Istina i dokazi

21.03.2012., srijeda

Tratinčica kao lijek

Tratinčica kao lijek

Kada pogledamo travnjak posut bijelim zvijezdicama tratinčica (Bellis perennis), ne ostajemo ravnodušni. Ta malena, simpatična biljka poznata u narodu još kao krasuljak, katarinčica, iskrica, bjelka, krsnica uspijeva gotovo svugdje pokraj putova, na pašnjacima, travnjacima, uz potoke i posjeduje iznimna ljekovita svojstva koja se u narodnoj medicini koriste već dugi niz godina za različite tegobe i u kozmetičke svrhe.

Tratinčica je svoju primjenu pronašla i u spremanju hrane; pripremljena kao salata, namaz ili varivo vrlo je ukusna. Prvi podaci o njezinoj ljekovitosti datiraju još iz davnog 16. stoljeća. U ljekarništvu se upotrebljavaju svi dijelovi biljke, ali se listovi i cvijetovi beru odvojeno, te suše u sjenu na prozračnom mjestu.

Čaj od tratinčice

Čaj od tratinčice pomaže kod neuredne mjesečnice, ublažuje boli i grčeve, pospješuje izmjenu tvari, pročišćava krv pa se u tu svrhu preporučuje kao proljetna salata u kombinaciji s drugim biljkama. Čaj se isto tako pije kod prehlade (miješamo ga sa lipom i bazgom), povoljno djeluje na pluća kod bronhitisa, plućnih čireva i bolovima u prsima. Čaj djeluje dobro i kod upaljenih crijeva i želuca, te kod grčeva u crijevima, a isto tako i kod bolesti jetre i bubrega. Kod unutrašnjih krvarenja izazvanih nesrećama preporuča se čaj od tratinčince pomiješan s orahovim lišćem. Cvijetovi tratinčice namočeni u rakiji otklanjaju reumu, uloge i mišični umor. Tinkturu i mast za masažu, te čaj možete sami spremiti kod kuće, a za one kojima masna i nečista kože stvara velike probleme, rješenje se nalazi u toniku za čišćenje koji se isto tako može napraviti u kućnoj radinosti. Za njegu zrele i umorne kože, žlicu suhih glavica cvjetova tratinčice prelijemo sa 250 ml kipuće vode i ostavimo stajati 30 minuta.

Tinktura od tratinčice: dvije do tri šake usitnjene biljke moče se u litri rakije tijekom tri tjedna. Tinkturu je potrebno povremeno promiješati, a nakon tri tjedna procijediti i tada je ona spremna za upotrebu.

Mast od tratinčice: usitnjene cvjetove tratinčice ispržimo na neslanoj masti i spremimo u kutijice. Njome mažemo zglobove 2-3 puta dnevno.
Tonik za čišćenje masne i nečiste kože: u jednakim omjerima izmješamo suhe listove tratinčice, te list i cvijet divlje maćuhice. Jušnu žlicu čajne mješavine prelijemo sa 250 ml kipuće vode i ostavimo stajati 30 minuta u poklopljenoj posudi. Procijeđena tekućina koristi se za njegu masne i nečiste kože.

- 17:25 - Komentari (1) - Isprintaj - #

19.03.2012., ponedjeljak

Pokajnička priča koju morat epročitati!

Moja prica je o vasem bratu, odnosno mom suprugu,koji se Allahovom miloscu vratio nasoj divnoj veri.

Vratio se svetlu i napustio dugo sledjenu tminu.Ziveli smo u Srbiji,tacnije u Vojuvodina,gradu Novom Sadu.Mom i njegovom rodnom mestu.BIla sam tada u islamu ali dugo zeljni hidzab nikako nije obuhvatao moje telo dok moje srce jeste od mog prelaska na islam.Mesto u kojem smo ziveli je bilo i jos jeste puno nacionalista i osoba koje mrze drugu veru od pravoslavlja a ni sami nisu pravi pravoslavci.Vecina ih je ateista,tako da smo bili okruzeni ljudima koji su nas mrzeli,osoba koje mrze muslimane i islam,i to sve zbog rata u Bosni i Hercegovini kojem su mnogi ucestvovali.

Medju njima je i moj brat bio.Ali to sada nije bitno.Bitno je bilo da moje izvrsavanje Allahovog naredjenja,koje nije bilo sprovedeno u delo.Nisam imala moj hidzab.Jer sam se plasila za svoju prodicu,za njihovu bezbednost i sigurnost.Ali sam ga jako zelela ,nocima molila Allaha u suzama da nam pomogne i uputi nas negde gde cu se pokriti.

Ubrzo se i deslio da smo dosli u Nemacku kod devera.Odma sam se pokrila,ali sam bila sigurna da cu se vratiti u Srbiju jer nase ostajanje u Nemackoj mi je bilo prosto neverovatno.Zivljenje kod devera i na njegov racun,to nije resenje.Moj suprug koji je jos klanjao u Srbiji,njegovo okretanje od Allaha,polako gasenje njegovog imana se osetio jos u Novom Sadu.A dolaskom u Nemacku i druzenje sa svojim bratom ga je jos vise udaljilo od nase vere.

Sa bratom je poceo da pije,samnom se jos vise svadjao i tukao me.U njegovom srcu i ponasanju se osecala mrznja prema meni.Izlazio je sa bratom u neke biliar klubove,bilo je tu i gresnih pogleda,i alkoholnih pica.SVaki put kada bi se vratio u stan ja bi osetila Alkohol.Zaboravio je Allaha,zaboravio je sedzdu....Svideo mu se Dunjaluk...Hmm.Dunjaluk,najveci prevarant,onaj koji je mnoge prevario i ostavio na cedilu.Nije ni osetio koliko dusman mu je bio njegov brat.
Jedan dan njegov brat mu je predlozio da odemo i prijavimo se u Azil.

Ja sam prisatala jer sam htela da sacuvam svoj hidzab.Dogovorili smo se za pricu i uputili se u glavno srediste Azila,Chemnitz.Tu smo bili tri meseca.nakon tih tri meseca smo bili premesteni u jedno selo zvano Kamenz.Na zalost jos smo u tom mestu.On je i dalje nastavio svojim putem,slusanje muzike,drogiranje,mene je tukao,ne znam da li bi neka zena izdrzala takvo ponasanje.Ponasanje koje nigde ne vodi.Svaki dan vredjanje,vikanje udraci.Jedan veliki kosmar,kosmar koji vredi zaboraviti,insAllah.Imala sam sabura Allah zna koliko.

Jednom me je cak pogodio sa viljuskom u srednji prs koji je bio proboden,i to samo zato sto mu nisam isekla dobro luk za sardinu,neko bi se smejao ovome,ali je bilo tako.Cesto bi me sutao u noge, ne obazurici se dali me boli,nije imao ni malo milosti prema meni.

Jednom je namestao satelit,i zbog satelita me sutnuo u grudni kos da sam odletela i udarila se u cev koja nam se nalazi u sobi.A poslednji put koji je bio je bio zbog pogresno kupljenog sladoleda i to me je pred komsijom isterao iz sobe,ja sam otisla u drugu sobu i tu je dosao i istukao me i gurnuvsi mi glavu ja sam udarila u jedno drvo na krevetu,ja sam mislila da mi je glava pukla,bila mi je nedelju dana natecena glava.

Allah je milostiv i spusta svoju milost na Svoje robove.Posle toga otisla sam u sigurnu kucu sa decom i tamo bila tri dana.Nakon ta tri dana,on me je zvao svo vreme ,svi su me zvali.Nasa komsinica me je nagovorila da mu se javim i popricam minut sa njim.Allah je dao da uzmem telefon i popricam sa njim.

Plakao je kao malo dete,rekao je da je ucinio tevbu i da se pokajao za sve.Da je poceo da klanja i zakleo se Allahom da me nece vise udariti.Ja sam se vratila,evo proslo je vec oko tri meseca ja i moj suprug se nismo posvadjali,vencali smo se serijatski i Allah je ulio mir u nas dom.
Allah je kadar uciniti sve da njegovi robovi budu srecni ali naravno uz pokornost Njemu.

...

U nastavku pročitajte priču kako je ova sestra prihvatila islam, ovu pricu smo objavili prije mozda 2 godine na nasem portalu, sigurno vas nece ostaviti ravnodusnim kada vidite kroz koje sve tegobe prolaze braca i sestre.

Ovu priču smo dobili direktno na sajt od sestre koja je nedavno prešla na islam, nije htjela da spominje svoje ime iz privatnih razloga, ovo sto ćete pročitati nije nikakav roman nego iskušenja jedne mlade djevojke koja je pokazala veliku čvrstinu u vjeri, molim Allaha da je učvrsti na tom putu, nadam se da ce ovo biti podsticaj da se jos neko od pokajnika javi na sajt i ostavi svoju životnu priču kako bi bila pouka za mnoge ljude širom svijeta * administrator *

Možda ovu moju životnu priču neki neće shvatiti,možda neki neće poverovati a neki će u njoj videti veliku pouku i shvatiti da nečiji život nije ni malo lak a da je njihov opet daleko,daleko lepši i svetliji.InšAllah ja se nadam i molim Uzvišenog Allaha da ovu priču učini poučnom i korisnom.

Kao i svako dete imala sam zaista srećno detinjstvo.Dete ko dete ni brige ni pameti.U glavi mi je bila stalno igra i hrana.Ostalo sam uvek prepuštala drugima.Nisam ni bila svesna kako život zna da bude surov i težak.Uvek sam bila više privrženija majci nego ocu,koji je meni i sestri pridavao pažnje, ne znam dal ima u današnje vreme takav otac koji se toliko žrtvuje za svoju porodicu a pogotovo za decu.
Najteži period u mom životu je bila bolest moga oca.

Od njega je sve počelo.Počela je borba za život.Razboleo se kada sam ja imala 10 godina, zahvatio ga je kancer na plućima .Da Allah sačuva od takve bolesti

svakog.Ali nisam bila sama, bila je kraj mene moja sestra, koja je dve godine starija od mene i bukvalno mi je bila kao majka.Početak bolesti i nije bio toliko strašan jer je otac više vremena provodio u bolnici.Ali već kada su videli da mu nema spasa i da mu je rak celo telo zahvatio pustili su ga kući.

Ja sam već imala skoro 11 godina, tako mala ja sam bila svo vreme pored mog oca i posmatrala ga kako mu Allah polako uzima dušu.Naravno to nisam tada znala i bila sam dosta uplašena.Taj period dok je bio u kući mi je bio najgori,ne zato što je on bolestan, nego zato što moja majka nije bila žena na svom mestu. Jedne prilike mene i sestru je ostavila same sa njim, nije rekla,po običaju gde ide,nego samo se izgubi.Da je nebi tražili.I on onako bolan, tada je već bio slep, traži od mene i sestre da s oproštenjem, izvrši malu nuždu.A mene i sestru uhvatila takva sramota.

Ja to ne mogu da shvatim,da je njoj preča kafa nego bolesni muž koji svaki čas treba da umre.Nek joj se Allah smiluje.On traži a ja i sestra od muke sele ped njega i počele plakati.Ne znamo šta da radimo, koga da zovemo, koga kada nikog nema da nam pomogne.I ona dolazi i kaže on hoće na wc.

Ovo mi je zaista tako tesko.I nas tri ga odnesemo do wc-a.I on se jadan oduzme,ukoči se. Jedva smo nas tri njega odvele u sobu.I majka ga zatim onako besno baci na krevet i poče udarati pesnicama i vikati, sestra je počela vrištati.Ja sam samo pomerila majku, počela plakati i rekla joj da nije kako treba, gde će tako bolesnog čoveka da tuče.Nedelju dana nakon toga je preselio na Ahiret.
Posle njegove smrti.sestra i ja smo više bile kod očeve majke, naše bake.Zatim se kod nas preselio majčin sin iz prvog braka.On nas je pazio koliko je mogao.

Zabranjivao nam dosta stvari,bio je dosta strog prema nama.Koristio je to što smo se njega plašile,pa se osećao kao da je on gazda u kući,a mi smo morale da ćutimo i radimo kako nam kažu. Majku je često tukao,čak se jednom i upiškila od straha. Da ih Allah uputi.Nakon tih nekih dešavanja sestra i ja smo prešle kod bake. Ali ni kod nje baš nisam imala dosta mesta pa je mene poslala kod mame,a sestra je ostala kod nje.Uglavnom dok je još i sestra bila u kući majka se zaposlila u neku kafanu,i tamo radila kao konobarica.Dovodila kojekakve muškarce u kuću, sve same propalice i pijandure.

Fuj,da ti se život zgadi kada ih pogledaš a ne da blud činiš sa njima.Da nas Allah sačuva takvog razvrata i takve sramote.Jedne prilike je bila sa nekim oženjenim, dugo su oni išli.I jednom njegova žena pijana došla sa još jednom da moju majku tuku.A ja bila isto sa njom u kući,učila.Čujem ja neko viče na ulici,izadjem kada te dve žene.I nekako one uleteše unutra u kuću i viču na moju majku.To su takve grozote vikale da je to strašno.Znate šta je moja majka uradila,ušla u drugu sobu i zatvorila se zatim ko prava pobegla kroz prozor.A mene ostavila sa te dve žene.

Molim Allaha da je uputi, počela sam da izlazim u diskoteke,čak sam i pila, činila blud i sve ostale stvari koje su toliko ruzne i sramotne, samo Allah zna .Išla ulicom u kratkoj suknji. Šejtan me je obmanjivao i sa svih strana saletao. Čak sam, ne poričem i činila širk.Bila sam u hrišćanskoj veri, nije ni čudo.

Ali nešto sam ja primećivala.Neke promene pre nego ću upoznati mog sadašnjeg muža.Koliko sam puta samo htela da odem u crkvu i zahvalim se Bogu sto sam u školi uspešna i što mi je u životu bilo navodno lepo.Nisam ni znala u kakvoj sam zabludi bila,ne povratilo se više.Hoću da odem u crkvu ali Allah je tako dao i ja uvek zaboravim,elhamdullillahi.Onda sam upoznala mog supruga jedne prilike.Posle tri-četiri dana ja sam već bila u njegovoj kući,nisam više išla kod mame.Sve sam lagala kako sam kod drugarice.Jedne sam ovako lagala a druge onako.

Svima je bilo sumnjivo i na kraju dok nisu saznali da sam kod dečka.To su bile muke,.jako velike. Još kada su saznali kako se zove i da je musliman,da je siromašan.Nisu mogli da se pomire sa tim i da dodju sebi.

Koliko su me samo molili da ga napustim,ja sam večito odbijala.Čak sam se jedne prilike sa sestrom potukla dok smo bile kod bake..
Pored iskušenja sa majkom, kojima nije bilo kraja,Allah me je stavio na još jedno isto veliko iskusenje.Prvih šest meseci provedenih sa mojim sadašnjim suprugom, tada mi je bio dečko, bila su divna.Zaista su bila divna.Ja sam ga jako zavolela,protiv svih išla samo da bi ostali zajedno.Protiv cele familije.

Kada je prošlo tih sest meseci, kada sam se izborila i ostala sa njim,on se totalno promenio.Ja sam mu dosadila,počeo je da izlazi,vidja se sa devojkama,da pije i što je najgore da se drogira.Sve je počelo od obične marihuane.A ja,ja sam bila kod njega u kući, povukla se, sve sam radi njega zapostavila.Drustvo,rodbinu,sve...To je bio najusamljeniji period u mom životu.On uvek izlazi a ja bih ostajala kući sa njegovom majkom.Čak bi se i kući drogirao.Ja sam gledala svojim očima kako u sebe uvlači heroin.

Jedan dan, ja sam spremala kuću, sećam se dobro. U regalu sobe stajala je jedna knjiga.Bordo crvena sa zlatnim šarama.sada tačno znam koja je to knjiga, knjiga koja mi je pomogla da izadjem iz tmina na svetlo. Svetlo koje mi je obasjalo moju tamnu stranu života.
Upitala sam muža, šta je ovo, koja je ovo knjiga. Kaže on to je Kur'an.To samo čisti diraju.I od tada je on meni počeo objašnjavati o islamu.O veri koja mi je pomogla da nadjem sreću.Pričao mi je o našem divnom Gospodaru koji mi je ukazao svoju milost.

Pored svih tih ljudi koji su bili oko mene,pored svih tih grehova koje sam počinila, pored svih tih muka Allah mi je ukazao Svoju milost obasuo me Svojim svetlom,Svojim nurom.

Nemogu vam opisati koliko sam bila srećna, koliko je u meni bilo života jer znam ka čemu idem.Shvatila sam da idem ka svom Gospodaru!
Noći sam provodila u ibadetu.Molila Allaha da uputi mog supruga na pravi put.Da ostavi drogu.Da me nemuči više svojim iživljavanjem.
Sećam se dobro.Bila je noć želja,Lejletul Kadr.Meni je bila ogromna želja da zatrudnim,ali nije bilo načina jer mi nismo imali nikakav intimni odnos od kako sam počela klanjati.Molila sam celu noć Allaha da mi podari dete,da nekako ostanem trudna.

Allahu ekber,Allahu ekber,Allahu ekber.Allah je zaista najveći.

Posle nekog vremena sam saznala da sam trudna i da nosim dečaka.
Imala sam tada 17 godina i išla u treći srednje.Allah,moj divni gospodar me je iskušao trudnoćom i vremenom moje trudnoće.Pod tim vremenom smatram vreme za koje sam bila trudna i nepravde od strane mog muža što sam proživela.Osobi kojoj je ovaj dunjaluk bio presladak i koji je uživao u svojim grijesima, a zatim nepridodajući im nikakvo kajanje.

Niko nije smeo da sazna da sam trudna,ćutala sam celih 6 meseci.Plašila sam se da moja majka ne sazna,bila sam maloletna i mogla je da me odvede da sklonim dete,ali ja nisam smela i nisam želela.Ali zato me je muž stalno nagovarao da sklonim dete.Često bi me proklinjao što sam se srela sa njim,što sam ostala trudna.čak bi me i tukao,šutao i radio najodvratnije stvari.Ali ja sam opet pomislila na Allaha i rekla u sebi,neka Allahova kazna je 10 puta gora od ove.Allahu ti mi daj snage da izdržim ovu nepravdu.Jedne prilike,bila je zima.Došli su mu neki njegovi narkomani da bi pili i drogirali se kod nas kući,da bi slušali muziku i uživali u svojim gresima.Ja sam bila gladna i htela sam da jedem(to se dešavalo u trudnoći),on me je oterao u kuhinu, pred svima njima.

A u kuhinji nije se ložilo i prozor koji nema staklo,sama ledara unutra.I ja tako sedim i tresem se od hladnoće, plačem i jedem.Rekla sam, neka Allah je najveći On sve vidi.Moj suprug je to sve zaboravio,ali ja nisam niti Allah.To veče kada sam išla na spavanje,pošto su mu drugovi šejtani još tu bili,slušali su muziku koja je bila odvrnuta na najjače,a ja od druge sobe u kojoj sam ležala nisam imala vrata nego sam morala da stavim jastuk na glavu da bi zaspala.Onda tako kada bi klanjala,on namerno pusti muziku,njegova majka bi mu rekla,utišaj klanja,a on bi reko pa neka, ne obraćajući pažnju,baš me briga.Mučenje,samo mučenje.Ali nema veze sabur je bio prisutan i Allahova milost prema meni.

Jedne večeri su majka i brat došli po mene ne najavljeni, hteli su da me vode kući.kod sebe su imali nož i pištolj da ubiju mog supruga.Tada sam im rekla da sam trudna.Nisu mogli da veruju,bio je to šok za njih.Odveli su me ali su me sutra i vratili,ipak sam njihova i nisu mi ništa radili.

Prolazili su dan za danom, porodila sam se i rodila Allahovom voljom prelepog dečaka,stvarno je lep,nije što je moj.Allah je dao da me u školi puste,jer sam bila dobar djak.Treću godinu sam završila.Onda smo otišli u Mostar i tamo bili mesec ipo dana.Allahovom voljom i moj muž je počeo da klanja.Prolazili su dani,nedelje on je i dalje klanjao,ja sam stalno zahvaljivala Allahu na tome,što mi je uslišao moje molbe i želje.Ostala sam opet trudna,sada sa divnom devojčicom.Tu me je opet terao da sklonim dete,ali naravno kada nisam prvo što bi drugo.Pričao je u prazno.

I dalje je nepravedan,i dalje je grub,nekad i nepodnošljiv,ali ja sam sada malo dalje u islamu.Imam daleko više sabura,više znanja a što je najvažnije vere u Allaha. Neizmerno sa zahvalna Allahu na njegovoj blagodati i milosti što mi je ukazao put istine,što mi je učinio jasnim šta je istina a šta zabluda,obasjao mi put do Dženeta. samo me muči čto se on,moj muž počeo jako udaljavati od islama,od Allaha.Skoro ni neklanja,do duše postio je,ali baš se udaljuje,ali ja se insallah nedam.

Ja gedam na život kao na neku video igricu.Toliko ima prepreka(iskušenja)malih i velikih.Trebaš da ih predješ da bi nakupio što više poena(dobrih dela).da bi došao do željenog cilja(Dženneta).Život je pun trnja,mora čovek dobro da pazi da se ne ubode jer će mu se neke rane neće zaceliti.Toliko iskušenja ima,Allah svakog stavlja na iskušenja,nekog mala,nekog velika,samo treba imati sabura i vere u Allaha.Nikako se ne prepustiti svojim strastima i željama za ovim bezvrednim Dunjalukom.
Čovek koji je strpljiv jak je kao stena.

Nadam se da ćete u ovome videti pouku i da će Allah dati da razmislite,a uvek znajte datrebate da gledate one koji su ispod vas.Kojima je život teži od vašeg i da se zahvalite Allahu na blaogodati koju vam je dao.Po

- 11:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Polemika između trojice da’ija i jednog sveštenika

Prošla su jedne prilike trojica da’ija pored naroda koji je obožavao vatru, pa su ih pozvali da vjeruju u jednog jedinog Allaha i samo Njemu ibadet čine, međutim, narod to nije prihvatio. U tom je naišla vladareva vojska, uhapsila da’ije i, saznavši ko su, odvela ih direktno vladaru. Kad ih je vladar saslušao, ne mogavši se s njima sam nositi u razgovoru, pozva sveštenika da on sa njima vodi dijalog. Sveštenik reče da’ijama da će im postaviti nekoliko pitanja, a oni ga upitaše: “Ako ti odgovorimo na ta pitanja, hoćeš li prihvatiti našu vjeru“?! Sveštenik odgovori da hoće, a zatim započe sa pitanjima.

1. Šta je to što Allah ne poznaje?

2. Šta Allah traži od svojih robova?

3. Šta je to što Allah nema u svojim riznicama?

4. Šta je to što čovjek ima, a Allah nema?

5. Šta je to što je Allah sebi zabranio?

Na to jedan od da’ija reče da će on odgovoriti na pitanja i započe:

1. Ono što Allah ne poznaje je širk u Njegovoj apsolutnoj vlasti:“ Zar da Njemu druge smatraju ravnim? Reci: "Opišite ih!" Zar vi hoćete da Njega učite, kao da On ne zna šta ima na Zemlji, ili ih vi samo tako nazivate“? (ar-Ra’d, 33.ajet). Dakle, Njemu nije poznat suparnik u vlasti!

