let u boji naopačke

funny noises


Stisne li se balonu
Nešto unutra
Kad izduše

Ili je to sudbina jedino balona privezanih za zemlju?

31.10.2015. subota

- Gukni golube (2) - Misli na drvo - #
la petite


rastavit ću se na proste faktore,
i presložiti.
kao rubikova kocka,
vjerovatno ostati nedovršena.

barem mi neće nedostajati komad,
kao svim puzzlama koje znam.

mala je utjeha večeras,
mala.

29.10.2015. četvrtak

- Gukni golube (0) - Misli na drvo - #
: unutrašnja strana kocke

hodati uz zidove,
a ne padati.
ostati na stropu,
izvrnut naopačke,
ali sigurno na zemlji,
da je moći
ophodati sobu
skroz,
bezbroj puta bi se prevrtila
ne znam kako
istjerati vraga.
a ni mak na konac.

26.10.2015. ponedjeljak

- Gukni golube (2) - Misli na drvo - #
kradljivci vremena


odugovlačim.
dugo izdišem, polako udišem, duboko.
zagrizam na vrijeme
i tjeram se da pljujem, a ne gutam riječi.
izgaram negdje unutra
i osjećam kako ponegdje pomalo nestajem
kad mislim na to.
kao da dio mene plovi potpuno sam za sebe,
i odvlači me od svega sebi.
negdje među rebrima pulsiram.

odugovlačim.
udišem pažljivo jednu po jednu sekundu,
izdišem sve zakutke, spremam se popiti more
da se operem iznutra.
ali kako to andrić reče: nema na ovoj kurvi planeti majstora
to unutarnje da namjesti.

probirem sekunde za rastezanje, odgađajući neminovno lako
i sasvim prirodno
mislim da nešto dobijam,
a možda sama od sebe kradem.

mislim, i odlažem vrijeme za kasnije.
čekam, i nastojim ne obraćati pažnju na misli.
pitam se
tko će nas goniti što smo krali vrijeme,
i onako ga više nema.

14.10.2015. srijeda

- Gukni golube (2) - Misli na drvo - #
rok trajanja


svako bi zrnce pijeska
što klizi
u ovom satu
srcem sakrila
od prolaznosti,
i vlastitih šupljih dlanova.

ali na dodiru otisnut
rok trajanja,
kao madež.

04.10.2015. nedjelja

- Gukni golube (1) - Misli na drvo - #
make it real


svrbe me želje, peku mogućnosti.
na dlanovima puca koža.
osjećam pod nepcem drugi dio grada,
jedan zrakoprazni prostor
i borovu šumu bez mjesečine.
ponavljaš ih u sebi.
kako i ne bi kad si baš tu.

ali koliko god plesala s neopipljivim, pod prstima trebam
materiju,
to je nešto neopisivo,
ta potreba za dodirom,
kao da stvarnost ne može postojati
bez tog elementa
pod prstima.

02.10.2015. petak

- Gukni golube (0) - Misli na drvo - #