Miris ljubičica i širom otvoreni prozori, Namjerna slučajnost, Bas bez melodije I grad bez skrovišta, Kako pobjeći u pustopoljini, I gdje sakriti jedan trenutak Prepušten sam sebi? Zaustavljati vrijeme u utopiju Isto je kao vejanje vjetra, To je umješnost prihvaćanja kozmosa Svojim malim rukama, Nedovršen zagrljaj Tek kratak među prstima, Prešutni pristanak na boju svitanja. Suncem Kao da istinu rišemo u snove, I već treptaj kao bljesak ispire nam oči od trajanja. Noć nikada neće ostati dovoljno dugačka Da sakupimo sve rasute dijelove Naših bezbrojnih života, Ili ovog sada. |