Miris ljubičica i širom otvoreni prozori,
Namjerna slučajnost,
Bas bez melodije
I grad bez skrovišta,
Kako pobjeći u pustopoljini,
I gdje sakriti jedan trenutak
Prepušten sam sebi?
Zaustavljati vrijeme u utopiju
Isto je kao vejanje vjetra,
To je umješnost prihvaćanja kozmosa
Svojim malim rukama,
Nedovršen zagrljaj
Tek kratak među prstima,
Prešutni pristanak na boju svitanja.
Suncem
Kao da istinu rišemo u snove,
I već treptaj kao bljesak ispire nam oči od trajanja.
Noć nikada neće ostati dovoljno dugačka
Da sakupimo sve rasute dijelove
Naših bezbrojnih života,
Ili ovog sada.
Post je objavljen 12.09.2015. u 12:05 sati.