straši me ovaj svijet,
odnedavno
bojim se njegovih granica
i njihove moći gutanja,
mraka:
u mraku,
ponekad,
zateknem se kako pitam
čije oči gledaju
koga
i što se to smjera
u ime čovjeka
u ime boga
ili bez imena:
bezimena napast
straši običnog čovjeka,
kao da počinje apokalipsa danas,
a ponekad mi se učini
da je već jučer počela
u školi bi trebalo podučavati čovječnost,
ili barem
kako preživjeti u tisuću suza.
Post je objavljen 12.08.2015. u 20:41 sati.