2. Ono što Allah traži od svojih robova je zajam:“ Ako Allahu drage volje zajam date, On će vam ga mnogostruko vratiti i oprostiće vam, jer Allah je neizmjerno darežljiv i blag“. (at-Tagabun, 17. ajet).

3. Ono čega nema u Allahovim riznicama je siromaštvo, jer Njegove su riznice prepune, dijeli kome i koliko hoće.

4. Ono što ima čovjek, a nema Allah su žena i djeca! Allah je od svega toga čist.

5. Ono što je Allah sebi zabranio je zulum (nepravda)!

Saslušavši to, sveštenik zaplaka i kroz suze potvrdi istinitost odgovora koje je čuo, a zatim nastavi: “To je zaista istinska vjera! Kako da prihvatim vašu vjeru“? Vladar ga krišom i prijekorno pogleda, ali se on ne osvrnu na to. Da’ija mu reče: “Reci la ilahe illallah Muhammedun resulullah“! Sveštenik sa suzama u očima izgovori riječi šehadeta, a za njim svi u glas ponoviše isto.

- 10:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Zašto smo stvoreni?

Svaki covjek, pa i onaj koji je lisen svakog vjerskog utjecaja, a koji iskreno traga za istinom, doci ce do spoznaje kako postoje mnogi koji imaju obicaj reci, da postoi neka sila koja je stvorila cijelu vasionu, zemlju, ljude i sva ostala ziva bica na njoj. Sila koja vlada i cije je prisustvi vidljivo u svemu, Svjesni us takodje da je ta sila jaca i mudrija, od bilo koga i cega sto su do sada upoznali.

Jedno od temeljnih pitanja koje se neminovno i cesto namece svakom razumnim covjeku, jeste pitanje o sebi svrsi i cilju zivljenja i postojanja. A to Kur'an svakako i nedvsmisleno objasnjava. Najcesca ljudska pitanja su:

Zasto sam stvoren? Zasto bas ja, ovakav kakav sam postojim? Kuda cu i sta me sve ceka poslije zivota na ovom svijetu? Ima li ovo moje postojanje svoju svrhu i cilj, ili je zivot na ovoj zemlji samo slucajna pojava?

Kaze Allah u jednom od Kur'anskih ajeta:

''Zar mislite da smo vas stvorili uzalud, bez cilja, i da se vi necete Nama vratiti?''

Allah dz.s. Nas je stvorio da Mu se klanjamo i da Njega Jednog i Jedinog, obozavamo. Upravo to jeste razlog naseg stvaranja i postojanja. U Jednom od Kur'anskih ajeta koji govori o smislu zivota, kaze Allah:

''Dzinnove i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju...''

Dakle svaka vrsta zivota mimo islama ne ispunjava kriterije zivota koji ima smisao. Da bi smisao zivota bio istinski, onda taj smisao mora biti vjecan a nagrada je upravo vjecni Dzennet za one koji se strpe i sljede Allahove propise, jer znaju da je ovaj zivot vrlo kratak i da brzo prodje.

Navest cemo neke prakticne radnje kojih se svaki musliman mora pridrzavati: vjerovati da nema drugog boga osim Allaha i da je muhammed s.a.v.s.njegov rob i poslanik, redovno i cijelog zivota obavljati propisane namaze, davati zekat, postiti mjesec ramazan, obaviti hadz kad bude u mogucnosti.

Ovo su prvi i najvazniji koraci ispunjavanja obaveze svakog muslimana u njegovoj odluci robovanja Allahu, pa se ujedno kaze kako to predstavlja pet osnovnih temelja na kojima pociva islamska vjera.

- 10:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ISTINA JE JEDNA

Često, kada smo svjedoci diskusija vezanih za religiju, čujemo da niko nema pravo da osuđuje vjerovanja nekog drugog, ili da je religija privatna stvar pojedinca i da ne možemo reći da je ispravno ili pogrešno. Kroz istoriju, društva su svoje zakone i etiku zasnivali na “apsolutnim istinama” koje su oni smatrali da “ispravnim”. Ovo je posljedica toga što se ili neki spoljašnji tekst smatrao vrhovnim, ili urođenog osjećaja u ljudima po kojoj oni na neke stvari gledaju kao na dobre, na neke kao na loše. Ljudi, u određenim granicama, mogu da neke stvari vide kao dobro, odnosno zlo. Na primjer, svi ljudi, u njihovoj prirodi, i ako nije došlo do perverzije uma, će na fekalije i na urin da gledaju kao na nešto prljavo. Takođe, za neka djela kao što su krađa, ubijanja i laž je poznato da su zle, dok su istina, iskrenost i poštenje uzvišene osobine. Svemu ovome je razlog urođen osobina u ljudima, ali kao što je to spomenuto iznad, taj osjećaj je ograničen.

Ako neki kažu da niko nema pravo da osuđuje tuđa vjerovanja, onda ti isti ljudi se sami sebi suprotstavljaju. Ako ih upitate da li su ubijanje djece i samoubistvo ispravni i prihvatljivi, oni će naravno odgovoriti da to nije. Ali, ako bacimo pogled na neka društva, kao na primjer na neke religije u Srednjoj Americi, vidjećemo da oni vjeruju da je djeteubistvo jedan od načina da se približe njihovim bogovima. Takođe, danas, imate je u Hinduizmu pohvaljeno da se žena ubije nakon smrti muža. Ako [gore spomenuti ljudi, op. Prev.] stvarno vjeruju da je religija lična stvar pojedinca i da oni nemaju pravo da se miješaju u to ili da to osuđuju, onda bismo na kraju završili sa dozvoljavanjem ubijanja beba, jer je to ispravno onima koji vjeruju da je to pohvalno, i rekli bi da ljudi nemaju pravo da ih osuđuju.

Ako sada posmatramo na ovo iz očiju jednog pojedinca, vidjećemo da svako ima svoju individualnu percepciju dobra i zla, bez obzira na to da li je ta percepcija zasnovana na vjeri, zakonu, kulturi ili sopstvenom razmišljanu. Neko može da vjeruje da je preljuba sasvim prihvatljiva, dok će neko drugi da misli da nije. Neko će da vjeruje da mu je dozvoljeno da se opijaju narkoticima, jer je to njihovo tijelo, dok će drugi da vjeruju da je to kriminal. Niko ne bi bio u mogućnosti da da kaže da je nešto dobro ili loše, i svi ljudi bi bili repušteni svojim zamislima da vjeruju i da postupaju po onome što oni misle da je ispravno.

Ako bismo ovo pravilo implementirali u društvo, dobili bismo zajednicu u kojoj vlada anarhija, gdje nijedan zakon ne bi mogao biti donešen niti sproveden, jer se zakon zasniva na tome da su neke stvari dobre, a neke loše. Ako bi neko rekao da postoje određene istine, na kojima se svi ljudi slažu i na osnovu kojih se zakoni mogu donositi, onda je ovo ispravno, ali samo do određene mjere, jer, kao što smo to već rekli, ljudi samo do određene mjere i imaju urođenu osobinu da razlikuju dobro od zla. Ali kao što vidjeli, ovaj urođeni osjećaj se često iskrivi pod uticajem različitih društvenih, psiholoških ili vjerskih faktora, tako da neka djela, koja su ranije bila nemorana i loša, postaju dobra i prihvatljiva, a neke stvari neprihvatljive za ljudski prirodu postaju ključem spasa. Ovo se jasno izražava u demokratskim društvima gdje se zakoni donose na osnovu mišljenja većine. I tako vidimo da neke stvari koje su ranije smatrane nečim potpuno apsurdnim i nemoralnim postaju prihvatljive, i to se dešava do te mjere da se oni koji zastupaju drugačije mišljenje smatraju strancima ili otuđenicima.

Iz ovog razloga, ljudi se ne mogu prepustiti sami sebi da donose odluke šta je ispravno, a šta ne. Čak i u društvima gdje je zastupljena samo jedna religija, ali u kojima se država odvaja od religije, vidimo da, iako se slažu po pitanjima vjere, da se uveliko ne slažu po pitanjima vezanim za društvo. Ono što se, recimo,u Francuskoj smatra legalnom starošću u kojoj neko može pristati na polni odnos, to se u Americi smatra silovanjem. Dok je abortus legalan u jednoj zemlji, zločin je u drugoj; dok je homoseksualnost ispravan način života u jednom društvu, u drugom je veliki grijeh.

Dakle, ako sad kažemo da je istina apsolutna, i da nije relativna u odnosu na svakog pojedinca i na svako društvo, onda se postavlja pitanje: Koja su to moralna načela kroz koja se istina manifestuje i ko o nima odlučuje? Koji su to zakoni koji treba da budu implemenirani u društvu? Da li o tome odlučuju advokati i sudije koji su dostigli određeni stepen “pravne prosvjeljenosti”, političari koji najčešće donose odluke radi svoje koriste ili za korist svojih zemalja, ili filozofi koji su došli do univerzalnih istina svojim ličnim razmišljanjima? Kao što smo vidjeli, ljudi nisu u mogućnosti da o ovim stvarima odlučuju, inače bi to povuklo za sobom katastrofalne rezultate, kao što se to I vidi u mnogim današnjim društvima, preplavljenim bolestima. Jedini Koji ima pravo da propisuje šta je dobro i šta je loše je Onaj Koji nas je stvorio, i koji zna šta je najbolje po nas, a to je Bog Svemoćni. Bog je Taj Koji je stvorio ovaj svijet i koji je postavio vage pravde. Bog je Taj Koji je savršen i Koji nema nedostataka.

Veći dio diskusije bio je posvećen vjerovanjima koja se tiču morala i djela, ali ono što je još važnije su ona vjerovanja koja se tiču Boga, a o tome će biti riječu sljedećem članku.

Drugi dio logičkog argumenta koji dokazuje da je istina apsolutna, a ne relativna, i to kroz ispitivanje različitih religijskih principa u različitim vremenima i na različitim mjestima.

Oni koji vjeruju da je istina relativna i da su sva vjerovanja ispravna smatraju da nije moguće reći da je vjerovanje jedne osobe pogrešno, jer je, za njih, religija u potpunosti individulano vjerovanje. Neispravnost ovoga je očigledna i ne moramo zalaziti u detalje kako bi ovo opovrgli. Ako jedna religija kaže da je Isus bio lažni vjerovjesnik, druga kaže da je Bog, a treća kaže da je on čovjek odabran da bude vjerovjesnik, kako onda sve ovo troje može biti istovremeno tačno? Isus, Bog ga blagoslovio, je zasigurno jedno od ovo troje, ali sve troje nije moguće. Zbog toga, kako je samo jedan od ova tri iskaza tačan, bez obzira koji je to, to se ostali iskazi smatraju laži.

Međutim, ovo ne znači da jedna osoba nema pravo da vjeruje ono što hoće da vjeruje, jer je to pravo koje je Bog dao svim ljudima. Ali, istovremeno, ne možemo otići u drugu krajnost, i reći da je sve tačno, i da niko nema pravo da donese sud o tome.

Takođe, pravo jedne osobe da vjeruje da vjeruje ono što hoće da vjeruje ne povlači obavezno za sobom da ima pravo da to svoje vjerovanje javno praktikuje ili obznanjuje, jer zakoni doneseni u društvu uvijek gledaju na posljedice određenih stvari na većem društvenom stepenu, odnosno posmatra se da li su te radnje [stvari] korisne ili, pak, štetne, po društvo uopšte.

Iz svega do sada navedenog se može doći do jednog zaključka, a to je: ili su sve religije koje danas imamo u svijetu lažne, ili postoji jedna koja je sveobuhvatna Istina; jer iako među određenim religijama postoje sličnosti, isto tako postoje i temeljne razlike.

Ako bismo rekli da ne postoji nijedna religija u svijetu koja je istinska, onda bi to za sobom povuklo zaključak da je Bog nepravedan, jer nas je pustio da lutamo Zemljom griješeći, bez toga da nam pokaže ispravan način kako da neke stvari uradimo, a sve ovo je nezamislivo za Boga Koji je pravedan. Dakle, jedini logički ispravan zaključak je da postoji jedna istinska religja, koja u sebi nosi uputu u svim poljima života: vjerskog, moralnog, društvenog, i individualnog.

Kako da saznamo koja je to religija? Na svakom ljudskom biću je da o ovom istražuje. Čovjek je stvoren sa uzvišenom svrhom, a ne samo da jede, spava, da živi od danas do sjutra i da zadovoljava svoje strasti. Da bi mogli ispuniti tu svrhu, moramo prvo saznati šta je ona tačno, a to se može postići samo istraživanjem.

Ako pojedinac vjeruje da Bog postoji, i da Bog sigurno nije ostavio ljude da lutaju u zabludi, onda taj pojedinac mora da traži tu religiju, taj način život, koji je Bog objavio. Štaviše, ova religija nije sakrivena, niti je moguće da je teško pronaći i shvatiti, jer bi se to kosilo sa svrhom upute. Takođe, poruka te religije je nepromjenjena kroz istoriju, jer smo spomenuli da je to od svojstava apsolutne istine. Sem toga, ta religija ne sadrži laži niti kontradikcije, jer laž ili kontradikcija u nekoj od stvari religije bi dokazala neispravnost religije u potpunosti, jer bi sumnjali u integritet tekstova.

Ne postoji nijedna religija koja ispunjava uslove koje some gore spomenuli izuzev Islama, jer je to vjera koja je u skladu sa ljudskom prirodom, vjera propovjedana od strane svih vjerovjesnika kroz istoriju čovječanstva. Ostale religije koje vidimo danas, poput Hrišćanstva ili Judaizma, su ostaci vjere koju su u njihovo vjere donijeli poslanici, a to je bio Islam. Međutim, vremenom, ove vjere su iskrivljene i izgubljene, i ono što danas imamo od njih jeste mješavina istine i laži. Jedina vjera koja je bila sačuvana i čiju poruku su svi vjerovjesnici kroz istoriju propovjedali bila je Islam, jedina istinita religija, koja nudi uputu u svim sferama ljudskog života: vjerskoj, političkoj, društvenoj i individualnoj, i na ljudima je da izučavaju ovu vjeru, da ustanove njenu istinu, i da je slijede.

- 10:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

SUSANNE BERGERONA, socialni sekretar , rodena 1952,

Prije nego sto sam kovertirala u islam trazila sam pravi put, put istine, ali ga nisam nikako mogla pronaci u kriscanstvu. I poslije nekog vremena sam izasla iz svedske crkve. Vjerovala sam u boga, ali nisam nasla nacin na koji bih se mogla moliti bogu, nikad nisam mogla zamisliti boga kao covijeka. Slika koju krscanstvo daje je vrlo tesko shvatiti i nikako mi nije islo u glavu shvatanje slike i lika Isusa kako to krscanstvo objasnjava. Pocela sam citati sama i posudivala sam knjige o islamu kada sam trazila studije na univerzitetu u Stokholmu. Dio studija se upravo radilo o islamu i tamo na univerzitetu u Stokholmu je bilo muslimana sto su studirali. Ustupila sam u kontakt sa jednim da bih se nesto vise naucila o islamu. Trebala mi je citava skolska godina da bih tek poslije prihvatila islam. Imala sam san koji je bio tako jednostavan i cist prije nego sto sam konvertirala. Plivala sam u jednoj rijeci, okolo je bilo dosta drveca ali sva drva su bila mrtva, sve je bilo crno i mrko, plivala sam dosta dugo ali postajalo je sve teze i teze, pored su bili moji prijatelji ali mi nisu nikako pomagali, kad odjedno podaleko od mene vidim jaku svjetlost i kad sam dosla do tog mjesta vidim nesto skroz drugacije, i tu stoji covijek sa bijelom odjecom i pokazuje mi da dodem, da mu pridem. I kad sam zaplivala dalje odjednom oko mene pocinje voda da postaje zlatna, oko mene je bila svijetlost i lijepo zelenilo umjesto mrtvog drveca. Bila su to zelena drveca sa vocem popunjeni. I kada sam se probudila i biciklom krenula u stvarnost vidjela sam sve drugacije, u drugacijoj svijetlosti, sve je bilo zeleno i lijepo, kao sto je bilo u snu, iako sam prolazila tim putem vise puta nisam to primjecivala do poslije mog lijepog sna al od tada sam bila puno sretnija i radosnija.

Ono sto me je najvose privuklo islamu jeste kako muslimani gledaju na boga, i da islam nije samo nedeljom nego svaki dan. Za mene je bilo jasno da hocu da budem muslimanka ali bilo jos toga dosta oko mene, moja dijeca sto imaju oca svedanina, i naravno okolina. Bilo je tesko. I morala sam uzimati sve korak po korak, jer nije islo sve odjednom. Mislila sam puno na svoju dijecu. Bio je jedan muz moje prijateljice sto je rekao: ”zasto je uradila tako, zasto nije trazila psihicku pomoc, bolje bi joj bilo to nego da primi islam”, ali kad je poslije nokg vremena vidio da se ja dobro osjecam dodao je: ” islam ce pruzeti cijeli svijet i bit ce velika prijetnja i zato ti hoces da postanes muslimanka tako da kad to vrijeme dode ti ces biti vec muslimanka” , zatim se Susanne nasmijala. Ovo je bio covijek koji je imao fakultetsko obrazovanje, bio je akademicar. Poslije toga su i prijateljice govorile o potistenju zene u islamu : ” ti sto si bila aktivna u ”zenskom pokretu” ( znaci zena je stitila sva zenska prava), i imas veliko skolsko obrazovanje, kako mozes tako da uradis? Primit jednu vjeru koja ponizava zene! ” Ja opet kazem da to nije istina. Oni nista ne razumiju o islamu. Mjesaju religiju sa kulturom. Ima jedna recenica u Kur´anu sto kaze: ” vecina njih ne zna istinu” . a ako ne znas nista drugo onda vjerujes medijima koji isto imaju visoko obrazovanje, kako oni mogu tako reci? Islam je nesto sto je vece od znanja. Kazem iskreno da sad osjecam veliku harmoniju u svom zivotu. Imam ponos u svom zivotu kao nikad prije i znam sta god da mi se desi ostacu jaka i cvrsta. Tako je kad se gleda moj zivot prije i sada. Tu dok sam uvijek osjecala pritisak prije je taj nacin prikazivanja zene na sve nacine u svim pogledima. Osjecam da u islamu nemam pritisak nikakav na sebi. Ostavila sam ”pokret zena” jer sam shvatila da vecina toga radilo da bih zena postala kao i covijek. To je skroz bespotrebno i naravno da treba gledati da zena ima pravo i mogucnost u drzavi u kojoj zivi kao i covijek. Rezultati koje vidimo danas jesu da 50% bracni veza se raspadnu. Covijek bih trebao naci nekoga koga moze kompletirati i pomagati medusobno, umjesto da uvijek dolazi do sudara i borbe izmedu covijeka i zene.

Moj sin ima 16 godina i on je ateista, moja kcerka ima 19 godina i vjeruje u boga, ali ona je krscanka i njoj nije tesko palo sto sam ja presla na islam. Iako je za moju djecu bilo tesko iz samog pocetka jer im je otac svedanin. Za mene je bilo sve ispravno i mislim da znaci puno odgojiti svoju dijecu na pravi nacin. Nadam se da ce pronaci pravi put jer oni biraju sami.

U kuci imam sliku Kabe i citat iz Kur´ana i jedno od moje djece se stidi toga i kaze: ”kako cu dovesti kuci prijatelje i sta cu ima reci kada ovo vide?” i naravno ja sam mu odgovorila: ” nadi neki nacin da im kazes tako da se ti dobro osjecas i da ne odsjecas nikakvu tegobu kada ima to kazes.” Ja sam sama izabrala islam zato sto je to za mene dobro a moja djeca biraju sami. Hocu da mojoj djeci bude sto bolje i lakse u zivotu. I ne mogu svoju djeci natjerati.

Na poslu je cudno ostalima kako ja obavljam molitvu bas na radnom mjestu. Inace oni ne reaguju na to sto sam ja postala muslimanka jer zivimo u demokratskoj zemlji gdje svako ima pravo da slijedi koju god religiju on ili ona hoce. U skoli gdje moje mlade dijete ide pozvali su me da pricam o islamu. I moje dijete naravno nije htijelo da kazem prijateljima da sam muslimanka. Da budes musliman ovdje znaci da si uvijek oblozen nekim pitanjima ali za mene to nije tesko jer znam sta islam daje i sta islam donosi. Sto se tice ljudi jedan dio je zainteresiran da odrzava dijalog, da diskutira. Vecina ljudi kaze ma da, ma da. Islam nije dobar za ljude koji dolaze sa bliskog istoka iz tog razloga sto misle da se samo ratuje zbog islama medutim situacija govori suprotno ali nazalost to mnogi ljudi ne znaju.

Moj pogled na islam je bio vrlo, vrlo daleko ali kad sam pocela da citam o islamu, ta se vjera sve blize i blize priblizaval meni jer sam saznavala dosta stvari i shvatila sam da je to vjera za mene. Sve to dolazi iz mog kontakta sa Kur´anom jer je to knjiga koja je putokaz ljudima, kako cu tretirati druge ljude i kako prolaziti kroz zivot.

Prije nego sto sam saznala sta znaci postiti mjesec ramazan, kontala sam postiti jedan cijeli mjesec da vidim kako je to. Mislila sam da mogu piti barem vodu dok postim. Ali u stvarnosti sam vidjela da uopste nije tesko postiti mjesec ramazan. Ima i drugi stvari osim posta u ramazanu, a to je izmedu ostalog: solidarnost, jedinstvo, i sa osjecajem kako je onima sto ovako moraju tokom cijele godine jer nemaju sta da jedu i piju. Vrlo mi je jednostavno kada postim jer znam da to nije ze mene nego sa Boga. I kada se iftarim osjecam lijepo i cvrsto jedinstvo. Veoma sam ponosna da sam postala muslimanka i kajem se da to nisam postala vec ranije.

Kako se zena tretira u islamu, ako si vec zena i slijedis islam onda moram da prizam da nema nista u tome da je tesko jer je sve vrlo jednostavno i lahko za raditi i pridrzavati se toga. Ali u islamskim zemljama na mnogim mjestima se zena muslimanka vrlo lose tretira, ima los odnos sa njom ili postupanje lose i na kraju krajeva potistena je ali zasto? Zato sto u tim zemljama ili mjestima nema nikog da slijedi Kur´an, ako se vidi i procita ta casna knjiga onda cete vidjeti koliki stupanj zena ima u islamu i da tretiranje i ponasanje prema zeni mora da bude iznimno lijepo, sa respektom i naravno sa velikom ljubavlju i paznjom. I naravno zena se ne smije tretirati kako se to desava danas na nekim mjestima. .

U familijarnom zivotu je isto tako puno drugacije i to primjetim sama na sebi jer je familija uvijek broj jedan poslije boga i to svi pravi muslimani znaju i rade da familija bude jedna dobra i jaka zajednica koja ce ako u rahatluku da zivi. Pomazuci jedni drugima, u svim poslovima i privatnim stvarima. Covijek i zena su razliciti ali je lakse kao musliman u toj zajednici zivjeti, jer je sve definisano na jedan nacin, i ako se mozemo toga drzati nikad necemo zalutati.

