straši me ovaj svijet, odnedavno bojim se njegovih granica i njihove moći gutanja, mraka: u mraku, ponekad, zateknem se kako pitam čije oči gledaju koga i što se to smjera u ime čovjeka u ime boga ili bez imena: bezimena napast straši običnog čovjeka, kao da počinje apokalipsa danas, a ponekad mi se učini da je već jučer počela u školi bi trebalo podučavati čovječnost, ili barem kako preživjeti u tisuću suza. |