Ljubav medu sestrama muslimankama je za mene nesto posebno. Kad bih razlikovala zivot u pokretu zena i sada kada sam muslimanka i kako mi je sa sestrama muslimankama mogu zasigurno reci da velika razlika izmedu te dvije stvari. Ta ljubav postoji u islamu samo i nigdje vise. Odakle god da dolazimo, kakve god smo boje i kakve god smo rase, iz kakve porodice dolazimo, opet naidemo na nesto zajednicko a to je ljubav prema vjeri islamu. I to je nesto za mene sto je fantsticno.

Bila sam na konferenciji za sestre muslimanke u Sudanu. Bilo je super. Doslo je sestara iz citavog svijeta, druzili se zajedno, i u hotelu smo pricale jedni sa drugima i osjetili veliku ljubav i zajednicu izmedu nas. ”Subhan Allah” ( Härlig är Allah!) iako smo dolazili sa svih krajeva svijeta, opet smo nasli zajednicku stvar koja nas je sjedinila, to je bio islam.

Islam mi je dao puno toga, ovdje je nacin zivota napravljen da ganjamo i zaradujemo pare, da trazimo moc, i da ganjamo poziciju na razlicite nacine, i naravno materijalne stvari. To nije toliko vazno jer je bitno gledati na vaznije stvari od tih. Moje unutarnja stvarnost kao i moja dusa i ono sto dolazi poslije, to je vazno. Islam mi je dao mir koji nisam prije u sebi osjecala. Kada osjecam da mi je tesko u zivotu obratim se bogu. Islam mi je pomogao da promjenim misljenje o puno, puno stvari, kako da se ponasam u razlicitim situacijama. Imam puno veliku familiju ovdje, i u Malmeu, Danskoj i Norveskoj. Ponekad kad mi je tesko pogledam sliku jedne zene koja je porijeklom iz Palestine, preselila je na bolji svijet, ona me je puno toga o islamu naucila. Dosla je ovdje kao tinejdzerka i rodila 25-oro djece tokom svog zivota. Izgubila je puno djece u ratu ali opet je imala radost u srcu jer je mogla svoju tugu da podjeli sa sestrama u vjeri i znala je da nije jedina. I mogla je na taj nacin da nade radost i snagu u zivotu i tako to prenosila i drugima pa i meni. Ja ne mogu da shvatim da je neko izgubio toliko djece i da je opet nije bila tuzna i nije plakala, ja ne znam da bih mogla to da izdrzim vec bih uvijek bila u suzama iz zalosti za tom djecom. Ona je imala znanje da bog postoji i da je sve u njegovim rukama. Imam njenu sliku kada mi je tesko i kada je pogledam bude mi lakse, kada radim puno, kada su djeca nevaljala, i kad sve pritisne sa svih strana, pogledam u njenu sliku i bude mi lakse..

Ima puno stvari koje su lijepe u islamu, a najljepsa je da nisam nikad sama i da je bog uvijek uz mene. Prije sam bila uvijek sama iako sam se uvijek druzila i bila okruzena sa ljudima, ali ne vise jer sada je bog sa mnom.

Kako muslimani trebaju da odhrane svoju dijecu nauce se citajuci Kur´an. Ima dosta nacina koje oni ponesu sa sobom iz svojih zemalja koje nemaju nikakve veze sa islamom.

Ja sa razvijam kao muslimanka cijelo vrijeme, i onda nadem du potporu u islamu i boziju knjigu i osjetim da je sve tacno. Znam kako sta trebam da radim jer je to tacno. Za mene je bilo vrlo tesko da nosim…! Znas sto se kaze u krscanstvu: ” ja sam siromasna, u grijesna osoba koje je grijesila citav svoj zivot.” tesko je sve to nositi. Vrlo je tesko. I treba da bude tesko. Normalno je da ja nisam bezgrijesna, jer sam opet zivo bice, nisam bezgrijesna.

U islamu ima milostivost, molim boga i nadam se za oprost. Islam je za mene putokaz. Uvijek ima izlaz. Poslanik Muhammed na mene puno utice jer je on pricao sa bogom, i pomogao meni da nadem pravi put. Dobio je zadnju objavu za koju ja osjecam veliku ljubav. I isus je isto dobio objavu i pokazao nam jedan dio puta do islama.

Kur ´an znaci za mene put, put koji ja mogu da slijedim. Osjecam veliku potpru i mislim kad bih svi ljudi shvatili ono sto stoji u Kur ´anu i ako to slijedimo, onda bih zivjeli na jedan veoma izvrstan zivot na ovoj zemaljskoj kugli. Znam napamet na arapskom jeziku pet poglavlja iz Kur´ana. Ono poglavlje koje je na mene ostavilo veoma velik efekat je poglavlje nazvano suretul-ehad. Veoma je vazno to bas za mene i cesto isticem to kada pricam o islamu, i kako sam postala mulimanka jer bas to poglavlje potvrduje vjerovanje u jednog boga na najbolji nacin.

Najsretniji dan u mom zivotu je bilo kada sam jedan dan vozila biciklo i vrijeme je bilo suncano i prelijepo. Sjecam se da je to bio 16 oktobar, 1994 godine. Tad se sve promjenilo. Sve je bilo divno i to se moglo vidjeti na mojim ocima.

Pet molitvi dnevno za mene znaci ritam u danasnjici, da se smirim i radim nesto drugo nego uobicajeno. Kada imam u sebi harmoniju, onda imam volju i mogucnost da komuniciram sa ljudima.

Moj savljet mojoj djeci jeste da nikad ne sude drugim ljudima.Onima koji traze sustinu sa zivotom kazem samo da citaju i slusaju druge ljude.Za muslimane koji ne praktikuju islam moram reci da se vrate tome. I za moje sestre u svijetu kazem naravno da traze jos znanja.

Nadam se da buducnost nosi islamsku drzavu i da ce narod zivjeti po casnom Kur´anu.

- 10:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Najsretniji dan

Koji nam je to najsretniji dan u nasem zivotu? Dan kada smo maturirali u gimnaziji? Dan kada smo diplomirali na fakultetu? Ili, mozda je to dan kada nam se rodilo nase prvo dijete? Sve u svemu, jako bi se tesko bilo opredijeliti za konacan odgovor u kojem bismo morali odabrati samo jedan dan. Jer, sretnih trenutaka u nasim zivotima je bilo zaista mnogo, kao i onih koji su nam pokvarili raspolozenje. Medjutim, ovom prilikom cemo se dotaknuti onog najsretnijeg, najjedinstvenijeg i najiscekivanijeg trenutka u zivotu! Koji je to trenutak? Ukoliko ste pogodili, a ukoliko i niste, pricekajte, mi cemo vam ga ubrzo otkriti! No, prije toga, savjetujemo vas da vasu paznju potpuno usredotocite na ono sto cete imati priliku da procitate u redovima koji slijede.

Dobro, ukoliko ste spremni, krenimo...

Najsretniji trenutak u nasim zivotima, ipak ne bi trebala biti matura nakon zavrsene skole. Ne bi to trebao biti ni dan kada smo diplomirali na fakultetu. Isto tako nije to zasigurno ni trenutak kada smo posmatrali nase prvo dijete kako dolazi na ovaj svijet... Najsretniji, najbitniji i najiscekivaniji dan u nasem zivotu, jeste dan kada cemo se sresti sa nasim Gospodarom! Da! - upravo tako, to je dan susreta sa Onim u cijim riznicama se nalaze sva blaga - Onim koji ispunjava sva obecanja, a od kojih je i ono covjeku najbitnije - ''Vjecita nagrada - Dzennet''!

Ali, zaustavimo se na sekund ovdje i priznajmo, da ce taj dan biti obasjan srecom, iskljucivo samo onoj osobi koja bude iskren vjernik, odnosno, mu'min! Samo mu'min ce se toga dana okrenuti iza sebe, i vidjet ce prasnjavi dunjaluk, i sve brige i tegobe koje su ga mucile, a koje definitivno toga trena ostaju iza njega! Zatim ce pogledati naprijed, i vidjet ce Dzennet! Dzennet, koji ce svojim bljestavim prizorom u zaborav potisnuti sve probleme, boli i tegobe, koje su covjeku na ovom svijetu bile nanesene! To se zove pravi rahatluk i tada ustvari pocinje vjecnost! - vjecnost koja nece imati primjese bilo kakvih iskusenja, problema, niti belaja! Pa zar ovo, cijenjeni prijatelju, uistinu ne bi trebao da bude najsretniji dan u covjekovom zivotu - dan podjele nagrada!?

Ali... tu postoji samo jedan uslov! A to je, budi brate vjernik, mu'min, poslusni Allahov rob! U protivnom, taj isti dan, nece odgovarati navedenom opisu! Naprotiv, bit ce najkobniji dan u tvome zivotu, nakon cega vise nema popravnog, tj. nema povratka nazad! Medjutim, tom danu, tom najsretnijem trenutku u zivotu mu'mina, ipak prethodi jedno veliko iskusenje, kojem se cak i oni medju nama najbolji, nece moci oduprijeti! Prelazak iz ovog prlozanog, u onaj vjecni svijet, od kojeg nas dijeli svega nekoliko godina, sati ili trenutaka... - uslovljen jednom velikom misterijom, koja se smrt zove! Istina je da je smrt jedna od nerado slusanih tema, koja ce razumnom covjeku, priznat cemo, definitivno pokvariti raspolozenje - ukloniti mu osmjeh sa lica! Ali, da li je s hodno tome, rjesenje bjezati od te price, izbjegavati skupove gdje se o njoj govori?! Ili, drugim rijecima kazano, da li ce nas zaborav i neprisjecanje na ovaj neizbijezan momenat, osloboditi sudbine da se sa smrcu susretnemo!? Definitivno, - Ne!

S toga, budimo razumni i hrabri, te prisjetimo se ovom prilikom zajedno tog neizbijeznog casa, i izvucimo odredjene pouke. Da, uradimo to danas, i dopustimo da odredjene cinjenice pozitivno utjecu na nas, na nas zivot, prije svega, na nas odnos prema Onome, kome cemo se na kraju zbog polaganja racuna zasigurno vratiti, Uzvisenom Allahu.

Sada, kada smo shvatili da nam tim 'sokakom' valja neizbijezno proci, na nama je da potrazimo uputstvo koje ce nam ukazati na valjane smijernice, kako bismo i mi bili od onih kojima ce taj dan biti ustvari najsretniji dan! To uputstvo se zove Kur'an! Da, to je ona knjiga koja se kod velikog broja nas, nalazi na najvisem mjestu u nasoj kuci, zamotana u debeli mirisljivi rucnik, na najvisoj polici naseg regala... Obzirom da je opste poznato, kakav je nas odnos naspram ovog neprocjenjivog blaga, Kur'ana, (cast izuzecima), namjerno cemo preskociti taj detalj, - kriticki osvrt na nase izucavanje Kur'ana, naseg 'uputstva', te ozbiljno razmisliti o njegovim uputama i smjernicima, koje se ticu naseg napustanja ovog svijeta.

U tom smislu, kazao je Uzviseni Allah: ''Pazi! Kada dusa dopre do kljucnih kosti, i vikne se; ''Ima li vidara?'' i on se uvjeri da je to cas rastanka i noga se uz nogu savije, toga dana ce Gospodaru tvome priveden biti: ''Nije vjerovao niti je molitvu obavljao, nego je poricao i ledja okretao, a onda svojima bahato odlazio.'' Tesko tebi! Tesko tebi! i jos jednom: Tesko tebi! Tesko tebi! Zar covjek misli da ce sam sebi prepusten biti, da nece odgovarati? Zar nije bio kap sjemena koja se ubaci, zatim ugrusak kome On onda razmjer odredi i skladnim mu lik ucini, i od njega onda dvije vrste, muskarca i zenu, stvori, i zar Taj nije kadar da mrtve ozivi?

Dragi prijatelju, mnogo je onih na cija srca, govor Kur'ana ne ostavlja gotovo nikakvog traga. Bojimo se da su takva srca zapecacena, kao uzrok cinjenja grijeha, i do kojih ustvari ne moze doprijeti nista drugo, osim neistine, lazi i zablude. S druge strane, postoje i oni cije je vjerovanje pomijesano sumnjom, koja je opet rezultat njihovog nemara, koji se ogleda u neizucavanju islamske literature. S toga, u nasem narodu postoji i jedna vrlo opasna izreka, koja glasi: ''A ko je se od tamo vratio''!? Takvima cemo postaviti protu-pitanje: ''Da li ima neko ko mozda tamo nece otici!?'' Ili, upitat cemo ih takodjer: ''Da li postoji neko ko se je vratio u majcinu utrobu, u kojoj smo svi prije naseg dolaska na ovaj svijet boravili!?'' Naravno da ne postoji!

Pa kako smo god u ovome momentu svjesni cěnjenice da smo nekada citavih devet mjeseci proboravili u majcinoj utrobi, kao i toga da se u taj, nazovimo ga 'mikro svijet', ne bismo mogli nikako vratiti, jer to jednostavno ne odgovara zakonitostima ovoga svijeta, isto tako, jednoga dana, kada napustimo ovaj svijet, sjecat cemo se naseg boravka na njemu, ali se na njega necemo moci ponovo vratiti, jer to takodjer ne odgovara zakonitostima Uzvisenog Allaha. Dakle, kao sto se u ovome momentu, ne bismo mogli vratiti u majcinu utrobu, iako smo u njoj bez imalo sumnje svi boravili, isto tako, nece postojati mogucnost da se sa Onoga svijeta, vratimo na ovaj svijet, na kojem, slozit cemo se, bez imalo sumnje, evo boravimo. Sve su to destinacije ili etape covjekovog putovanja kroz vjecnost, koje opet vodi ka vjecnom odredistu, Dzennetu ili Dzehennemu! Ovakav logicki prikaz i poredjenje, trebalo bi otkloniti svaku sumnju koja se tice zivota na Onom svijetu, naravno, iskljucivo kod razumnih insana. Navest cemo jos jedan racionalan primjer, koji bi takodjer trebao da posluzi kao odgovor, svima onima koji jos uvijek sumnjaju u zivot nakon smrti, a koji su razumom obdareni. Naime, zamislimo mrtvaca u kaburu i covjeka koji spava...

Njih dvojica se nalaze u identicnom-lezecem polozaju, i kao sto covjek u ruznome snu, osjeca za strah, da ga neko proganja, muci i bol mu nanosi, a mi koji ga posmatramo ne primjecujemo nikakve znakove patnje na njemu, tako i mrtvac koji se nalazi u kaburu, u lezecem polozaju kao i covjek koji spava (sanja), osjeca sve gore navedeno, ovisno opet, da li je cinio dobro ili zlo, dok je boravio na Zemlji. Pa nije li onda nas san, skoro svakodnevni ibret i jasan znak, da bez obzira na nase stanje u kojem se nalazimo bez svijesti, ipak zivimo, osjecamo radost, bol, veselje i patnju, a sve se to desava u momentu kada nismo svjesni, u snu!? Stoga, mogli bismo kazati, da je nas san jasan znak koji nam dolazi od strane Milostivog Stvoritelja, kako bismo na osnovu njega, bili u prilici da napravimo simbolicno, ali jasno poredjenje zivota u kaburu i naseg sna, koji zbog slicnosti stanja, dijele neraskidivu vezu. Tog dana, napustit cemo nasa zdanja, nase kuce, zenu, djecu, rodbinu... Samo u jednom trenu, ostavit cemo sve ono zbog cega smo se ponajvise umarali, - ostat ce citav dunjaluk! Da, to je istina u koju vjerujemo svi, bez obzira na nasa politicka, vjerska i svaka druga ubjedjenja. Svi vjerujemo u smrt. Ali pitanje koje nam se nakon svega ovoga namece, glasi: ''Pa sta nas onda sprjecava da se za nju, pripremamo?!'' Interesantno, nista drugo do lazna nada! Je li tako? Svi mi vjerujemo da ce taj momenat jednoga dana zasigurno doci, ali nas nada u dug zivot, to da ce sutra, prekosutra, ili iza prekosutra... dzenaza klanjati nekom drugom, ali ne i meni. Medjutim, kada malo zastanemo i ozbiljnije razmislimo, onda tek vidimo da sami sebe lazemo. Zasto smo prema sebi toliko nepravedni?

Zasto smo prema ovoj neprikosnovenoj istini toliko licemjerni? Zar dzenaza i ukop tvog najboljeg prijatelja ili bliznjeg rodjaka, na kojoj si i sam prisustvovao, nije bila nedvosmislen znak upozorenja tebi, da je mozda vec sutra i na tebe red, jer i on nije vjerovao da ce bas toga dana biti ukopan, ali eto, desilo se...

Da, uvijek se desi... samo se desi i nikad se ne najavi! Takva je smrt! Dobro, kada je vec tako, a sigurno jeste, ja cu, prijatelju moj, za smrt da se spremam, a ti kako zelis... Sto se tice mene, ja nikada vise ako Bog da necu dozvoliti da namaz propustim, jer cu za njega prvo biti pitan. Ustvari, namaz i jeste zadnja karika koja covjeka veze za njegovu Vjeru, pa kako i s kojim pravom da je ja sam kidam!?

Ja, prijatelju moj, obecavam ti, nikada vise necu dozvoliti da u moja usta dospije i kap alkohola, jer bih time ugrozio svoju sigurnost i srecu u tom danu! Dragi brate, sto se mene tice, vise Kur'an u mojoj kuci nece biti na vrhu regala, umotan u najdeblji rucnik, koji se po nekoliko godina, od mevluda do mevluda ne razmotava i ne otvara. Kur'an ce od danas biti moje uputstvo, ono uputstvo koje smo na pocetku spomenuli, a koje nam je neophodno kako bismo se uspjesno pripremili, te kako bi nam dan smrti, ustvari, bio najsretniji dan u nasem zivotu, dugo-ocekivani dan susreta sa nasim Gospodarom!

Iako bi se dosta toga na ovu pricu moglo nadovezati, ja cu, prijatelju moj, ovdje zavrsiti, a ti mi nemoj zamjeriti. Odnosno, zavrsit cu rijecima Uzvisenog Allaha, objavljenim meni i tebi, a koje glase:

''A za one koji ne vjeruju u Gospodara svoga kazna je Dzehennem, uzasno je ono boraviste! Kad budu u nj. baceni, pucketanje njegovo ce cuti, i on ce kljucati, gotovo da se od bijesa raspadne. Kad god se koja gomila u nj. baci, strazari u njemu ce je upitati: ''Zar nije niko dolazio da vas opominje?'' ''Jest, dolazio nam je onaj koji nas je opominjao'' - odgovorice - ,''a mi smo poricali i govorili: Allah nije objavio nista, vi ste u velikoj zabludi!'' I reci ce: ''Da smo slusali ili razmisljali, ne bismo medju stanovnicima Dzehennema bili!'' I oni ce priznati da su bili nevjernici - pa, stanovnici Dzehennema ognjenog daleko bili!''

- 10:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Najsretniji dan

- 10:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Vecina ljudi na zemlji nevjeruju ili su veliki skeptici kad je u pitanju ozivljenje ljudi poslije smrti na Sudnjem danu. Dosta puta se moze cuti izjave poput ove :”A ko se to otamo vratio da nam to isprica” Zato zelim da sa naucnog aspekta i na jedan logican nacin obradim ovu temu detaljno kako nebi bilo sumnje da ce se zaista desiti ono sto nam Bog obecava u Kuranu, a to je da ce ozivjeti cijeli ljudski rod na Sudnjem danu poslije smrti, od prvog covjeka do posljednjeg, kako bi nam svima sudio za nasa djela koja smo pocinili na ovome svijetu.

Bog ce kroz prirodne procese koji ce tad biti uspostavljeni stvoriti cijelo covjecanstvo ponovo, svakog covjeka sa tijelom i dusom kao sto smo sad na ovome svijetu. Kako je moguce da se covjek stvori ponovo kad postane truhle kosti i prasina? Ovo pitanje su se ljudi pitali hiljadama godina, neki su vjerovali u to a neki nisu, to nas Bog obavjestava u Kuranu pa kaze:

23:82. Govorili su: "Zar kada pomremo i kad prah i kosti postanemo, zar ćemo, zaista, biti oživljeni?

83. I nama i još davno precima našim time se prijetilo, ali, to su samo izmišljotine naroda drevnih". (Kuran)

Isto tako na drugom mjestu u kuranu Bog nas obavjestava o njihovom skepticizmu po pitanju prozivljenja poslije smrti

Bog kaze:

37:16. Zar kada poumiremo i kada kosti i zemlja postanemo, zar ćemo mi, zaista, biti oživljeni

17. i naši preci davni?"(Govore nevjernici)

18. Reci(im Muhammede): "Da, a bićete i poniženi!"

19. to će biti samo glas jedan, i svi će odjednom progledati

20. i reći: "Teško nama, ovo je – Sudnji dan!’ (Kuran)

Ovdje vidimo kako Bog kaze da ce se zaista desiti potpuno prozivljenje sa mesom, krvi , kostima i dusom kao sto smo od tih materijala sad na ovome svijetu.

U Kuranu Bog na vise mjesta daje slikovite primjere kako ce sve to teci i sa naucne strane nam kroz naucna cuda dokazuje da ce se zaista desiti prozivljenje ljudskog roda poslije smrti.

Bog kaze:

39:27 "Mi u ovom Kur'anu navodimo ljudima svakojake primjere da bi pouku primili" (Kuran)

PRVI PRIMJER

Stvaranje jagodice prsta ponovo

Bog naznacava u kuranu kolika je njegova moc kad ljudi sumnjaju u prozivljenje , pa kaze:

75:3. Zar čovjek misli da kosti njegove nećemo sakupiti?
4. Hoćemo, Mi možemo stvoriti jagodice prsta njegovih ponovo. (Kuran)

Ovdje vidimo da Bog ide u kontranapad onima koji govore da Bog ne moze ozivjeti mrtve, pa im kaze " vi kazete da nemogu sastaviti vase kosti a Ja, naprotiv, mogu da napravim ponovo iste jagodice prsta ponovo kakve ste imali na zemlji". Zasto je Bog bas uzeo primjer jogodice prsta pored cijelog tijela? Pa upravo zato sto je to jedinstveno za svakog covjeka, covjek se potpisiva sa otiscima prstiju, to je poput licne karte.

Otisci prsta kao identifikacijsko sredstvo

DRUGI PRIMJER

Ozivljenje fosiliziranih kostiju

Ovdje vidimo isto kako Bog ide u kontra napad onima koji ne vjeruju da Bog moze da ponovo stvori ljude nakon sto su postali kosti i prasina.

Bog kaze:

49. Oni(nevjernici) govore: "Zar kada se u kosti i prašinu pretvorimo, zar ćemo, kao nova bića, doista biti oživljeni?"
50. Reci; "Hoćete, i da ste kamenje ili gvožđe
51. ili bilo kakvo stvorenje za koje mislite da ne može biti oživljeno." – "A ko će nas u život vratiti?" – upitaće oni, a ti reci: "Onaj koji vas je i prvi put stvorio", a oni će prema tebi odmahnuti glavama svojim i upitati: "Kada to?" Ti reci: "Možda ubrzo!
52. Biće onog Dana kad vas On pozove, i odazvaćete se, hvaleći Ga, i pomislićete da ste ostali samo malo vremena.”

Postavlja se pitanje zasto je Bog uzeo bas kamenje i zeljezo/gvožđe kao primjer pored ostalih stvari?

Pa upravo zato sto se ovdje govori o fosiliziaciji kostiju, opce je poznato da se kosti nakon vise miliona godina postaju kamenje, a nakon kamenja kad prodje jos vise vremena postaju zeljezo ili tacnije receno zeljezni pirit.

Skamenjen fosil dinosaurusa starog vise stotina miliona godina.

Zeljezni pirit, FeS2

Mineral ”zeljezni pirit”, FeS2, se cesto pronalazi u fosilnim ostacima, a pri kontaktu sa kisikom i vodom moze da unisti fosilne ostatke koji se nalaze u muzejima.

Drugim rijecima ”I da ste postali kameni i zeljezni fosili mogu vas ponovo ozivjeti”

TRECI PRIMJER

Izlazak mrtvih iz grobova kao sto skakavci izlaze iz zemlje

Bog kaze:

54:6. zato se okreni od njih! Na Dan kad ih glasnik pozove na nešto užasno
7. oni će oborenih pogleda iz grobova izlaziti, kao skakavci rasuti,
8. i netremice gledajući u glasnika i žureći, nevjernici će govoriti: "Ovo je težak dan!"(Kuran)

Jedna vrsta skakvaca, zvana Kikada lezi pod zemljom 17 godina i nakon 17 godina izadju na povrsinu, upravo zato je Bog, vjerovatno, usporedio prozivljenje ljudi sa ovim skakavcima. Ovo su jedine zivotinje koje toliko puno borave pod zemljom.

Kikada skakavci izlaze iz zemlje nakon 17 godina.

CETVRTI PRIMJER

Stvaranje covjeka iz kapi sjemena i pretvaranje iz hladne u toplu materiju

Bog kaze:

77. Kako čovjek ne vidi da ga Mi od kapi sjemena stvaramo, i opet je otvoreni protivnik,

78. i Nama navodi primjer, a zaboravlja kako je stvoren, i govori: "Ko će oživjeti kosti, kad budu truhle?"

79. Reci: "Oživjeće ih Onaj koji ih je prvi put stvorio; On dobro zna sve što je stvorio,

80. Onaj koji vam iz zelenog drveća vatru stvara i vi njome potpaljujete."

Ovdje imamo dva primjera na sta trebamo obratiti paznju a to je da je covjek nekad bio samo kap sjemena koja se ne moze vidjeti bez mikroskopa. A sad je covjek od 1m i 80 cm, sa mesom, kostima, i krvi.

Kap sjemena od cega je covjek stvoren.

Bog kaze:

19:67. A zar se čovjek ne sjeća da smo ga još prije stvorili, a da nije bio ništa? (Kuran)

Kad se vratimo unazad 150 godina vidjet cemo da nas nije bilo, ni jedna nasa celija nije postojala na zemlji, a sad je potpun covjek od krvi i mesa i kostiju. Isto tako ako nas nekad nije bilo a sad nas ima, tako isto kad nas nestane opet ponovo ozivjeti i biti od krvi i mesa kao sto smo sad. Ako je mogao covjek nastati sad prirodnim procesom, zasto ne bi mogao nastati prirodnim procesom ponovo na sudnjem danu?

I jos Bog navodi primjer da se vatra stvara od drveta, kao sto su prije ljudi pravili vatru kad nije bilo kremena i upaljaca, trljanjem dva suha drveta jedno od drugo zapali se vatra. Zasto Bog da spomene bas ovaj primjer kod prozivljenja?

”Onaj koji vam iz zelenog drveća vatru stvara i vi njome potpaljujete”

DOBIJEMO OVO

Od 3 suha hladna drveta dobijemo vrucu vatru, drugim rijecima ”ako je Bog dao da od suhog drveca frikcijom dobijemo novu materiju, a to je vatra, isto tako ce Bog dati da od suhe koste dodje nova toplija materija tj. Covjek.

Hladna materija -> Toplija Materija

Drvo ŕ vatra

Kosti -> Covjek

Ovdje vidimo zasto je Bog naveo taj primjer kad hladna mrtva materija postaje ziva topla materija, iz drveta u vatru i iz kosti u covjeka.

KOSTI ISTRUHLE

Kad smo ustanovili da ce biti prozivljenje poslije smrti, sad se postavlja pitanje...

Kako ce Bog ozivjeti mrtve kosti nakon sto su istruhle?

Krucijalan primjer kako ce Bog ozivjeti mrtve jeste ovaj ajet i hadisi od poslanika Muhammeda s.a.w.s

Bog kaze:

7:57. On je Taj koji šalje vjetrove kao radosnu vijest milosti Svoje; a kad oni pokrenu teške oblake, Mi ih prema mrtvom predjelu potjeramo, pa na njega kišu spustimo i učinimo da uz njenu pomoć rastu plodovi svakovrsni; isto ćemo tako mrtve oživjeti, opametite se!

U Muslimovom Sahihu se bilježi hadis od Abdullaha ibn Amra, koji prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:

“Zatim će se puhnuti u rog tako da nema nikog ko ga čuje, a da neće pogledom tražiti odakle dolazi taj zvuk“. Prvi koji će to čuti je čovjek koji će praviti vrelo za svoju devu. Kaže: „Pa će umrijeti on i pomrijet će ostali ljudi. Zatim će Allah spustiti kišu u vidu rose (ili je rekao poput sperme- Nu'man, prenosilac hadisa nije siguran koje od ove dvije stvari je spomenuo Allahov Poslanik, s.a.v.s.), pomoću koje će niknuti ljudska tijela, a zatim će se puhnuti u rog po drugi put i ljudi će odjednom ustati i čekati“.

Nicanje ljudskih tijela nakon što Allah, dž.š., spusti kišu bit će slično nicanju biljki iz zemlje kad se na nju spusti kiša sa zemaljskog neba. Zato Allah, dž.š.,spominje često u Kur'anu kao primjer oživljavanje zemlje i nicanje biljaka nakon spuštanja kiše.

Muslim bilježi drugu predaju o istom pitanju u kojoj stoji: „Čovjek u sebi ima jednu kost koja nikada ne struhne, a iz nje će niknuti na sudnjem danu“. Ashabi upitaše: „A koja je to kost Allahov Poslaniče?“ Poslanik, s.a.v.s., odgovori: „Repnjača“.

U drugoj predaji u Malikovom Muvettau, Sunenima Ebu Davuda i Nesaije se bilježi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Svaki dio čovjeka struhne u zemlji osim repne kosti. Od nje je čovjek stvoren i iz nje će ponovo niknuti“.

Znaci ozivljenje mrtvih ce biti isto kao sto biljke rastu sad na zemlji, isti princip ce biti prilikom ozivljavanja i stvaranja covjeka ponovo na Sudnjem danu.

Pa da sporedimo rast biljaka sa ponovnim stvaranjem covjeka nakon smrti, pa ce nam jasnije biti kako ce teci taj prirodni proces koji ce tad postojati.

Rast drveta iz male sjemenke

”Repnjaca”, kost koja ne truhne

Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Svaki dio čovjeka struhne u zemlji osim repne kosti. Od nje je čovjek stvoren i iz nje će ponovo niknuti“.

Repnjaca

Lijeva slika: Pokazuje izgled biljne sjemenke . Desna slika: Desna slika pokazuje kost ”repnjacu” zaokruzenu crvenom bojom koja se nalazi na samom dnu kicme, velika slicnost u izgledu sa biljnom sjemenkom.

Kost repnjaca se kroz razne experimente naucnika pokusavala unistiti, zapljivanjem i smrskavanjem ali nije se mogla unistiti. Ova kost se moze naci u pepelu kremiranih osoba nakon sto budu spaljenji. Dr. Osman Al Dzilani i Sejh Abdulmedzid Zindani su radili experimente sa repnjacom u mjesecu Ramazanu 2002 u Zindanijevoj kuci u gradu Sani u Jemenu. Uzeli su 5 repanjaca gdje su ih przili 10 minuta sa gasnim pistoljem, repnjace su odnosene na analizu u labaratoriju na univerzitetu u Sani. Rezultati analize su pokazali da celije repnjace nisu unistene.

Biljna sjemenka i ljudska kost repnjaca sadrze maticne celije koja mogu da kreiraju sve celije u covjeka i u biljke.

Slicnost presjeka stabla od drveta i presjeka ljudske kosti

Lijeva slika: Pokazuje izgled presjeka drvetovog stabla

Desna slika: Pokazuje izgled presjeka ljudske kosti.

Ako Bog daje na ovome svijetu da od jedne kospice izraste debelo stablo koje nemogu iscupati ni vise ljudi zasto bi Bogu tesko bilo da ucini da izraste covjek iz kosti repnjace nakon sto padne kisa na nju, po tim prirodnim zakonima koji ce vladati tad na Sudnjem danu. U drvetu i kostima je mineral Kalcijum jedan od glavnih sastojaka koje cini da su drvo i kost cvrsti i stabilni.

Slicnost krvnih zila i gornnjeg dijela drveta

Lijeva slika: Pokazuje izgled osvijetljenog drveta u mraku

Desna slika: Pokazuje izgled krvnih zila u plucima covjeka

Ako Bog daje da se od biljne sjemenke drvo razgrana u vise stotina manjih grana, isto tako moze Bog da dadne da od repnjace se kvrne zile razgranaju po tijelu covjeka.

Slicnost covjekovih misica na mikroskali sa liscem od biljaka

Lijeva slika: Pokazuje izgled covjekovih misica na mikroskopskom nivou

Desna slika: Pokazuje izgled lisca biljke

Vidimo veliku slicnost izmedju lisca u biljke i covjekovih misica na mikroskali.

Slicnost lisca i ljudske koze

Lijeva slika: Pokazuje konstrukciju lista u biljke

Desna slika: Pokazuje konstrukciju covjekove koze.

List u biljke i koza u covjeka imaju zile, zile u biljke prenose vodu dok vene u covjeka prenose krv.

Jos jedna slicnost izmedju ljudske koze i lisca jeste da koza ima masni sloj koji sprecava gubitak vode iz koze a lisce ima sloj svojstven biljkama koji sprecava gubitak vode.

Slicnost sastojaka u zemlji , biljkama i covjekovom tijelu

Nakon svih ovih sporedjenja rasta drveta i covjeka vidimo velike slicnosti u Bozijem stvaranju i jasno nam bude zasto Bog sporedi u Kuranu ozivljenje ljudi sa rastom biljaka.

I za kraj Boga nam porucuje u kuranu:

16:38. Oni se zaklinju Allahom, najtežom zakletvom: "Allah neće oživjeti onoga koji umre!" A hoće, to je Njegovo obećanje koje će se, doista, ispuniti, - samo što većina ljudi ne zna -,

39. da bi im objasnio ono oko čega su se razilazili i da bi saznali oni koji nisu vjerovali da su lašci bili.

40. Ako nešto hoćemo, Mi samo za to reknemo: "Budi!" – i ono bude.

s

- 10:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Upoznaj Allaha

Allahova Lijepa Imena: Ko je Allah?

U svakoj diskusiji o Bozijim Imenima vazno je razumjeti da muslimani vjeruju u Jedinog Istinskog Boga, osim Koga drugog boga nema, Jedinog Tvorca, Jedinog Koji ima Vlast nad svime sto postoji, je postojalo ili ce ikad postojati. Musliman obozava istog Jedinog Boga Koga su obozavali svi
Poslanici.

Vi niste bili prisutni kada je Jakubu smrtni čas došao i kada je sinove svoje upitao: “Kome ćete se, poslije mene, klanjati?” – “Klanjaćemo se” – odgovorili su – “Bogu tvome, Bogu tvojih predaka Ibrahima i Ismaila i Ishaka, Bogu jednome, i mi se Njemu pokoravamo (u islamu)!” (Qur’an 2:133)

Poslanici islama ukljucuju iste poslanike kao i zidovska i krscanska tradicija; svi su oni dolazili svojim narodima sa istom porukom – da priznaju Jedinog Boga i ne obozavaju nikog mimo Njega. U svom izvornom obliku, judaizam i krscanstvo, kao i islam kakvog ga danas poznajemo (op.prev: u izvornom obliku koji je sacuvan do danas), su od Jedinog Istinskog Boga. Medjutim, islam objavljen Poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi we sellem, je zavrsna Bozija Objava cijelom covjecanstvu. Nakon sto to shvatimo, postaje jednako vazno shvatiti da islam u potpunosti odbacuje svaku ideju o tome da bi Bog mogao imati nekog Sebi ravnog, partnera ili sudruga, ili da On postoji i u kakvoj kombinaciji sa ljudskim bicima ili zivotinjama, te time cini neko bozanstvo. Bog je Bog, Jedini:

Niko nije kao On! (Qur’an 42:11)

Muslimani vjeruju u Jednog Jedinstvenog, Svemilosnog Boga, jedinog Tvorca Univverzuma Koji sve odrzava, i zovu Ga Njegovim objavljenim Imenom – Allah. U doba masovne komunikacije i nezadrivog tehnoloskog razvoja, tesko da postoji ijedan covjek koji nije cuo tu rijec i razumio da ona cini dio sistema vjerovanja u islamu.
Ali javljaju se i neke zabune i ljudi se pitaju, Ko je Allah? Na arapskom, Allah znaci Jedini Istinski Bog vrijedan da Mu se potcini i da Ga se obozava. Arapi koji su jevreji i krscani po vjeroispovijesti, zovu Boga – Allah; i to je isti Jedini Istinski Bog iz Biblijskog odjeljka:

Cuj, Izraele! Jahve je Bog, Jahve je Jedan! (Peta Mojsijeva Knjiga, 6:4)

Slusaj, Izraele! Gospodar Bog vas, Gospodar je Jedini! (Marko, 12:29)

Rijec Bog se razlicito pise i izgovara u mnogim jezicima: Francuzi Ga zovu Dieu, Spanci Dios, a Kinezi Jedinog Boga zovu Šangdi. Bog
monoteistickih religija (judaizma, krscanstva i islama) je Jedan te isti Bog.

Razlike i zabune se javljaju zbog rijeci Bog; naime ta rijec ima mnozinu – bogovi, ili rod – pa se moze reci boginja. Sa arapskim jezikom to nije slucaj. Rijec Allah je sama za sebe, nema ni mnozine ni roda.
Koristenje zamjenice On ili Njega/Njemu, je cisto gramaticko i ni u kom smislu ne oznacava da je Allah odredjenog roda koji ljudska bica mogu pojmiti. Allah je Jedinstven i u Njegovom Imenu nema udjela nista cime se mogu opisati bozanstva. Njegovo je Ime nepromjenljivo. Allah nam Sam Sebe opisuje u Qur’anu:

Reci (Muhammede): On je Allah, Jedan (Jedini). Allah, Vjecni, Kome se svako obraca (Na arapskom: Es-Samed; Nezavisni Gospodar od Koga sve zavisi i Kome se sve obraca). Nije rodio i rodjen nije i Njemu niko ravan ni slican nije. (Qur’an, sura 112)

Musliman je onaj ko se potcini Bogu i ko nema nikakve sumnje u to da je On Jedan Jedini Tvorac. Musliman je zahvalan za sve blagodati i darove koje mu je Bog podario, on posmatra stvoreni svijet oko sebe i cuda Kosmosa. Musliman ostaje zadivljen dubinom okeana prefinjenoscu cvjetnih
latica. Medjutim, ovakvo vjerovanje nije jedino sto se zahtijeva od muslimana.

On takodje mora znati mimo svake sumnje da niko drugi osim Jedinog Boga nema pravo da bude obozavan. Bog nema sudruga, nema partnera, ni sinova ili kecri.

On je Bog – Allah. Cijeli Kosmos svjedoci Njegovu Jednocu. Zaista, kad razmisljamo o Univerzumu – od najmanjih zrnaca pijeska do najvecih planina, uvidjamo Boziju Velicanstvenost. Ovaj nepregledni svemir opstoji i tece prema preciznom sistemu, sve je tacno na svom odredjenom mjestu, stvoreno u pravilnim srazmjerama. Sunce izlazi i obasjava nas, cvijece cvjeta i zivot se radja iz sicusnih i bezivotnih kapljica sjemena. Bog je svakom dijelu u onome sto je stvorio, dao ono sto mu je potrebno, i uputio ga je u ono sto mu je najprimjerenije. Sve sto postoji treba Njega, a Njemu niko nije potreban. Svako stvorenje ima cilj, i ispunjavanje tog cilja priznaje i potvrdjuje prava Tvorca. Bog nas je u Qur’anu (51:56)
obavijestio da nas On nije stvorio ni sa kakvim drugim ciljem, osim da Ga upoznamo i obozavamo – i to je Njegovo pravo kod nas.

Prvi princip i fokus islama je ova vjera u Allaha i cijeli Qur’an je tome posvecen. Qur’an govori direktno o Allahu i Njegovom Bicu, Imenima, Atributima i Djelima. U Qur’anu se Allah spominje nekim od Svojih Lijepih Imena ili Atributa, 10062 puta. Bozije Najvece Ime je Allah.

Allah – drugog boga osim Njega nema – Najljepsa Imena ima. (Qur’an, 20:8)

Allah ima Najljepsa Imena i vi Ga zovite Njima, a klonite se onih koji iskrivljuju Njegova Imena – kako budu radili, tako ce biti kaznjeni!
(Qur’an, 7:180)

Musliman se podstice da se sjeca Allaha i da Mu uvijek bude zahvalan. Jedana lagahan, a koristan nacin da to ispuni, je da razmislja o Njegovim Lijepim Imenima i pokusa ih razumjeti. Putem tih Imena upoznajemo naseg Tvorca i ucimo se kako da Ga hvalimo, zahvaljujemo Mu i kako da Ga obozavamo, ucimo se da Ga dozivamo Njegovim Imenima koja imaju veze sa nasom potrebom zbog koje Ga dozivamo.

Kad je cinio dovu (molio se Allahu), Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi we sellem, je rekao: ”O Boze, trazim od Tebe obracajuci Ti se svakim Imenom kojim si Sebe nazvao, ili u Svojoj Knjizi objavio, ili ma koga od Svojih stvorenja naucio, ili u Svom tajnom Znanju za Sebe zadrzao…” (Ahmed)

Zato, Njegova Imena nisu ogranicena na ono sto nam je On objavio u Qur’anu ili sunnetu Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi we sellem.

Allah kaze u Qur’anu:

Ja Sam uistinu Allah, drugog boga (vrijednog obozavanja) osim Mene nema, zato se samo Meni klanjaj i molitvu obavljaj – da bih ti uvijek
nau mu bio! (Qur’an, 20:14)

Da bi obozavao Allaha, moras Ga poznavati. Covjek pobire stvarnu i vjecnu korist ovim znanjem. Ono povecava vjerovanje i dozvoljava srcu da postane privrzenozavoli. Najmocnijem, Najmudrijem, Najmilostivijem i Najpravednijem Allahu, i da Ga

- 10:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Božija pravednost

Kao prvo, ako vjerujete u Boga, onda morate priznati da je Bog pravedan. Zbog te činjenice nezamislivo je da je Bog stvorio ljude i odredio im da žive na zemlji, a zatim, nakon njihove smrti, određivao, bez prethodnog objšnjenja, da će jedni u pakao a drugi u raj. Bog je slao ljudima uputu i objašnjenja kako treba da žive a to je ujedno i dokaz protiv ljudi ukoliko Mu budu neposlušni.

Isto tako Bog nas je obavjestio o svom postojanju, jer nebi bilo pravedno da Bog postoji a da nas ne obavijesti o tome, a zatim nas kazni zbog nevjerovanja u Njega. Bog je pravedan i zbog toga nas je obavijestio o svom postojanju. U današnjem vremenu većina ljudi na zemlji vjeruju u Boga. Naime 96% zemljinog stanovništva vjeruju da Bog postoji. Razmislimo sada: da Bog ne postoji, kako su se onda 96% stanovništva danas na zemlji složili oko činjenice da Bog postoji? To znači da ako je Bog pravedan On nas je obavijestio o Sebi. On je slao ljude poput nas koji su nas obavijestili o Njegovom postojanju kao i o propisima života kojih On želi da se pridržavamo.

Ako neko kaže, pa dobro, zašto nam se Bog nije pokazao i tako bismo sigurno znali da On postoji? Odgovor je da to više nebi predstavljalo iskušenje, koje je razlog našeg stvaranja. Ako bi u jednoj školi učenici radili test, koji im je učitelj pripremio, a prilikom samog testa postavio im je i odgovore na sva pitanja na njihovom stolu, da li bi to više bio test? Ne. Isto tako ukoliko bi nam se Bog pokazao a zatim naredio da vjerujemo u Njegovo postojanje i da Mu se pokoravamo, to više i nebi bio test našeg vjerovanja, jer vjerovanje znači da potvrdiš ono što je nevidljivo i skriveno.

Ono što se desilo jeste to da je Bog slao ljude poput nas da nas informišu o vjerovanju. Oni bi nas obavijestili o tome šta je dobro a šta nije, šta je dozvoljeno a šta nije itd a oni bi to potvrdili i praktično pokazali svojim primjerom kako bi se ljudi ugledali u njih. Da je Bog kojim slučajem poslao meleke (anđele) da budu poslanici, to bi otvaralo mnoga pitanja a najvažnije od tih pitanja jeste, kako će ljudi moći izdržati ono što meleki izdržavaju a njima nije potrebna niti hrana, niti voda, niti spolni odnos, niti odmor... Ovi poslanici su dolazili ljudima kroz historiju obaviještavajući ih o Božijim propisima.

Od pravednosti Božije jeste upravo i to da je slao Svoje poslanike da obavijeste ljude o Njemu. Neki od tih poslanika su bili u laž ugonjeni od strane ljudi, neki su bili čak i ubijani, a također i vjerozakon nekih od poslanika su ljudi izmjenili nakon njihove smrti, pa je bilo potrebno slati nove poslanike koji će to vjerovanje obnoviti. Bog je tako slao mnoge poslanike ljudima, koji su ih obavještavali o onome što Bog traži od njih, upozoravajući ih na pakao i radujući ih rajom.

Kao što je Bog slao razne poslanike poslao je također i svog posljednjeg poslanika, Muhammeda, čiji vjerozakon je Bog učinio trajnim i važećim do Sudnjeg dana. Ovo znači da poslije poslanika Muhammeda više neće biti poslanika, jer za takvog više nema potrebe jer je vjera usavršena.

Ono što Bog hoće od ljudi jeste da slijede Njegovog posljednjeg poslanika, ali i da vjeruju u sve druge Njegove poslanike koje je slao kroz historiju. Glavna i osnovna poruka svih poslanika je bila da ljudi iskreno obožavaju jednog i jedinog Boga, koji nema saučesnika ni u čemu i da slijede Božije poslanike u njihovom načinu života, jer je njih Bog odabrao da budu uzor ostalim ljudima u traženju Božijeg zadovoljstva. Tek tada će ljudi izvršiti ono što Bog traži od njih i zasližiti Njegovo zadovoljstvo i nagradu.

- 10:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Odgovor na "neodgovoriva" pitanja

Neki ljudi postavljaju sljedeća pitanja: Da li Bog može da stvori kamen koji ne može da podigne? Da li Bog može da spava? Da se ženi? Da stvori Sebi sličnog? Na ova pitanja može se dati odgovor sa nekoliko aspekata. Svijet je uokviren vremenskim i prostornim granicama. Allah je iznad vremena i prostora. On ne zaprema nikakvo tijelo, nije uobličen nikakvim opsegom, niti je otjelovljen kakvom formom ili oblikom. S obzirom na to da je iznad vremena, On nema ni doba starosti, nema početka ni završetka, nema prošlosti, sadašnjosti, budućnosti. Ljudski razum je manjkav, ograničen i samim tim nesavršen. Ljudski razum može da razmišlja samo u okviru prostora i vremena, i čim se zanemari ta činjenica, mnogi upadaju u kontradiktornosti sa svojim razumom. Zašto? Zato što pokušavaju razmišljati i razumom dokučiti ono što je izvan prostora i vremena. Mnogi postavljaju kontradiktorna pitanja u vezi Allaha, a zaboravljaju da im sam razum kaže da Njega razum dokučiti ne može. Sam razum ukazuje nam da Apsolutnog ne dokučuje relativni, da Stvoritelja ne dokučuje stvoreni, da Neograničenog ne dokučuje ograničeni, da Savršenog ne dokučuje manjkavi. Razum je sposoban da shvati ono što je u okviru prostora i vremena i što se pokorava zakonima po kojima razum djeluje i razmišlja, a koja je postavio sam Stvoritelj, i čim čovjek pokuša dokučiti nešto što se tim zakonima ne pokorava ili što je van okvira prostora i vremena, pada u kontradikcije i zbunjenost.

To možemo reći i o stvarima koje su za nas nevidljivi svijet, poput svijeta koji nas čeka poslije smrti, Dženneta i Džehennema, jer tamo ne vladaju pravila koja vladaju u našem svijetu, pa o tome razum ne može suvislo razmišljati, a kako je tek onda kada je u pitanju Stvoritelj, Apsolutno Savršeni i Veličanstveni koji je stvorio i prostor i vrijeme i pravila po kojima naš razum djeluje, i koji je samim tim daleko iznad toga da se pokorava tim pravilima, koja su Njegova stvorenja, kao što je stvorio i sam naš razum.

Što se tiče aspekata odgovora na postavljena pitanja, navodimo sljedeće:

Prvo: Pitanje o mogućnosti nemogućeg je neispravno samo po sebi, jer je kontadiktorno samo sebi. Pitanje ''da li je moguće ono što je nemoguće'' samo sebe poništava, jer je njegov jedan dio kontradiktoran drugom, i ono spada u retoričke varke. U to spadaju pitanja ''Da li je postoji četverougli trougao ili okrugla kocka?''
U to također spada i pitanje o tome da li Bog može da uradi nešto što Njemu ne dolikuje. To predstavlja manjkavost zato što je apsolutno savršenstvo i nepostojanje mahana jedno od nužnih osobina Uzvišenog i Savršenog Allaha isto kao što je nužna osobina trougla da ima tri ugla, četverougla da ima četiri ugla, a kruga da nema uglova.
Zato sva ova pitanja mogu da se svedu na jedno pitanje, a to je: Da li Savršeni može da bude nesavršen? To pitanje automatski samo sebe pobija, isto kao pitanja u vezi trougla i kruga. Savršeni je savršen zato što nema mahana i nesavršenstava, isto kao što je trougao trougao zato što ima tri ugla, a kvadrat kvadrat zato što ima četiri ugla.
U islamskoj akidi postoji pravilo vezano za ovo, a to je - 'D3$'D 9F 'DE3*-JD ('7D: ''Pitanje o mogućnosti nemogućeg je neispravno''.
Drugi aspekat sa kojeg se može odgovoriti na ovo pitanje: Negiranje mogućnosti Boga da uradi ove stvari zapravo predstavlja potvrdu Njegovog savršenstva i uzvišenosti nad svakom mahanom i apsolutno ne predstavlja manjkavost moći. Naprotiv, Bog ne može da ne može. Ako neko pita: ''Ako ne može da ne može, kako onda NE MOŽE da ne može'', mi mu kažemo da je negacija negacije – potvrda, a nemogućnost nemogućnosti – svemogućnost.
Ovdje se ne negira niti krnji moć Svemoćnog, već naprotiv, ovim se potvrđuje Njegova svemoć. Ovdje se ne radi o stvarnom negiranju stvarne moći, već o negiranju onoga što u jezičkom značenju može biti shvaćeno kao moć, a u stvarnosti nije moć nego nemoć.
A treći aspekt sa kojeg možemo odgovoriti na ovo pitanje jeste: Mogućnost mahane je mahana, a negiranje mahane je savršenstvo i pohvala. Zato je negiranje mogućnosti mahane ustvari potvrda savršenstva i pohvala Allahu Uzvišenom.
Četvrto: Ako i uzmemo mogućnost mahane u jednom od jezičkih značenja nečije svemogućnosti, onda ćemo svemogućnost podijeliti na dva dijela:

1. svemogućnost koja je mahana,
2. svemogućnost koja je savršenstvo.

Svemogućnost u smislu da Allah može da čini ono što Mu ne dolikuje je mahana, i to nije stvarna svemoć već retorička igra, te ju je obaveza negirati, a svemogućnost koju mi Allahu potvrđujemo jeste svemogućnost i svemoć koja je vrlina i savršenstvo. Mi Allahu potvrđujemo svemoć koja je vrlina i nju je svako obavezan potvrditi, i na nju se misli kada se kaže Svemogući i Svemoćni, a negiramo svemogućnost koja je mahana, i ona se uopće ne ubraja u definiciju svemogućnosti. Kada kažemo da Allah sve može, to je na relaciji Stvoritelj – stvoreno, dok u Njegov odnos prema Samom Sebi mi ne možemo zalaziti, jer naš razum je ograničen na pravila koja važe za ovaj svijet i zakone na njemu. Dakle, kada mi kažemo da Allah sve može, mislimo na to da Allah iz nepostojanja uvodi u postojanje stvorenja, potpuno ih posjeduje, sa njima može da radi šta hoće, i da ih vrati u nepostojanje onako kako ih je stvorio prvi put. I u tome je savršenstvo Gospodara nebesa i Zemlje.

Ako neko upita za detaljno objašnjenje o tome zašto ne možemo da razmišljamo o Allahovom odnosu prema Njemu samom, kažemo: Sam razum, svojim znanjem i shvatanjem, ne može da obuhvati ni djelić ovog univerzuma, pa kako onda da obuhvati Onoga koji je stvorio ovaj univerzum i više od toga? I sam razum kaže da je sasvim razumno da mi ne možemo dokučiti Onoga koji je nedokučiv i da o Njemu možemo saznati samo na osnovu onoga što nam On kaže o Sebi, bez da ulazimo u kakvoću Njegovih svojstava. Također, razum ukazuje na to da je jedna od odlika Njegovog apsolutnog savršenstva – njegova nedokučivost ograničenom i nesavršenom razumu. I sam razum nam kaže da može spoznati samo dio Njegovog djelovanja na svijet koji je stvoren oko nas, a svakako za ono što ne možemo dokučiti nećemo biti ni pitani.

Zato smo rekli da su izvori ljudske percepcije i spoznaje dovoljno savršeni da bi bili dobri vodiči čovjeku ka Uputi i uz Uputu koju je Stvoritelj objavio svojim poslanicima i vjerovjesnicima, izvor naše percepcije, ali i da su ti izvori naše percepcije i spoznaje dovoljno manjkavi da bi sami bili Uputa. I već smo objasnili da sam razum govori kako je Allah Taj koji je vrhovni autoritet i sudac i samom razumu, koji je jedno Njegovo nemoćno stvorenje, koji ustvari ne može ni da postoji, a da ga On u postojanju ne održava. Pa kako da Ga obuhvati? Sam razum nam kaže da mi možemo dokučiti Božije zakone u prirodi koja nas okružuje, a koja je samo jedan dio Njegovog stvaranja, tako što uočavamo savršeno usklađene zakonitosti koje su nam putokazi ka Njemu, ali da ne možemo spoznati ZAŠTO. Možemo dokučiti da dva i dva čine četiri, ali krajnji odgovor na pitanje ''zašto je tako a nije drugačije'' – svodi se na odgovor: ''Zato što je Stvoritelj tih pravila tako htio''. On određuje pravila i izuzetke iz pravila, On vlada, a Njime se ne vlada, Njemu se pokorava, a On se ne pokorava, i čovjek upada u grešku kada razum, koji mu je dat da mu osvijetli putokaze ka Njemu, upotrijebi da postavlja pitanja o Njemu. A to je samo jedan od zakona u prirodi, koji se ne pitaju sami niti su sami sebe stvorili, već neprestano ukazuju na Stvoritelja koji ih je stvorio i njima naš svijet uredio. Ako mi ne možemo da spoznamo samo jedno ZAŠTO, što je opet dio Njegove volje i mudrosti, a i volja i mudrost su samo neka od Njegovih savršenih svojstava, pa kako da dokučimo Njega samog, kako da dokučimo Njegov odnos prema Sebi i kakvoću Njegovih svojstava? Doista je čovjek najspremniji da raspravlja o onome o čemu znanja nema, i doista je čovjek ohol kada želi dokučiti ono čiju nedokučivost i sam razum prihvata. I upravo TU nastaju kontradiktorna pitanja.

Doista sve što je Stvoritelj stvorio ima svoju ulogu, pa tako i razum, prohtjevi, strasti, emocije. Stvoritelj je postavio jedan od zakona, koji mnogi zaboravljaju, a to je da – kada se bilo šta od toga stvorenog upotrijebi za ono za što nije namijenjeno – dolazi do poremećaja i nesklada. Tako je i razum dat čovjeku da mu bude svjetlo kojim će vidjeti putokaze ka Stvoritelju u ovom našem životnom putu, i kada se upotrijebi za razmišljanje o samom Njegovom uzvišenom Biću, koje je, kako i sam razum prihvata, nedokučivo razumu, automatski razum upada u kontradiktornost sa samim sobom, jer je ušao na polje gdje ne vladaju zakoni po kojima je on stvoren da djeluje, da razmišlja. Isto tako i radoznalost, koja je čovjeku data sa razlogom i za određenu svrhu, ako se upotrijebi za ono za što je i data, u prave svrhe, čovjek će imati koristi, ali ako se upotrijebi za one svrhe za koje nije data, čovjek od toga neće imati nikakve koristi i sam će sebe zbuniti. Posljedica tog zakona jeste upravo ovo što smo naveli, da dok se god ono što nam je dato upotrebljava u svrhe za koje nam je i dato da ga upotrijebimo, čovjek ima neku korist od toga, i što je bliže pravoj svrsi, korist je veća, dok ako se upotrijebi za ono za što nije namijenjeno, iz toga neće proizaći nikakva korist, a ni dobit, osim zbunjenosti i kazne. Doista je žalosno što ljudi sami sebe u propast bacaju.

A treba biti mudar pa staviti svaku stvar na njeno mjesto i sve što nam je dato upotrijebiti upravo za ono za što nam je dato. U tome nam pomaže i Stvoritelj lično, Svojim uputama koje je dao u Svojoj Objavi, od kojih je zadnji Kur’an časni.

Također jedna od zamki, koja je posljedica korištenja razuma za ono za što nije namijenjen, jeste padanje u zamke razmišljanja o kakvoći Njegovih savršenih svojstava, zaboravljajući da su Njegova svojstva onakva kakva samo Njemu dolikuju i da su apsolutno savršena i van ljudskog poimanja. I onda, samim tim što razmišljaju o onome što se ne pokorava pravilima razmišljanja, padaju sami sa sobom u kontradiktornosti. Tako neki zanegiraju Njegova svojstva, dok ih drugi poistovijete sa stvorenjima. Pa kad u našem svijetu mi ne možemo objektivno sagledati šta je dobro, a šta loše, i ako je u našem, stvorenom svijetu – lijepo ono što On kaže da je lijepo, a nije lijepo ono za što On kaže da nije – kako tek onda da možemo dokučiti ono je vezano za Njega lično? Najviše što razum može spoznati jeste manifestacija Njegovog djelovanja i Njegovih savršenih svojstava na naš stvoreni svijet, a što i jeste uloga razuma, i što će nam povećati ljubav prema Savršenom Voljenom. Treba imati na umu da nije isto ono što je suprotno razumu i ono što je nedokučivo razumu, da nerazumno nije isto što i neshvatljivo. Samim tim što je razum priznao vrhovni autoritet Savršenom Stvoritelju, otklonio je mogućnost od nerazumnosti Njegovih odredbi i volje. Tako je, samim tim prihvatanjem Njega za vrhovnog autoriteta, a najbolji je vodič Onaj koji je savršen, otklonio mogućnost nelogičnosti u Njegovoj vjeri, islamu, i samim tim mu je sve što od Njega dođe sasvim logično, jer je krajnji odgovor na pitanje o Njegovim odredbama – zato što On, Savršeno Mudri, tako hoće. To važi kako za vjerske odredbe, tako i za kosmičke.

Univerzalni razlog

Nerijetko možemo naići na ljude koji pitaju: "Zašto je Allah propisao abdest na takav način", ili "Zašto podne-namaz ima četiri rekata", ili "Zašto je Allah propisao ovo, zašto je Allah propisao ono, šta je mudrost toga i toga" i tome slično, na što mnogi ljudi ostanu bez riječi jer ne znaju šta odgovoriti.

Allah je stvorio duše i učinio da one imaju potrebe, kao što je propisao i hranu koja zadovoljava te potrebe. Te potrebe se dijele na tri vrste:

Osnovne – nužne potrebe, obavezne potrebe i upotpunjujuće potrebe.

Osnovne potrebe su one bez kojih duša nema života niti spasa uopće osim uz osnovnu hranu koja će te potrebe zadovoljiti, i u to ulaze osnove vjere.

Obavezne potrebe su one bez kojih duša ne može biti zdrava, već je bolesna, i njih će zadovoljiti obavezna hrana, u šta ulaze vjerski farzovi.

Usavršavajuće potrebe su one bez čijeg zadovoljavanja duša ne može postići svoje savršenstvo, i one se mogu zadovoljiti usavršavajućom hranom, u šta spadaju vjerski mustehabi.

Pošto je Allah Taj koji je stvorio duše i odredio da imaju potrebe, On je Taj koji zna koja to hrana odgovara i zadovoljava te potrebe. Tako je, shodno Svom savršenom znanju, i propisao tu hranu oličenu u osnovama, obavezama i mustehabima vjere, koja zadovoljava osnovne, obavezne i usavršavajuće potrebe duše. Tako, naprimjer, Allah zna da se obavezna potreba duše čovjeka u podnevsko vrijeme zadovoljava obavljanjem namaza od četiri rekata u to vrijeme i koji se naziva podne-namaz na način na koji je propisan i u vrijeme u koje je propisan, i zbog toga je propisao taj namaz u takvom vidu i u tom vremenu, učinivši da on bude odgovarajuća hrana za tu konkretnu čovjekovu duhovnu potrebu, te niko od stvorenja ne može zamijeniti ovu hranu drugom, zato što je Allah Taj koji je stvorio duše i njihove potrebe i shodno tome propisao hranu koja će te potrebe zadovoljiti, a sve to spada u stvari gajba – ljudskom umu nedokučivog.

Dakle, nije čovjek taj koji može spoznati potrebe svoje duše i odrediti konkretnu hranu koja će ih zadovoljiti, osim uopćenih pitanja poput ''zašto sam stvoren'', ''odakle sam došao'', ''kuda idem'', i tome slično, pogodivši ponekad nešto od odgovora na neka od ovih pitanja, a bivajući u zabludi u većini stvari. S obzirom na to da je Allah jedini koji je stvorio ljudsku dušu, i načinio joj potrebe, jedino On zna koja hrana toj duši odgovara, i zato padaju u vodu tvrdnje racionalista i drugih koji pokušavaju sebi naći nešto mimo Allahovog šerijata što će zadovoljiti potrebe njihovih duša, pa propisuju razne vrste meditacija i obreda koje Allah nije propisao.

Ovo je univerzalni odgovor onome ko pita o mudrosti i razlogu propisivanja Allahovih zakona, s tim da svaki detalj svakog ibadeta iza sebe krije bezbroj mudrosti i koristi, od kojih su neke ljudi dokučili, a neke nisu, i ovo je otvoreno polje za svakog učenjaka.

- 10:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ne budi potisten, to je put ka propasti

Magazin El-Muslimun u svome 240 broju, safer 1410. hidzretske godine, navodi podatak da se u svijetu nalazi oko 200 miliona depresivnih osoba. Depresija, potistenost i ocaj vladaju zemljom i svijetom. U tome ne postoji razlika izmedu zapadnih i istocnih zemalja, bogatih i siromasnih. To je bolest koja pogada svakog, a koja na kraju rezultira samoubistvom.

A fenomen samoubistva nema svoju odredenu zemlju postanka, niti se desava kod odredenih ljudi na nekim posebnim polozajima. Postoji opravdana zebnja od bolesti koja vodi samoubistvu, a to je depresija od koje, kako smo kazali, boluje 200 miliona ljudi sirom svijeta. Druge statistike pokazuju kako je svaki deseti stanovnik Zemlje depresivan i potisten!! Ova strasna bolest ne pogada samo starije osobe, nego se cak desava i kod beba dok su jos u utrobi majke.

• Depresija je kapija samoubistvu

"I sami sebe u propast ne dovodite" (El-Bekara, 195) "...da krv jedni drugima necete prolijevati." (El-Bekara, 85) Dobro se sjecam vijesti koju su prenosile sve poznate medijske agencije o tome kako bivsi americki presjednik Ronald Regan boluje od depresije, te kako se od nje uspjesno izlijecio. No, ista bolest ponovo ga je zadesila kad je dosao u sedamdesete jer je i dalje bio izlozen velikim nervnim pritiscima. Iako je izvrsio nekoliko hirurskih zahvata, nista mu nije pomoglo.

"Ma gdje bili, stici ce vas smrt, pa kad bili i u visokim kulama. Ako ih stigne kakvo dobro, oni vele: 'Ovo je od Allaha! a snade li ih kakvo zlo, govore: 'Ovo je zbog tebe!' Reci: 'Sve je od Allaha!' Pa sta je tim ljudima?! — oni kao da ne razumiju ono sto im se govori!" (En- Nisa, 78)

Brojne poznate licnosti, posebno iz svijeta umjetnosti, boluju od ove opake dusevne bolesti. Depresija je vjerovatno bila jedini uzrok smrti poznatog pjesnika Salaha Dzahina. Pretpostavlja se kako je i Napoleon Bonaparta umro u veoma depresivnom stanju.

"Neka te ne odusevljavaju bogatstva njihova, a ni djeca njihova! Allah hoce da ih njima kazni na ovom svijetu i da skoncaju kao nevjernici." (Et-Tevba, 55)

Druga vijest koju cu navesti jos je itekako svjeza. Novinske agencije jos je uvijek spominju i dolaze s novim detaljima. Radi se o stravicnom zlocinu koji je pocinila jedna Njemica. Ona je, naime, ubila svoje troje djece, a za uzrok se navodi njeno depresivno stanje od kojeg je bolovala duze vrijeme. Dodatno se navodi kako je ova nesretna majka ubila djecu iz "pretjerane ljubavi" prema njima, jer je uvidjela kako je tezak zivot kojim zive, te ih htjela "osloboditi" te patnje. Nakon sto ih je ubila, i sebi je oduzela zivot.

Svjetska zdravstvena organizacija, takoder, upozorava na ovu strasnu i opasnu bolest. 1973. godine procenat depresivnih osoba u svijetu bio je 3%, a u Americi svaki cetvrti stanovnik boluje od depresije. 1981. godine predsjednik Kongresa o dusevnim bolestima u Cikagu kazao je kako u svijetu ima 100 miliona osoba koje pate od depresije, a vecinom su iz naprednih, razvijenih zemalja. Danas stastistike pokazuju da je taj broj udvostrucen!

"Zar oni ne vide da svake godine jedanput ili dva puta u iskusenje padaju, pa opet, niti se kaju niti se opamecuju." (Et-Tevba, 126)

Jedan mudrac kazao je kako od limuna treba naciniti slatko pice. Drugi pak kaze: "Nije pametan onaj koji dobro zaraduje, vec covjek koji od poraza nacini pobjedu."

"Njih ceka oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na Pravom putu!" (El-Bekara, 157)

Zato treba postupati shodno narodnoj izreci: "Nemoj glavom kroz zid." To bi znacilo da se ne trebamo uznemiravati i protiviti tamo gdje nam to nece biti ni od kakve pomoci i koristi.

"Ako nesto ne mozes uciniti, Prodi ga se, i uradi sto spreman si." Druga poslovica pak porucuje nam da "ne meljemo brasno."

"Allah vas je kaznio brigom na brigu; da ne biste tugovali za onim sto vam je izmaklo, i nije vas zadesilo. — A Allah dobro zna ono sto radite." (Alu Imran, 153)

Poruka je ajeta jasna, ne treba tugovati za onim sto se desilo i sto je proslo, jer to samo donosi tjeskobu, nemir i gubljenje vremena.

Englezi kazu: "Drvo ne gori dva puta." Ovo je dobar primjer za ljude koji se bave sporednim i beznacajnim stvarima u zivotu te obole od nemira, potistenosti i ocaja.

"Onima koji se nisu borili, a o braci svojoj govorili: 'Da su nas poslusati, ne bi izginuli', reci: 'Pa vi smrt izbjegnite, ako istinu govoritef" (Alu Imran, 168).

"Ne ponavljaj pricu o rastanku mnogo. Raduj se, bit ce ti srce zdravo." Postoje stvari koje besposleni ljudi mogu raditi i tako iskoristiti svoje vrijeme. To su, naprimjer, dobra djela, koristenje ljudima, posjeta bolesnika, mezara, briga o mesdzidu, rad u dobrotvornim organizacijama, sijela s dobrim ljudima, uredivanje kuce i biblioteke,

koristan sport, pomoc siromasnim, iznemoglim i starijim.

"Ti ces, o covjece, koji se mnogo trudis, trud svoj pred Gospodarom svojim naci." (Al- Insikak, 6)

"Nista nije poput dobra djela. Ugodno je i prelijepa izgleda."

Treba citati povijest kako bismo shvatili koliko i kako su brojni ljudi patili. Nakon toga ces saznati kako je tuga mnogima bila ponos i ona ih je ucinila velikanima.

"Izucavaj povijest i pouke ces brojne naci Jer mnogi su narodi zbog neznanja strasno

skoncali."

"I sve ove vijesti koje ti o pojedinim dogadajima o poslanicima kazujemo zato su da njima srce tvoje ucvrstimo. I u ovima dosla ti je prava istina, i pouka, i vjernicima opomena." (Hud, 120)

"Zato kazuj dogadaje da bi oni razmislili." (El-E raf, 176)

"O kazivanju o njima pouka je za one koji su razumom obdareni. Kuran nije izmisljena besjeda, on priznaje da su istinite knjige prije njega objavljene, i objasnjava sve, i putokaz je i milost naroda koji vjeruje." (Jusuf, 111)

Omer je kazao: "Kad ustanem, nista mi ne treba osim uzivanja na krilima odredenja."

"Mene ce udes baciti gdje zeli, Dovoljno sam hrabar, pa neka to i cini."

Vidimo kako je Omer, kao i pjesnik, potpuno svjestan odredenja i pomiren s njim, bilo ono gorko ili slatko.

Neki su ljudi kazali: "Nije me briga na kakvoj cu jaha-lici zivot provesti, ako bude siromasna, strpjet cu se, ako bude raskosna, bit cu zahvalan."

Ebu Zuejbu el-Hizilliju umrlo je osmero djece u jednoj godini, a on je bio jako miran i stalozen jer je prihvatao odredenje.

"Kad sudbina pokaze svoje pandze Zalud su svi uzdasi i zalopojke. Ibn Abbas izgubio je vid pa je kazao: "Ako mi Allah uzme nur iz ociju, Ostaje mi svjetlost jezika i uha." Srce mi je neporocno, um bez mahane A jezik moj poput sabljine ostrice."

On je uzivao i bio zadovoljan drugim, brojnim blagodatima kojima ga je Allah pocastio. Urve ibn Zubejr u istom danu ostao je bez noge i sina, pa je kazao: "Boze moj, Tebi neka svaka hvala je. Ako mi nesto uzmes, pa Ti si mi to i podario. Ako me na kusnju stavljas, pa Ti ces me spasiti. Dao si mi dosta organa, a lisio si me samo jednog. Podario si mi cetiri sina, a uzeo si samo jednog."

".. i Dzennetom i svilom ih za ono sto su trpjeli nagraditi." (Ed-Dehr, 12)

"Mir neka je vama, zato sto ste trpjeli, a divno li je najljepse prebivaliste!"(Er-Ra'd, 24)

Kada je ubijen Abdullah ibn Samma, Durejdov brat, ovaj ga je mnogo zalio, te je ispjevao sljedece stihove:

"Branio sam te, brate, koliko sam mogao, Ali udesu jos niko nije umakao. Bolna je rana za tobom, brate, Ali istina je da niko vjecan nije. Lakse mi je kada znam Da nikad nisi skrtario, niti laz rekao."

Korisno je i poslusati Safijeve stihove o onima koji su umrli. "Pusti dane da cine sto im je volja, Nek sudbom zadovolji se dusa tvoja. Kad se ona pojavi, Nista te od nje ne moze spasiti."

Ebu Atahija kaze: "Koliko puta ti je Allah dobro darovao, A ti si mu se u neznanju protivio."

Koliko smo se puta preplasili smrti, pa opet nismo umrli?!? Koliko puta smo pomislili kako nam nema izlaza i kako smo propali, a to nam je bio samo jedan novi i bolji pocetak!?!

Koliko puta smo dosli do kraja puta, tama nas stisla i izgubili smo svaku nadu, a Allah nam je dao izlaz, spas i srecu!?!

"Red: 'Allah vas iz njih i iz svake nevolje izbavlja, pa vi ipak smatrate da ima Njemu ravnih." (El-En am, 64)

Koliko puta nam je zemlja tjesnom postala i dusa se u nama skupila, a Allah nam je podario svako dobro!?! Ako te od Allaha neka nevolja pogodi, pa niko je osim Njega ne moze otldoniti; a ako ti kakvo dobro podari, pa samo je On Svemocni"(El-Enam, 17) Onaj ko zna da Allah, dz.s., cini sto zeli, ne strahuje ni od cega. Onaj ko se Njega boji, kako se moze bojati neceg drugog?

"To vas je samo sejtan plasio pristalicama svojim, i ne bojte ih se, a bojte se Mene, ako ste vjernici!" (Alu Imran, 175)

S vjernikom je Allah, Gospodar svjetova, Uzviseni, i Poslanik, s.a.v.s., i ostali vjernici.

"I vojska ce Nasa zacijelo pobijediti!" (Es-Saffat, 173)

"Mi cemo, doista, pomoci poslanike Nase i vjernike u zivotu na ovom svijetu, a i na Dan kad se dignu svjedoci." (El-Mu'min, 51)

Ibn Kesir u svome Tefsiru navodi hadis-kudsij : "Tako mi Moga velicanstva i uzvisenosti, ako se Moj rob za Mene veze, neka see protiv njega urote i nebesa i Zemlja, Ja cu mu dati izlaz i spas od njih. Tako mi Moga velicanstva i uzvisenosti, kada se Moj rob veze za negog drugog mimo Mene, skoro da se zemlja pod njim rasprsne."

Ibn Tejmija kaze da rijeci: "Samo kod Allaha je sva moc i snaga", (ha havle la kuwete illa billah), odagnavaju strahove i donose srecu.

Pa, pridrzavaj se ovih rijeci, robe Boziji! One su jedna od dzennetskih riznica, kapija srece, milosti i spokoja.

- 10:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Donošenje odluke

"A kada se odlucis, u Allaha se pouzdaj."

”Allah voli one koji se u Njega pouzdaju."

Mnogi su od nas jako uznemireni kada trebaju donijeti nekakvu odluku. U nas se tad uvlaci nemir, sumnja, zbunjenost i smetenost. Tada smo tjeskobni i osjecamo veliku bol u glavi. Vjernik, stoga, treba da se savjetuje i da klanja istihara-namaz, i moli Allaha da mu da ono sto je dobro. Pri donosenju odluke, nakon spomenute istihare i dogovaranju sa drugima, vjernik treba zastati, duboko promisliti i izabrati najbolje i najispravnije. Ovakav nacin donosenja odluka oslobodit ce ga zivota ispunjenog sumnjom i nesigurnoscu.

Poslanik, s.a.v.s., savjetovao se sa svojim ashabima na Uhudu. Oni su mu predlozili borbu i izlazak pred neprijatelja. Poslanik, s.a.v.s., otisao je, obukao vojnu odoru i uzeo svoju sablju. Kada su to vidjeli, ashabi mu kazase: "Mozda smo te natjerali na taj cin, Boziji Poslanice. Mozda bi trebao ostati u Medini." Tada im Poslanik, s.a.v.s., kaza: "Nijedan vjerovjesnik ne smije skinuti svoje vojne odore koje je obukao zbog svoga ummeta sve dok Allah ne presudi izmedu njega i njegovih neprijatelja." Tako se Poslanik, s.a.v.s., odlucio za borbu.

- 10:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

BUDI POSTOJAN

NE TUGUJ: Budi postojan

Postojanost, odlucnost i preduzimljivost jesu nerazdvojne osobine vjernika. "Pravi vjernici su samo oni koji u Allah i Poslanika Njegova vjeruju, i poslije vise ne sumnjaju, i bore se na Allahovom putu imecima svojim i zivotima svojim. Oni su iskreni!" (El-Hudzurat, 15)

Dakle, kod vjernika nema kolebanja, neodlucnosti i sumnje, kao sto je to slucaj s licemjerima. Upravo ova sumnja uzrokuje tjeskobu kod licemjera i nevjernika, razara njihov um i zivot. Istinski Allahov rob treba teziti istini i nikako se prepustati pretpostavkama i sejtanovim vesvesama.

"Odbaci rijeci: 'mozda', 'vjerovatno' i 'trebalo je’. Zivotom hodi poput sablje junacke."

Jedan je covjek mnogo oklijevao da se razvede od zene koja mu je vise puta pakostila i cinila zlo. Onda je otisao da se pozali sudiji koji ga je upitao: "Koliko si dugo s njom?" "Cetiri godine", odgovori covjek. "Pa zar vec toliko trpis otrov u svojim venama?", zavrsi sudija.

Svakako, covjek mora biti naoruzan strpljenjem i iscekivanjem boljeg stanja. Ali do kada? Pametan covjek zna da li je nesto prolazno i kratkotrajno ili se radi o neizljecivoj mahani, da li je nesto popravljivo ili ne, i na osnovu toga on odmah donosi odluku.

"Brzo se rastani S onim sto ti srce ne zeli!"

Ljudi su cesto zbunjeni i pred velikim dilemama, ali one su narocito izrazene kad je rijec o cetiri stvari:

1. zivotna profesija ili specijalnosti u nauci. Ovo se cesto desava, i ja poznajem mnoge studente koji izgube godine i godine ne znajuci sta zele u zivotu raditi. Mnogi zbog toga upropaste svoju mladost i skolovanje. Mnogi, takoder, lutaju od jednog do drugog fakulteta kako bi vidjeli sta im ne odgovara i na kraju zavrse na nekom trecem studiju. Da su oni ozbiljno razmisljali, s Allahom se savjetovali i molitvom, istiharom, od Njega odgovor trazili, odmah bi znali sta je njihov zivotni poziv;

2. odgovarajuci posao takoder je predmet brojnih kolebanja, sumnji i ispitivanja. Mnogi ljudi ne mogu prepoznati kakav im je to posao najbolji i sta oni najbolje znaju raditi. Tako cesto rade po nekoliko poslova, pa ih napustaju, i opet pocinju iznova raditi nesto drugo. Njima treba red da se prihvate onoga sto im je Bog podario i da ce tako pronaci svoj dusevni spokoj;

3. brak. Ogromnu vecinu mladica muci ovaj problem. Oni su zbunjeni kada treba izabrati. Nekada se zeljena djevojka ne svida ocu ili pak majci. Cesto mladici udovoljavaju zelji oca, a ne svojoj odluci i tome slicno. Moj je savjet da sami mladici dobro razmisle o zivotnom saputniku i da najvise gledaju na vjeru i odgoj buduce zene;

4. razvod. I ovo je mjesto brojnih problema, sporenja i kolebanja. Nekad muz zeli pustiti zenu, ali brzo to misljenje promijeni, pa se opet vrati starom misljenju, i tako se u nedogled muci i pati svoju dusu i um.

5. Vjernik sve ove dvojbe treba odagnati nepokolebljivim odlukama, jer se zivi na ovom svijetu samo jednom. Dan koji je prosao nece se vise nikada vratiti. Sahat naseg zivota vise se nikad nece ponoviti. Svaki tren treba provesti u sreci i zadovoljstvu. Tu srecu treba prenositi na druge. Sreca se, dakako, najprije postize odlucnoscu. Vjernik je zaista uspio i sretan kada nesto odluci, posavjetuje se, klanja istiharu i u Allaha se pouzda. On je tada poput praskozorja ili britke sablje.

- 10:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

NE TUGUJ

NE TUGUJ: Mozda u nesreci ima i neke koristi
1 Mar, 2012 Autor: administrator Tekstovi - Ne tuguj
E-mail Ispis PDF

Vilhem Dzejms kaze: "Mi i ne shvatamo koliko nam neke nesrece ili bolesti pomazu u zivotu. Da Dostojevski i Tolstoj nisu prozivjeli tako bolan zivot, ne bi mogli podariti covjecanstvu tako velika i nezaboravna knjizevna djela. Samoca, sljepilo, bijeda i druge nesrece mogu biti uzrokom velikih poduhvata, napretka i genijalnih ideja."

"Allah nam blagodati daje u najvecim kusnjama, A neke ljude mudro iskusava samo nimetima."

Bogatstvo i djeca mogu biti uzrok mnogih patnji: 'Neka te ne odusevljavaju bogatstva njihova, a ni djeca njihova! Allah hoce da ih njima kazni na ovom svijetu i da skoncaju kao nevjernici." (Et-Tevba, 55)
Više...

- 10:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

O ljubavi prema Allahu

Bismillahir-rahmanir-rahim.Elhamdulillahi ves-selatu ves-selamu ala Resulillah

Ako neko pomisli: Zar se moze voljeti Allah? Kako cu voljeti Allaha? Da li je to moguce? Da li to vjera od mene trazi? Reci cemo sljedece: Citav ummet se slaze u tome kako je ljubav prema Allahu dz.s. i Njegovom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem, obaveza (farz). Da je moguca ta ljubav potvrdjuju i slijedeci kur`anski ajeti: "Allah ce sigurno umjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole." (Al-Maide,54.) "ali pravi vjernici jos vise vole Allaha"(Al-Bekara,165.)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je u kontekstu ljubavi prema Allahu i Njegovom Poslaniku rekao: "Volite Allaha zbog blagodati kojima vas opskrbljuje,i volite mene zbog Allahove, dz.s., ljubavi prema meni." (Biljezi Et-Tirmizi, a prenosi Ibn Abbas. Za hadis kaze da je hasen-garib) U hadisu je doslo da je jedan covjek izjavio: "O Allahov Poslanice,j a te volim." Na te rijeci Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem odgovori: "Pripremi se za neimastinu." Zatim je covjek rekao:"Ja volim Uzvisenog Allaha." Allahov Poslanik dodade: "Pripremi se za nedace." (Biljezi Et-Tirmizi, a prenosi Abdullah b.Mugaf-fel. Za hadis kaze da je hasen-garib.)

Od Omera prenosi se da je jednom prilikom Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ugledao Musaba b. Umejra kako im prilazi ogrnut ovnovom kozom pa rece: "Pogledajte ovog covjeka cije je srce Allah obasjao! Imao sam priliku da vidim kako ga roditelji hrane najukusnijom hranom i picem,pa ga je ljubav prema Allahu i Njegovom Poslaniku dovela u stanje koje vidite." (Biljezi Ebu Nuajm u djelu El-Hilje. Niz prenosilaca ovog hadisa je hasen.)

Objasnjenje:

Neminovno je da se nakon citanja ovih predaja covjek duboko zamisli i zapita trazeci objasnjenje: Kako to da se onome ko tvrdi da voli Allaha i Poslanika a.s., obecava neimastina i nedace? Kako to shvatiti? Logicno bi bilo da bude obrnuto, da se takvom obeca dolazak imetka i nafake, te blagostanje. Tajna ovakvih poruka se krije u tome da je imetak u vecini slucajeva to sto pokvari ljudske duse, pa postanu sebicni i zanemare vjerske porpise, usljed njegova gomilanja. Allah Uzviseni iz svoje ljubavi cuva svoga roba koji Njega voli od prekomjernog imetka. Koliko je ljudi imetak odvratio od ucenja znanja pred ulemom, od dersova, a i od samog obavljanja namaza.

Preneseno je da je jedan siromah dosavsi kod Sufjana ucenjaka rekao: "Da sam bogatas ne bih ti dosao nikad!" Vjerovatno je sam licno poznavao takve u svom vremenu, koje je imetak zaveo pa nisu imali kad da posjete dzamiju. Zatim, prisjetimo se da su mnogi poslanici bili izrazito siromasni a bili su najdrazi Allahovi robovi. Dakle, Allah zna najbolje sta je dobro za ljude, a sta po njih biva najpogubnije. Iskusenja Allah salje da se robovi kroz njih ucvrscuju i da se njihova vjera ojaca, kao i karakter. Na to se cilja ovim prethodnim porukama, ispravno ih shvatimo. Ali, ne treba se bojati ovoga, jer Onaj ko salje nedacu i neimastinu kadar je da olaksa kroz odlazak nafake i slanje olaksanja. Samo se treba malo strpiti i bit cemo na dobitku.

Zbog toga u ovim stanjima pomozimo se sljedecom dovom: "Gospodaru moj,ucini da Te volim,i da volim onoga koji Tebe voli,i da volim ono sto ce me pribliziti ljubavi prema Tebi,i ucini da mi ljubav prema Tebi bude milija od hladne vode!" Suze naviru dok se citaju posljednje rijeci ove velike i neizmjerno znacajne dove Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Da ljubav prema Allahu bude draza od hladne vode! Kad izednis do krajnje granice, u toku ljetnjeg dana, kao postac, a voda je tu svuda oko tebe, ljubav prema Allahu je jedini razlog zbog kojeg je ne zelis piti. To je jasan i praktican pokazatelj ove dove u stvarnom zivotu. Dakle, ova ljubav nije suplja prica, vec se kroz zivot mora dokazati.

Ljubav prema Allahu i Njegovom Poslaniku obecava mnogo

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: "Covjek je s onim koga voli." (Buhari i Muslim, od Enesa.) Enes je posvjedocio da nakon prihvatanja islama muslimanima nista nije bilo draze od ovih rijeci. Iskreno, ni nama! To znaci da ce ljubav nasa prema Poslaniku voditi nas hajru sve dok je ima u nasim srcima. Na kraju dovest ce nas do Dzenneta i njegovog drustva. Zato je potrebno u ovoj ljubavi ustrajati. Niko na svijetu nema pravo da nam stane na put, ili da prekine ovu ljubav.

Jahja b.Muaz je rekao divne rijeci: "Drazi mi je trun ljubavi prema Allahu, od sedamdeset godina zivota bez te ljubavi."

Sta prakticno znaci voljeti Allaha?

Ljubav je osjecaj prijatan koji se javi u srcu pri pomisli na voljenog. Srce zatreperi a jezik posvjedoci tu ljubav. Oci zasuze. Voljeti Allaha znaci osjetiti vrhunac slasti na ovom svijetu. Tesko onome ko prozivi zivot a ne osjeti tu ljubav, ne dozivi je.

Voljeti Allaha znaci uzivati u spominjanju Njegovih lijepih imena.

Voljeti Allaha znaci uzivati u osami s Njim.

Voljeti Allaha znaci sa slascu se klanjati Njemu. Kome je namaz tezak ne moze tvrditi da voli Allaha.

Voljeti Allaha znaci misliti na Njega svaki dan. Spominjati ga svaki dan.

Voljeti Allaha znaci uzivati u Njegovoj rijeci, a njegova rijec je Kur`an. Kome je Kur`an tezak za slusanje ne moze tvrditi da voli Allaha.

Voljeti Allaha znaci voljeti Kur`an.

Voljeti Allaha znaci voljeti dzamiju.

Voljeti Allaha znaci voljeti Njegove robove.

Nadam se da ce me Allah pocastiti da umrem lijuci suze iz ljubavi prema Njemu! Ako se upitas zasto suze ako Ga volis? To su suze radosnice brate, ako me nemozes shvatiti nemoj me koriti, nego sacekaj, mozda ces isto dozivjeti pa ce ti biti jasno o cemu govorim. Blago onome ko bude prozivljen kao onaj koji je iskreno i najvise volio Allaha.

- 10:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Zadivljujuća preciznost kur´anskog teksta

Zadivljujuća preciznost kur´anskog teksta PDF Štampa El. pošta
srijeda, 11 maj 2011 12:30

Ova tema je posljednje vrijeme zauzela goruće mjesto na mnogim važnim naučnim skupovima kod muslimana. To nas je navelo da i mi ovaj prostor posvetimo istoj temi i usput pokušamo objasniti kako Islam gleda na nauku i da li ona potvrđuje istinitost Islama. Kao što znamo, prva objava Muhammedu, sallallahu 'alejhi ve sellem, bila je ''Uči, čitaj, saznaji novo''! Otkrivaj ono što ti nije poznato da bi se uzdigao, jer ljudski rod se razlikuje od životinja i drugih stvorenja upravo zbog posjedovanja razuma. „U ime tvoga Gospodara'' neka je to učenje, „Koji stvara'' (Prijevod značenja Alek, 1.), i o tome ga možemo poznati. Drugi kur'anski ajet o kojem će biti govora su riječi Allaha, dželle šanuhu: „Pokazat ćemo im dokaze Naše (moći, znanja, mudrosti) u svemirskim prostranstvima, i u njima samima, dok im ne bude potpuno jasno da je to (što je tebi, o Muhammede, objavljeno) istina.'' (Prijevod značenja Fussilet, 53.) Da je vjera Islam koju slijedi ummet Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, istina. Islam se zasniva na čvrstim temeljima i upravo zato, izabrali smo ovu temu, koja je jedna od mnogobrojnih o kojima treba da govorimo. Islam je nastavak onoga što je objavljivano poslanicima prije posljednjeg poslanika Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, ono što je objavljeno Ibrahimu (Abrahamu), Musau (Mojsiju), Isau (Isusu) i drugim Allahovim poslanicima. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je kao i svi drugi Allahovi poslanici, bio zadužen da ljudima pokaže i dokaže istinitost svoga poslanstva. Inače, da nije tog dokaza, mogao bi bilo ko od ljudi tvrditi da je Allahov poslanik i da ga je Allah poslao. I zato Allah, dželle šanuhu, Bog, Gospodar i Stvoritelj svih ljudi, daje svakom poslaniku dokaz u koji i preko koga će ljudi vjerovati, što znači da je taj poslanik, zaista od Allaha poslan. To nije tek puko vjerovanje bez koristi, već ima čvrstu potvrdu i dokaz u ljudskim saznanjima. Tako je mnogim poslanicima dao nadprirodne pojave ili mu'džize; Musau, alejhisselam dao je, kao što čujemo iz historije i potvrđenih izvora, da se njegov štap pretvarao u zmiju i to nije bila čarolija. Skupina židovskog naroda je vjerovala. Isau alejhisselem, Allah, dželle šanuhu, je podario da oživljava mrtve. Isto tako se desilo i sa Muhammedom, sallallahu 'alejhi ve sellem, kao posljednjim Božijim poslanikom. Ali, Gospodar svjetova mu daje kao dokaz nešto što drugi poslanici nisu imali. Nešto posebno, jer je i njegovo poslanstvo posebno. Poslanici prije njega su bili poslani samo svojim narodima i za određeni vremenski period, dok je on bio poslednji poslanik poslan svim ljudima donoseći posljednju Allahovu poruku. To znači da do Sudnjeg dana mora biti ljudima dokaz istinitosti tog vjerovanja. Kada pitamo (tadašnje) sljedbenike Isusa: ''Kakav vam je dokaz da je on Božiji poslanik? - Reći će - zato što je on mrtve proživljavao, zato što je to i to radio.'' A kada pitamo muslimane ''Šta vam je dokaz da je Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem, Allahov poslanik? Odgovorit će: ''Prva kur'anska riječ, to je najveći dokaz''. A to je „ikre", uči, čitaj, proučavaj, saznaj, doći ćeš do istine.

I zaista, u ovo današnje vrijeme nalazimo u Kur'anu i u hadisima Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, savremena naučna otkrića i dokaze koji potvrđuju istinitost islama zasnovana na kur'anskim riječima, „pokazat ćemo im Naše dokaze u svemirskim prostranstvima", (u onome sto je najdalje od ljudi) „i u njima samima (što je njima najbliže, u građi njihovog tijela) dok im ne bude potpuno jasno i dokazano da je to istina" (sa riječju „Naše'' Allah, dželle šanuhu ukazuje na Njegovu veličinu, a nikako na mnogobrojnost jer je On Jedan Jedini i niko Mu nije ravan). Jer, slijepo vjerovanje ne vrijedi. Kaže Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: „Slali smo poslanike svoje sa jasnim i čvrstim dokazima." (Prijevod značenja Hadid, 25.) I zato, vjerovanje koje nema svojih dokaza, in nema svoje potvrde, ne treba da bude prihvaćeno. Najveći dokaz poslanstva ovog Poslanika, a istinitosti i ispravnosti, u isto vrijeme, našeg vjerovanja, kao muslimana, jeste Časni Kur'an. I to nije djelo Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, jer za njega Uzvišeni kaže: „Ako ste u sumnji u ono što smo objavili Našem robu, onda recite jedno poglavlje slično tome." (Prijevod značenja Bekara, 23.) „Allah svjedoči, da ono što je objavio tebi, da ga je objavio sa znanjem" (Prijevod značenja Nisa, 166.) i da to ima svoje čvrste dokaze i potvrde. „I reci: 'Hvala Allahu, pokazat će vam dokaze Svoje (moći i postojanja), i znat ćete ih sigurno'." (Prijevod značenja Neml, 93.) „To je doista opomena čovječanstvu i sigurno ćete znati da je to istina, nakon izvijesnog vremena." (Prijevod značenja Ez-Zumer, 88.) Generacijama će trebati vremena, makar to bilo i nakon hiljadu i četiri stotine godina nakon objave Kur'ana, kao što je slučaj sa nama, da shvate neke stvari koje su spomenute u ovoj savršenoj knjizi, a do Sudnjeg dana će biti izazov ljudima i predmet njihovog istraživanja. U hadisu, Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, se kaže: ''Svakom poslaniku Allah je davao dokaz u koji su ljudi vjerovali. A ono što je meni dato, jeste Kur'an. I zato mi je želja da imam najviše sljedbenika." (El-Buhari) Taj dokaz, će se potvrđivati među ljudima kroz vijekove i generacije. Zato ukazujemo na jednu činjenicu našem muslimanskom narodu i svim drugima, da ono u što vjerujemo i slijedimo ima svoj čvrst temelj u provjerenim savremenim naučnim dostignućima u koje nema nimalo sumnje. Ovom prilikom navešemo nekoliko primjera savremenih dostignuća iz raznih oblasti nauke koje se spominju u Kur'anu, kao dokaz ljudima, istinitosti Allahove Objave. I to ne samo kao dokaz, (jer dokaz sâm za sebe se ne postavlja), on ima svoj cilj i svrhu, a to je da ljudi prihvate upute Kur'ana, da vide da to nije samo knjiga kulture, već da je to knjiga našeg života i zakonik po kome treba i mora da se vladamo. Jer, kao što ćemo vidjeti, stoji na čvrstim temeljima "kao jedno lijepo drvo, čije je korijenje čvrsto (duboku u zemlji)". Nema te teorije, vjerovanja i ideologije koja će ga iščupati iz korijena ili ga poremetiti. Islam ostaje trajan i nikakva teorija niti ideologija ga ne može zamijeniti. U isto vrijeme Islam govori o svemu, grane (toga drveta) su široko otišle u nebo. Daje svoje plodove uvijek, odredbom svoga Gospodara. (Prijevod značenja Ibrahim, 24-25.) Uvijek is Kur‘ana crpimo nova saznanja i ovo o čemu ćemo govoriti je samo jedan dio onoga što smo saznali is Kur'ana, a ima još dosta toga što nam je nepoznato, jer je to savršeni Allahov govor. Zato, nama ostaje poruka; prihvatimo se uzvišenih poruka Islama i bit ćemo sigurno uvijek u napretku.

Stvaranje Nebesa i Zemlje

"I nebo - kaže Allah - Mi smo ga snagom svojom stvorili, jer je za stvaranje Nebesa i Zemlje potrebna snaga, znanje i mudrost, "I Mi ga širimo". Pogledajmo šta o tome kaže moderna nauka: "Otkriće teorije relativiteta i njena primjena u svemirskim istraživanjima koja su sprovodili Albert Einstein i Wilhelm de Sitter kao i neki drugi teoretičari, uporedo sa otkrićem ekstragalaktičke crvene sekcije (pomicanje prema dužim talasnim dužinama svjetlosti galaksija izvan Mliječnog puta) doveli su do zaključka 1920. da se udaljene galaksije odmiču i da se Svemir neprekidno širi (Encyclopedia Britannica, poglavlje Svemir, izdanje 1967). To je na stoljeća prije objavljeno Allahovom Poslaniku Muhammedu, sallallahu 'alejhi ve sellem. Tada to ljudi nisu mogli nikako znati i shvatiti. Navedimo u ovom kontekstu riječi profesora Joshiro Koajma, upravnika opservatorije u Tokiju. On kaže: "Onaj ko je izrekao ovaj Kur'an, sve do u tančine zna šta se dešava u kosmosu.

"I zato je prva riječ bila: "Uči, čitaj i proučavaj", saznat ćeš istinu gdje god živio i u kom god vremenu bio. "Zatim se uzvisio nad nebom", dok je bilo u plinovitom stanju." (Prijevod značenja Fussilet, 11.) "ve hije duhanun", u času kada su nebesa i Zemlja bili u plinovitom stanju. Šta se nakon toga desilo? "Zar ne vide oni koji ne vjeruju", (koji niječu istinu i poriču dokaze), da su nebesa i zemlja bili jedno, pa smo dali da se to rastavi (jednom eksplozijom) i sve smo živo od vode stvorili, pa zar nećete vjerovati?!" (Prijevod značenja Enbija, 30.) Pogledajmo kakvo objašnjenje za ovo ima moderna nauka: "Zgusnuti u toploti prvobitnog usijanog balona nalazila su se dva najjednostavnija elementa, hidrogen i helijum. Kako se oblak širio i hladio, nadmoć gravitacije nad masom dovela je do stvaranja galaksija i zvijezda. Kako su zvijezde emitovale toplotu, hidrogen i helijum su se modificirali i u kasnijem stadiju formirali teške elemente koji su zatim izbačeni u međuplanetarni prostor gigantskim eksplozijama koje su se pojavile smrću masivnih zvijezda. Prašina, sastavljena od teških elemenata, proizvedenih unutar zvijezda, akumulirala se i formirala planetarna jezgra od stijena i leda. Jedna takva planeta imala je dovoljno sreće da sadrži vodu u sva tri agregatna stanja." (Enc. Britannica, pogl. Svemir) Ne možemo a da se ne zadivimo preciznosti kur'anskog teksta i velikom podudarnošću sa modernim saznanjima. Kako se u prošlom nevjerničkom sistemu kod nas nisu stidjeli da progovore jednu jedinu riječ protiv ove savršene vjere koja nosi ovakve dokaze?! A mogli su svašta govoriti jer su našu omladinu udaljili od pravih saznanja. Htjeli su od nas učiniti obične strojeve da radimo bez razmišljanja, da vjerujemo i da prihvatamo stvari bez čvrstih i jasnih dokaza. (Islamski časopis El-Asr, autor: prof. Abdul-Medžid Ez-Zindani)

- 10:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

16.03.2012., petak

ISUS I EVANĐELJE

MESIJA I EVANĐELJE
Evanđelje je riječ Grčkog porijekla i ona znači „radosna vijest”. Mnogo je dokaza da je Uzvišeni Allah Mesiji, zaista, objavio Indžil (evanđelje). U njemu je bila uputa, svjetlo i poziv Jevrejima da se vrate Allahu i da samo Njega obožavaju. U njemu im je bila data nagovijest događaja koji će se tek dogoditi i nagoviješten skori dolazak vremena u kome će im Allah poslati obećanog vjerovjesnika sa novim vjerozakonom, poput onoga koji je dat Musau. U njemu je bio njegov opis i opis njegovih sljedbenika.
Gdje se danas nalazi Indžil koji je bio dat Mesiji a koji Kur´an spominje na više mjesta od kojih i:
“Elif - Lam - Mim. Allah je - nema boga osim Njega, Živi i Vječni! Tevrat i Indžil objavio još prije, kao putokaz ljudima, a
19 Ovdje se treba zapitati: Jevreji su Ivana pitali da nije jedan od tri osobe: Ilija, Mesija, ili poslanik. Ko je taj očekivani poslanik? Mi odgovaramo: Naš vjerovjesnik Muhammed, a.s.
57
objavio je i ostale koji rastavljaju istinu od neistine.” (Ali ´Imran, 1-4)
“I poučit će ga pismu i mudrosti i Tevratu i Indžilu.” (Ali ´Imran 48)
“O sljedbenici knjige, zašto se o Ibrahimu prepirete, pa zar Tevrat i Indžil nisu objavljeni poslije njega? Zar ne shvatate?” (Ali ´Imran 65)
Pogledaj, također, šta se o ovome kaže u suri El-Ma´ide ajeti 46, 47, 66, 68, 110, zatim u 157. ajetu sure El-A´raf, 111. ajetu sure Et-Tewbe, 29. ajetu sure El-Feth i 27. ajetu sure El-Hadid. Gdje je onda evanđelje koje je donio Mesija i koje spominje Kur´an? Gdje je evanđelje koje je Mesija predao svojim učenicima i naredio im da ga šire među ljudima? Njega danas nema. Postoje samo priče koje su pisali njegovi učenici i oni koji to nisu bili. Čak su i te priče pretrpjele mnogobrojna iskrivljavanja, dodavanja i oduzimanja. Kao dokaz da je Mesija donio svoje evanđelje i da je jedino to postojalo, da drugih nije bilo, mogu nam kao argument poslužiti navodi iz Pavlovih poslanica, zvanično prihvaćenih od crkve, a koje iznosi prof. Abdulwehhab en-Nedždžar. Pogledaj šta se u njima kaže:
1. „Bog kojem svom dušom svojom služim nagovješćuje evanđelje njegova Sina, svjedok mi je da vas se neprestano svaki put sjećam u svojim molitvama.” (Rimljanima 1,9) Pod riječima „njegova Sina” misli na Isusa. Ovo ukazuje da je Mesija imao svoje Evanđelje20
2. „Ako li je zastrta naša Radosna vijest, zastrta je onima koji propadaju.” (Korinćanima II, 4,3)
3. „S njim šaljemo i brata čije zasluge u propovijedanju Radosne vijesti poznate po svim crkvama.” (Korinćanima II, 8,18)
20 Pomenuti Pavle je bio misionar kršćanstva poslije Mesije. Poslao je više poslanica u razne krajeve. Među njima su i poslanice Korinćanima, Galaćanima, Filipljanima, Solunjanima, Timoteju. U daljem tekstu ove knjige opširnije ćemo govoriti o ovim njegovim poslanicama.
58
4. „Čujem da se tako brzo odmećete od onoga koji vas je pozvao da budete u Kristovoj milosti, da prijeđete na drugo „evanđelje.” Tog drugog zbilja nema! Ima samo nekih ljudi koji vas zbunjuju i koji žele izvrnuti Kristovo evanđelje.” (Galaćanima 1,6-7)
5. „Ali kad sam vidio da ne idu pravo prema istini evanđelja...” do kraja stiha (Galaćanima 2,14)
6. „Ali, braćo, želim da vi znate da je moj položaj veoma mnogo pripomogao širenju Radosne vijesti. Oni koji su potaknuti ljubavi propovjedaju jer znaju da sam postavljen za odbranu Radosne vijesti.” (Filipljanima 1,12 i 16)
Iz gore navedenog iskaza se razumije da je nekada postojalo Evanđelje i da je Pavle bio zadužen za njegovo čuvanje. Svakako da ovo evanđelje o kome se ovdje govori, nije ni jedno od četiri današnja. Iz gornjeg iskaza se također vidi da je evanđelju prijetila opasnost, da ga je bilo potrebno čuvati. U dvadeset sedmom stihu, prvog poglavlja svoje poslanice Filipljanima, Pavle ih savjetuje: „Samo se vladajte dostojno Kristove Radosne vijesti!”
7. „Tako smo vam, ovladani ljubavlju prema vama, jer ste nam omiljeli, htjeli predati ne samo Radosnu vijest Božiju nego i svoj život.” (Solunjanima I, 2,8)
U ovoj poslanici također se kaže: „A poslasmo svoga brata i suradnika Božijega u Kristovoj Radosnoj vijesti - Timoteja...” (Solunjanima I, 3,2).
8. „Koji će se osvetiti onima koji neće da priznaju Boga i koji se ne pokoravaju Radosnoj vijesti o našem Gospodinu Isusu. Oni će biti kažnjeni vječnom propašću.” (Solunjanima II, 1,8-9).
9. „koja su suglasna s Radosnom vijesti i slave blaženog Boga koja je meni povjerena.” (Timoteju I, 1,11)
59
10. „Sjećaj se Isusa Krista koji je ustao od mrtvih, rođen od Davidova potomstva! Tako to uči moja Radosna vijest.” (Timoteju II, 2,8)
Iz svega navedenog se vidi da je Mesija, Isa, sin Merjemin, svojim sljedbenicima ostavio Indžil, ali ga je svijet vremenom napustio, usljed čega se zagubio. Kasnije je svijet počeo slijediti knjige od kojih su neke napisali Mesijini učenici, a neke učenici njegovih učenika, ili čak oni koji su još kasnije iza njih došli. Tako se broj napisanih evanđelja popeo na brojku preko stotinu. Iz navedenih Pavlovih riječi smo vidjeli da su sastavljači novih evanđelja počeli mijenjati njegov sadržaj. Pored ovoga je poznato da crkva nije prihvatila ona evanđelja koja joj se nisu dopadala, a prihvatila je četiri poznata evanđelja, iako u sebi nose:
1. Prekinut lanac predaje,
2. Nedovoljno podataka o stvarnom sastavljaču, prevodiocu, stepenu autentičnosti, vjerskoj podobnosti, tačnosti itd.
Ovome treba dodati da je zbog međusobne isključivosti ovih evanđelja, teško utvrditi šta je u njima tačno, a šta nije.21

- 12:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

SA KAKVIM JE ZADATKOM DOŠAO MESIJA? i čuda

SA KAKVIM JE ZADATKOM DOŠAO MESIJA?
Cilj Mesijine misije bio je sljedeći: Da odvrati Jevreje od grijeha, nedozvoljenih stvari, iskrivljavanja Božijeg zakona, od odustajanja da čine dobro i odvraćaju od zla, nevjerovanja u dušu i duhovne stvari itd. Tako su oni npr. zabranjivali svaku vrstu rada subotom, pa makar to bila i dobra djela. Mesija im je rekao da to nije bio cilj zabrane rada subotom. U to je spadalo njihovo nasilno otimanje imetka pod izgovorom zakletve i sl. što im je Mesija
21 Abdulwehhab En-Nedždžar, Kasasu-l-Enbija´, Kairo, četvrto izdanje, 1956. god. str. 391.
60
također osporio, zatim uvođenje trgovine u Hram i pretvaranje ovog svetog mjesta u pijacu. Zbog ovoga ih je Mesija oštro prekorio i ispreturao im stolove za mijenjanje novca koje su bili postavili na ulazu u Hram. Oni su, zatim, Musaov vjerozakon tumačili po riječima, a ne po smislu, na što su najstrože prisiljavali običan svijet, dok ih se istovremeno nisu pridržavali svećenici, pisari i farizeji. Bilo je još mnogo drugih iskrivljenih shvatanja vjere. Najteže od svega ovoga je bilo to što oni nisu priznavali dušu, niti bilo šta duhovno, nego su bili ogrezli u pohlepi za imetkom i njegovom obožavanju do te mjere, da se nisu ustručavali od činjenja najtežih grijeha i zločina, na putu njegovog sticanja. Mesija je želio da ih vrati na pravi put i da im ukaže na njihove zablude, podsjećajući ih da postoji drugi svijet, proživljenje i duša. On im je na tom putu pružao materijalne dokaze i argumente, kroz pokazivanje čuda (mu ž džiza) za vrijeme rasprava koje je sa njima vodio. Saduceji, iako su govorili smireno, bili su najuporniji u nijekanju proživljenja, nasuprot Farizeja, koji su u postavljanju pitanja i raspravama sa Mesijom, bili bučni. Pored toga, u to doba, postojalo je mnogo pisara, svećenika i njihovih pomagača. Prvi su bili nagomilali ogromno bogatstvo prepisujući vjerske knjige za svoje bogate klijente, a drugi, kao sluge, spali na nezavidan položaj mijenjajući i iskrivljujući vjeru i spuštajući se na ovosvjetske ništavnosti. Pored ovoga postojao je ogromni jaz između njihovih riječi i djela, o čemu govore i evanđelja, a da i ne govorimo o njihovoj sklonosti da se laktaju oko prvog mjesta na skupovima, da im se obraća pažnja prilikom pozdravljanja, susreta na ulici i pijaci. Pred svijetom su se pretvarali u pokajnike, namjerno otezali molitvu, istovremeno se držeći nadmeno, obilazeći kuće udovica i sl.
10. ISAOVA, A.S., ČUDA (MU´DŽIZE)
Kur´an spominje sljedeća Mesijina čuda:
61
1. Da je kao dijete u kolijevci govorio kao odrastao čovjek: “On će govoriti ljudima još u kolijevci, a i kao odrastao, i bit će čestit.2 (Ali ´Imran, 46) ”I dođe ona s njim porodici svojoj, noseći ga. O Merjemo - rekoše oni - učinila si nešto nečuveno! Ej ti, koja u čednosti ličiš Harunu, otac ti nije bio nevaljao, a ni mati tvoja nije bila nevaljalica. A ona im na njega pokaza: - kako da govorimo djetetu u bešici? - rekoše. „Ja sam Allahov rob - ono reče, - meni će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti.” (Merjem, 29-30)
2. Da je od gline nešto poput ptice pravio, što je, kad bi u njega puhnuo, Božijom voljom pravom pticom postajalo,
3. Da je iscijelio slijepca koji se slijep rodio,
4. Da je liječio gubavce, bolest koja je među Jevrejima bila mnogo raširena. Ova bolest im je pravila mnogo problema, što smo spomenuli kad smo govorili o vjerozakonu kod Jevreja. Ova čuda se u Kur´anu spominju u sljedećim riječima Uzvišenog: “Kad Allah rekne: - O Isa, sine Merjemin, sjeti se blagodati Moje prema tebi i majci tvojoj, kada sam te Džibrilom pomogao, pa si s ljudima, u bešici i kao zreo muž, razgovarao, i kad sam te pismenosti i mudrosti i Tevratu i Indžilu naučio, i kad si voljom Mojom, od blata nešto poput ptice napravio i u nju udahnuo i kad je ona, voljom Mojom, postala ptica, i kad si voljom Mojom, od rođenja slijepca i gubavca iscijelio, i kad si voljom Mojom, mrtva dizao...” (El-Ma´ide, 110)
5. Da je ljudima kazivao šta da jedu i u svojim kućama gomilaju, na što ukazuje sljedeći Kur´anski ajet u kome Uzvišeni kaže: “I kazat ću vam šta da jedete i šta u domovima svojim gomilate.” (Ali ´Imran, 49)
6. Da je ljudima spuštao sofru s neba, sa koje je jeo on i njegovo društvo, na što ukazuju riječi Uzvišenog: “Isa, sin Merjemin, reče: - O Allahu, Gospodaru naš, spusti
62
nam s neba trpezu da nam bude praznik, i prvim od nas i onima kasnijim, čudo Tvoje, i nahrani nas, a Ti si hranitelj i najbolji!” (El-Ma´ide, 114)
U kršćanskim knjigama spominju se sljedeća čuda:
1. Iscjeljenje slijepca i gubavca,
2. proživljenje mrtvaca,
3. istjerivanje đavola iz ljudi,
4. gubljenje iz vida,
5. smirivanje talasa uzburkanog mora kada je sa nekim svojim bio na lađi na Tiberijskom jezeru,
6. Hodanje po vodi,
7. Uvećavanje male količine hrane da bi je bilo dovoljno za njegovu družinu,
8. pretvaranje vode u vino (to je bilo njegovo prvo čudo),
Trojica su mrtvaca koje je Mesija proživio. To su:
1. Mrtvac ispraćen na nosilima u gradu Nainu. Ovaj mrtvac je bio sin jedinac majke udovice. (Luka 7, 11-16)
2. Kćerka nadstojnika jevrejske sinagoge za koju je, prije nego što ju je oživio, rekao da spava. (Marko 5, 21-43, Matej 9, 24).
3. Lazar, brat Marije Magdalene i sestre joj Marte. Lazar i njegove sestre su bili prisni prijatelji Mesije. (Ivan 11,1-44).
Prije svih ovih čuda, bilo je čudo njegova rađanja samo od majke, bez oca. Ovakvo rođenje nazivaju „djevičanskim”. Iz gore navedenih čuda moglo bi se reći da se ona mogu podijeliti u dvije grupe:
1. Rođenje od majke djevice i
2. Druga čuda.
63
Pored ovog, u evanđelju se susreću riječi i izrazi koji se pripisuju Mesiji da ih je on rekao kao što su: „Oče moj koji si na nebu” i sl. Na osnovu ove tri stvari kršćani u Mesiju vjeruju kao u Boga Sina. Međutim, to je zabluda o kojoj ćemo govoriti na više mjesta u ovoj knjizi. A sada ćemo nešto više reći o prilikama u kojima su se pomenuta čuda desila. Čuda koja kršćani ubrajaju u božansku moć Mesije, poput proživljenja mrtvaca i hodanje po vodi, već su od ranije poznata kod Ilije i Hošea, dvojice jevrejskih vjerovjesnika. Spomen o tome nalazi se i u jevrejskim svetim knjigama u koje, pored Jevreja, vjeruju i kršćani. O tome ćemo govoriti kasnije.
Pročitaj priču o iscjeljenju gubavca (Matej 8,2 i Luka 5,12). Zatim, pogledaj priču o iscjeljenju uzete (paralizirane) osobe u Mateju 8,5. Ovaj slučaj Luka navodi u verziji koja se ne slaže sa Matejevom, jer po Luki Mesiju za iscjeljenje bolesnika mole izraelske poglavice, dok Matej kaže da je to bio stotnik.
Ivan, koji također navodi ovaj slučaj kaže da je bolesnik bio sin kraljevog sluge. Matej navodi priču o stišavanju uzburkanih morskih talasa. (Matej 8, 23) Izgonjenje đavola iz dvojice opsjednutih spominje se u Mateju 8,28-34. Matej kaže da su Mesiju dvojica luđaka susrela u mjestu zvanom Gadara, dok Marko i Luka, koji također spominju ovaj slučaj, kažu da je to bilo u mjestu Gerasa. Oni još kažu da nisu bila dva nego samo jedan bolesnik. U priči o iscjeljenju uzetog se kaže da je bolesnik Mesiji donesen u postelji. (Matej 9,1-3) Ovu priču spominju Marko i Luka s tim što Marko kaže da se to desilo u Kafarnaumu, a Matej i Luka ne spominju ime mjesta. Matej kaže da je bolesnik koji je ležao u postelji donesen Mesiji, Luka da mu je u krevetu spušten, a Marko da mu se zbog mnoštva svijeta nije moglo prići, pa je skinut krov na kući i kroz otvor spuštan na mjesto gdje je bio Mesija.
Pogledaj, dalje, priču o uskrsnuću umrle djevojčice (Marko 9,18-26). U priči se kaže da je djevojčica bila kćer nekog poglavara, da je Mesija, kad je došao u njegovu kuću, iz kuće istjerao okupljeni svijet i rekao da djevojčica nije umrla, nego da spava. Na to su mu se okupljeni nasmijali, pa ih je istjerao iz kuće, uzeo djevojčicu za ruku
64
i ona je ustala. Marko ovu priču prenosi u nešto drugačijoj verziji. On kaže da djevojčica nije bila mrtva, nego na umoru i da je to bila kćer nadstojnika sinagoge po imenu Jair. Mesija je vijest o njenoj smrti čuo dok je svijetu govorio na jednom skupu. Luka ovu priču bilježi po Markovoj verziji.
Matej, dalje, navodi priču o iscjeljenju dvojice slijepaca (Matej 9,27-31). U njoj stoji da je Mesija iscijelio dvojicu slijepaca. Marko, također, govori o ovoj priči i kaže da je Mesija slijepca iscijelio dok je bio na putu iz Jerihona. On također kaže da se radilo o jednom, a ne o dva slijepca i da mu je ime bilo Bartimej, sin Timejev (Marko 10,46-52). Markova verzija priče se djelimično poklapa sa onom koju prenosi Luka (Luka 18, 35-43). Luka se slaže sa Markom da je slijepac iscijeljen i kaže da je Mesija pljunuo na zemlju, pljuvačku zamjesio sa zemljom, time pomazao slijepca po očima i rekao mu da ode i da se umije na izvoru. Kada je slijepac otišao i umio se, progledao je.
Matej dalje navodi priču o povećavanju hrane kada se od pet kruhova i dvije ribe zasitilo pet hiljada ljudi, osim žena i djece. (Matej 14,13-21). Ovu priču navode i ostali sastavljači evanđelja uz neke manje nepodudarnosti.
Matej i dalje spominje priču o Mesijinom hodanju po vodi. (Matej 14, 22-33) Ovu priču, sa izmjenom nekih detalja, navode Marko i Ivan, dok je Luka izostavlja.
Matej dalje navodi priču o dijalogu Mesijinom sa ženom Kenanejkom i kaže: „Isus iziđe odande i krenu u tirsku i sidonsku okolicu. Najedanput, žena Kenanejka, koja dođe iz tog kraja, povika: „Smiluj mi se Gospodine, Sine Davidov! Kćer mi vrlo muči zli duh.” Ali joj on ne uzvrati ni jedne riječi. Na to mu se približiše učenici i zamoliše ga: „Udovolji joj jer viče za nama.” On odgovori: „Ja sam poslan samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.” Ali ona dođe, pade pred njim ničice i reče: „Gospodine pomozi mi!” On joj odgovori: „Nije pravo oduzeti kruh djeci i baciti ga psićima.” „Jest, Gospodine! - doda ona - jer i psići jedu mrvice što padaju sa stola njihovih gospodara.” Na to joj reče Isus: „O ženo, velika je tvoja
65
vjera. Neka ti bude kako želiš!” Istoga časa ozdravi njena kći.” (Matej 15,21-28)
Evanđelja prenose još priča o iscijeljenju slijepaca, gubavaca i bolesnika. Međutim, postoje dva događaja koja zaslužuju da se na njima zastane i da im se posveti posebna pažnja, jer se u njima, po tvrdnji Mesijinih sljedbenika, navodno, govori o njegovoj božanstvenosti. Ta dva događaja su ustvari priče o:
1. Isusovom proklinjanju neplodne smokve
U njoj se, naime, govori da je Mesija prošao pored stabla smokve na putu, i pošto je bio gladan prišao joj, pružio ruku prema njoj da ubere njene plodove, ali na njoj nije našao ništa, osim lišća. Tada joj je rekao: „Nikada više na tebi ne bilo roda!” Na to se smokva s mjesta osušila. Sva četiri evanđelja spominju ovu priču uz neka neslaganja u detaljima (Matej 21, 18-22). Ovdje se postavlja pitanje: Kako on „kao Bog” nije znao da na smokvi nema plodova? Drugo, kako on „kao Bog” po njihovom vjerovanju nije svojim čudima dao da na smokvi bude plodova? Treće, kakav je grijeh stabla smokve što joj je Mesija prišao kad na njoj nije bilo plodova? Kako su njegovi sljedbenici pred ovakvim pitanjima, koja se nameću sama po sebi, mogli zatvoriti oči?
2. Isus uskrisuje Lazara
U ovoj priči govori se o Mesijinom proživljenju svoga ljubljenog prijatelja Lazara, četiri dana nakon što je umro i ukopan. Kada je Lazar umro Mesija je bio izvan sela Betanije u kome je Lazar živio. Ovo je bilo u blizini Jeruzalema. Mesija je u to vrijeme bio otišao u okolna sela da tamo propagira svoju misiju. Lazar je imao dvije sestre Martu i Mariju Magdalenu. Isus je ljubio Martu, njenu sestru Mariju i brata im Lazara, a i oni su njega ljubili. Kada je došao nadomak Betanije, prema Mesiji je potrčala Marta sa svojom sestrom Marijom, koja je došla nešto kasnije i rekla: „Da si bio
66
ovdje, naš brat ne bi umro!” Tada su se njih dvije rasplakale. To se i njega teško dojmilo pa je i on počeo da plače. Onda je sa njima otišao do groba i zastao u gužvi koju je napravio svijet. Svakako su ovdje bile Marija i Marta u pročelju. Tada je Isus podigao oči i rekao: „Oče, zahvaljujem ti što si me uslišao. Ja sam znao da me uvijek uslišavaš, ali ovo rekoh radi ovdje prisutnog svijeta, da vjeruju da si me ti poslao.” Rekavši to, viknu jakim glasom: - Lazare iziđi - Pokojnik iziđe, obavijen povojima po rukama i nogama. Lice mu bijaše zamotano ručnikom. Isus naredi:- Razvežite ga i pustite ga da ide!” Ova priča nalazi se u Ivanovom evanđelju. (Ivan 11, 1-44). Ovdje bi trebalo napomenuti, da bi svaki onaj ko vjeruje u Mesiju trebao ovo pročitati nekoliko puta, baš ovu verziju, naročito onaj dio kad je on digao ruke i upro oči prema nebu, moleći Boga, nazivajući ga Ocem i rekao: „Ja sam znao da me uvjek uslišavaš, ali ovo rekoh radi ovdje prisutnog svijeta, da vjeruju da si me ti poslao.” Ovo je otvoreno priznanje iz njegovih usta da je on poslanik i da stvar proživljenja nije u njegovim rukama direktno, nego u Božijim, kome se obratio molbom. Ako nije tako zašto on sam nije proživio Lazara, ne upirući svoj pogled prema nebu i ne moleći Boga? Zatim se postavlja i drugo pitanje: Zašto je plakao i potresao se kad je vidio kako plaču i žale Lazarove sestre? Zašto, kad Bog ne plače i ne uzbuđuje se?!
Ako kažemo da je plakao onim svojim ljudskim dijelom u sebi, postavlja se pitanje: Zašto onaj Božiji dio u njemu, nije savladao onaj ljudski, kakav je slučaj kod pobožnih i odvažnih ljudi? Da ne govorimo o melekima i savršenim stvorenjima. Donosimo pregled Mesijinih čuda i mjesta gdje se ona u evanđeljima nalaze, kako bi se moglo obratiti na njih. Ovdje treba imati na umu neslaganja u evanđeljima oko ovih čuda, iako su njihovi sastavljači vjerovali da pišu svete knjige.

- 12:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

NEMIJEŠANJE MORA
Specificnost mora, koja je od strane istraživaca otkrivena u skoroj prošlosti,
u Kur'anu se istice na slijedeci nacin:
"Pustio je dva mora da se dodiruju, izmedu njih je pregrada i oni se ne
miješaju." (Ar-Rahman:19,20-Korkut)
44
Ova, Kur'anom saopcena, karak-teristika mora - da
se medusobno dodiruju, a da se njihove vode
apsolutno ne miješaju - u nedavnoj prošlosti
otkrivena je od strane okeanografa. Ustanovljeno
je da se, zbog prisutnosti jedne fizicke snage,
nazvane "površinski napon", vode susjednih mora
ne miješaju. Površinski napon, koji proizlazi iz
razlicite gustine mora, gotovo poput zida sprecava
medusobno miješanje voda.Svakako je zanimljiv
momenat da se ova cinjenica nalazi u Kur'anu, što
je, opet, još jedan veoma efektan odgovor onima
koji tvrde da je Kur'an napisan od strane covjeka,
Muhammeda, a.s. Kur'an se pojavio u periodu
kada covjek nije imao pojma niti o fizici, ni o
površinskom naponu, a niti o okeanografiji.
MORSKE TMINE I UNUTRAŠNJI VALOVI
"Ili su kao tmine dubokih mora koje prekrivaju talasi sve jedan za
drugim, iznad kojih su oblaci, sve tmine jedna iznad drugih, prst se pred
okom ne vidi, - a onaj kome Allah ne da svjetlo nece svjetla ni imati." (En-
Nur, 40-Korkut)
Generalno okruženje dubokih mora je ovako opisano u knjizi Oceans:
Danas sa sigurnošcu znamo da tmina dubokih mora i okeana vlada na dubini od
oko 200 m i dublje. Na ovim dubinama skoro uopce nema svjetlosti. A, na
dubinama preko 1000 m apsolutno je nemoguce naici ni na kakvu svjetlost.
Pored podataka vezanih za generalnu geografsku gradu mora i okeana,
karakteristike živih bica koja tu žive, danas je cak moguce doci i do podataka
koji govore o kolicini vode odredenog mora ili okeana, površini, dubini i sl.
Ipak, da bi se došlo do svih ovih podataka, covjek je primoran koristiti se
raznim specijalnim pomagalima i podmornicama izradenim uz pomoc
suvremene tehnologije. Bez ovih pomagala skoro je nemoguce da covjek dopre
do morskih dubina preko 40 m. Uporedo sa tim, bez odredenih pomagala je
apsolutno nemoguce da covjek dospije i ostane živ na tamnim okeanskim
dubinama od oko 200 m. Zbog toga, naucnici su detaljne podatke o morima
uspjeli otkriti tek u skoro vrijeme. Suprotno tome, frazu "tmina dubokih mora"
sadržanu u En-Nur suri je Kur'an iznio prije 1400 godina. Iznošenje ovog
podatka u Kur'anu i to u periodu kada nije postojalo nikakve tehnologije i kada,
prema tome, nije postojalo nikakvo pomagalo pomocu kojega bi covjek mogao
zaroniti u morske dubine, svakako je svojevrsna mudžiza ove uzvišene Knjige.
Uporedo sa navedenim, u istom ajetu sure En-Nur, u formulaciji "...kao
tmine dubokih mora koje prekrivaju talasi sve jedan za drugim, iznad
kojih su oblaci, sve tmine jedna iznad drugih...", Kur'an upozorava na još
jednu nedavno otkrivenu naucnu mudžizu:Naucnici su nedavno otkrili da "na
površini morskih slojeva sa razlicitom gustinom postoje unutrašnji valovi koji
Sredozemno more i Atlanski
okean imaju velike
valove, jaka strujanja i
plimu i oseku. Iako se
voda Sredozemnog mora
na Gibraltaru susrece sa
vodama Atlanskog
okeana njene karakteristike
(gustoca, temperatura
i toplota) ostaju nepromje-
njene. Pošto izmedu
ova dva mora
postoji jedna nevidljiva
granica.
45
cine granicu izmedu ovih slojeva". Unutrašnji valovi prekrivaju dubine mora i
okeana, pošto duboka mora posjeduju vecu gustocu vode na dubinama u
odnosu na površinsku vodu. Unutrašnji valovi se ponašaju kao površinski
valovi. Kao i vanjski valovi, i unutrašnji valovi se mogu razbijati. Unutršnji
valovi se ne mogu primijetiti prostim ljudskim okom, jedino su uocljivi
prilikom istraživanja promjena temperature i slanosti mora ili okeana.
Podatak iznesen u navedenom kur'anskom ajetu je u apsolutnom skladu sa
navednim objašnjenjem. Bez provodenja odredenih istraživanja, covjek je u
stanju uociti jedino valove koji su na površini mora, dok je unutarnje talasanje
apsolutno nedostupno. Ali, u suri En-Nur Allah upozorava na drugi oblik
talasanja koje se pojavljuje na morskim dubinama. Neosporno je da je i ova
cinjenica, koju su naucnici nedavno uspjeli otkriti, jedan od pokazatelja da je
Kur'an rijec Sveznajuceg, Allaha.

- 12:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

DOKAZI ZA RAZUMOM OBDARENE

OSIGURANI SVOD
Allah u Kur'anu na slijedeci nacin skrece pažnju na jednu zanimljivu
karakteristiku nebeskog svoda:
"I to što je nebeski svod osiguran Naše je djelo, a oni se ipak okrecu od
znamenja koja su na njemu." (El-Enbija', 32-Korkut)31[31]
Ova karakteristika nebeskog svoda je dokazana naucnim istraživanjima XX
stoljeca. Atmosfera koja okružuje našu planetu ima krajnje presudnu ulogu u
održanju života na Zemlji. Spaljivanjem uništava meteore raznih velicina koji
se približavaju Zemlji. Pored toga ona ima ulogu filtriranja zraka koje dolaze
iz svemira i koje su štetne po živa bica, te štiti Zemlju i od veoma niske
temperature kosmosa koja u prosjeku iznosi 270 stepeni.
ATMOSFERA
Jedna cinjenica objavljena što se tice kosmosa u ajetima Kur'ana je ta da je
nebo napravljeno od sedam nebesa.
"On je Taj koji je stvorio za vas sve što je na Zemlji, zatim se usmjerio
ka nebesima, te ih uredio (kao) sedam nebesa; a On je o svakoj stvari
Znalac. (El-Bekare:29-Mlivo)
"Pa ih je kao sedam nebesa za dva Dana stvorio i svakom nebu njegov
polog objavio! I Mi smo najbliže nebo svjetiljkama ukrasili, i cuvamo ih
Mi!."(Fussilet:12-Karic)32[32]
Rijec "nebesa", koja se pojavljuje u mnogo kur'anskih ajeta, se koristi da bi
referirala nebu oko Zemlje, a takode i cijelom univerzumu. Dajuci ovo
znacenje rijeci, vidi se da zemljino nebo, ili atmosfera, napravljena od sedam
omotaca. Zemlja ima sva svojstva koja su potrebna za život. Jedna od njih je
atmosfera, koja služi kao štiti cuvajuci ljudska bica. Danas, to je jasna cinjenica
da se atmosfera sastoji iz sedam slojeva koji se slažu jedan na drugi. Baš onako
31[31] «A nebo smo ucinili svodom cuvanim...» (Karic)
32[32] Izraz «dva Dana» kako prevodi Karic Korkut je preveo «dva vremenska razdoblja» što je otprilike
isto shvatanje jer je i Karic dan oznacio velikim slovom vjerovatno misleci na «dan» kod Uzvišenog
Allaha (vidi naslov «relativnost vremena» u ovoj knjizi)
30
kako je opisano u Kur'anu, atmosfera je sacinjena iz tacno sedam pojasa. Ovo
je, nema sumnje, jedna od mu'džiza Kur'ana.
Naucnici su pronašli da se atmosfera sastoji iz sedam slojeva. Slojevi se
razlikuju u takvim svojstvima kao pritisak ili vrsta gasova. Sloj najbliži Zemlji
je TROPOSFERA. Sadrži oko 90% totalne mase atmosfere. Omotac oko
troposfere se zove STRATOSFERA.
OZONSKI OMOTAC je dio stratosfere gdje se dešava uništavanje
ultraljubicastih zraka. Omotac oko stratosfere se zove MEZOSFERA.
TERMOSFERA leži po MEZOSFERI. Ionizovani gasovi formiraju tip
termosfere koji se zove IONOSFERE. Krajnji dio zemljine atmosfere
izbocava se oko 480 km vani do 960 km. Ovaj dio se zove EGZOSFERA.
Ukoliko izbrojimo brojeve napomenute u izvoru, vidimo da se atmosfera tacno
sastoji iz sedam slojeva, baš kako je objašnjeno i izjavljeno u ajetu.
Troposfera /Stratosfera /Ozonosfera /Mezosfera /Termosfera
/Jonosfera /Egzosfera
Druga važna natprirodnost spomenuta u ajetu jeste «i svakom nebu njegov
polog objavio» kako prevodi Karic ili «i objavio u svakom nebu stvar
njegovu» kako prevodi Mlivo u ajetu 12. El-Fussilet. Drugcije receno, u ajetu,
Bog tvrdi da je On zadao dužnost svakom nebu. Istina, kao što se vidi iz
prethodnih dijelova, svaki od ovih neba ima svoju licnu dužnost koju vrši u
korist živih bica i svih ostalih živih bica na Zemlji. Svaki omotac ima posebnu
funkciju, rangirajuci od formiranja kiše do sprecavanja štetnih cestica, od
odašiljanja radio talasa, do odvracanja štetih efekata i meteora.Jedna od ovih
funkcija, naprimjer, je opisana u slijedecem izvoru ovako: Zemljina atmosfera
ima sedam slojeva. Najniži sloj se zove troposfera. Kiša,snijeg i vjetar jedni
zauzimaju mjesta u troposferi. To je veliko cudo da ove cinjenice, koje nisu
bile u mogucnosti da se otkriju bez tehnologije dvadesetog stoljeca, su jesno
objašnjene u Kur'anu 1,400 godina prije.
Atmosfera koja okružuje našu planetu ima krajnje presudnu ulogu u
održanju života na Zemlji. Spaljivanjem uništava meteore raznih velicina koji
se približavaju Zemlji i onemogucava da oni padnu na površinu Zemlje, cime
bi nanijeli veliku štetu živim bicima.
Pored toga, atmosfera, takoder, ima ulogu filtriranja zraka koje dolaze iz
svemira i koje su štetne po živa bica. Zanimljivo je, medutim, da atmosfera
propušta samo kolicinu zraka koje nisu štetne, dakle vidljivu svjetlost,
infracrvene zrake i radiotalase. Sve su to zrake potrebne za održavanje života.
Naprimjer, ultravioletne zrake, koje u odredenoj kolicini propušta atmosfera,
imaju ogroman znacaj za biljnu fotosintezu a, prema tome, i za život svih živih
bica. Veliki dio jakih ultravioletnih zraka koje se šire od Sunca filtriraju se kroz
ozonski omotac atmosfere i u malim kolicinama, tacno onoliko koliko nije
štetno i koliko je potrebno za život, dospijevaju do površine Zemlje.
Zaštitnicke osobine atmosfere ne svode se samo na navedeno. Atmosfera,
takoder, Zemlju štiti i od veoma niske temperature kosmosa koja u prosjeku
iznosi minus 270 stepeni.
Atmosfera nije jedina koja Zemlju štiti od štetnih djelovanja iz kosmosa.
Pored atmosfere, i jedan omotac koji potice od magnetnog polja Zemlje i koji
31
je nazvan "Van Allen pojasevi", takoder, ima ulogu štita od štetnih zraka. Ova
zracenja koja se konstantno odašiljaju od strane Sunca i ostalih zvijezda imaju
smrtonosno djelovanje po covjeka. Narocito eksplozije energije, do kojih cesto
dolazi na površini Sunca, imaju toliku moc da bi, u slucaju da nema Van Allen
pojaseva, potpuno uništile život na Zemlji.
Koliki znacaj za održavanje života na Zemlji imaju Van Allen pojasevi,
dr.Hugh Ross iznosi slijedecim rijecima:Od svih planeta Suncevog sistema,
Zemlja posjeduje najvišu gustinu. Za ovo široko nikl-željezno jezgro je
odgovorno jedno veliko magnetno polje. Ovo magnetno polje stvara Van Allen
sloj, koji štiti od radijacije. Ovaj sloj štiti površinu Zemlje od radijacijskog
bombardiranja. U slucaju da nema ovog zaštitnog sloja, život na Zemlji bi bio
nemoguc. Jedina planeta osim Zemlje koja je nacinjena od stjenovitih predjela i
koja ima magnetsko polje je Merkur. Medutim, snaga ovog magnetnog polja je
100 puta manja od snage magnetnog polja Zemlje. Van Allen sloj, koji štiti od
radijacije je karakteristican za Zemlju. Proracunato je da je u jednoj eksploziji
zabilježenoj proteklih godina oslobodena energija koja je 100 milijardi puta
jaca od eksplozije atomske bombe bacene na Hirošimu. Magnetne igle su 58
sati nakon eksplozije registrirale izuzetno jaka podrhtavanja, 250 km iznad
atmosfere je temperatura skocila na 2500°C.
Ukratko, nad Zemljom funkcionira jedan savršeni sistem koji je okružuje i
štiti od vanjskih opasnosti. Ove zaštitne karakteristike nebeskog svoda su nam,
prije niza stoljeca, saopcene u Kur'anu u prije navedenom ajetu. Naravno ovo je
jedan od mogucih nacina tumacenja ovog ajeta a Allah najbolje zna.
POVRATNO NEBO
Ova ajet iz sure Tarik,11 dosta je razlicito preveden kod naših prevodilaca
Kur'ana. Korkut i Karic ga prevode kao zakletvu «kišnim nebom» ili «nebom
punim kiše» a slicno to cine i Pandža i Cauševic koji umjesto kiše
upotrebljavaju izraz «voda».
Medutim nabliži tacnom prevodu (koliko vec prevod moe biti tacan) jeste
Mlivo koji ovaj ajet prevodi: "I tako mi neba punog vracanja."
Rijec "ar-redž'i" se prevodi u znacenju "koji šalje natrag" ili "povratni".
Objašnjavajuci ovaj ajet Mlivo navodi: «Allah ne kaže u ovom ajetu:
’Wessemai zatil metar’ (tako mi neba kišnoga), nego “Tako mi neba punog
vracanja”, ili ’tako mi neba koje vraca!’ Rijec “redž’” u ovom ajetu je zaista
cudesna. Samo sa jednom rjecju Kur’an opisuje citav kompleks procesa koji se
u nebu odvijaju. Tu se ocituje sposobnost neba (zemljine atmosfere) da na
Zemlju vraca sve korisne forme materije i energije, a da sve po život opasne
vidove materije i energije koji dolaze iz kosmosa, vrati nazad ili neutrališe.
Nebo na Zemlju vraca vodenu paru u vidu kiše (da to nije tako okeani bi
isparili i presahli), toplotne talase emitirane sa Zemlje, elektromagnetske talase
(radio i TV), razne cvrste cestice, itd. Nazad u kosmos zaštitni sloj (ozonski)
vraca ultravioletne zrake i smrtonosnu radijaciju. Takode odbija kosmicke
cestice koje fantasticnim brzinama putuju ka Zemlji i koje bi bile opasne po
32
život. Covjek sedmog stoljeca je mislio da ovaj ajet govori iskljucivo o kiši.
Vidi komentar!
Kao što je poznato, atmosfera koja okružuje Zemlju je sacinjena od nekoliko
slojeva.Svaki sloj ima veoma važnu ulogu po živa bica. Prilikom istraživanja
ustanovljeno je da svaki sloj ima odliku da vraca natrag u kosmos ili na Zemlju
materije ili zrake koje do njega dopiru. Da sada kroz nekoliko primjera
analiziramo povratne odlike slojeva koji okružuju Zemlju.
Naprimjer, Zemljin omotac troposfera, visine izmedu 13 i 15 km, osigurava
da se kondenzacijom vodena para, koja je prethodno došla sa Zemlje, vrati na
Zemlju u vidu padavina. Ozonosfera, visine 25 km, osigurava reflektiranje ili
odbijanje radijacije i štetnih ultravioletnih zraka koje dolaze iz
svemira.Ionosfera, poput satelita, odbijanjem natrag radiotalasa koji se
emitiraju sa Zemlje, osigurava sa velikih udaljenosti pracenje govora mobilnim
telefonom, radio i televizijskih emitiranja. Magnetosfera, pak, vraca u svemir
radijaciju koju širi Sunce i ostale zvijezde, prije no što uspije doci do površine
Zemlje. Spominjanje u Kur'anu ovih karakteristika slojeva nebeskog svoda,
koje su otkrivene u skoroj prošlosti, još jedan je dokaz da Kur'an prestavlja
Božiju rijec.

- 12:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

OBLIK ZEMLJE U KURANU OD PRIJE 1400 GODINA

OBLIK ZEMLJE
"Nebesa i Zemlju je sa ciljem stvorio; On nocu zavija dan i danom
zavija noc, On je Sunce i Mjesec potcinio, svako se krece do roka
odredenog, On je Silni, On mnogo prašta!"(Az-Zumar,5-Korkut)
Formulacije koje se koriste u ajetima koji nas upoznaju sa kosmosom su
izuzetno zanimljive. Rijec koja je u prethodnom ajetu prevedena kao "zavijati"
(Karic ga prevodi sa zamotavati) je arapski glagol "tekvir". Doslovno znacenje
ovog glagola je "zavijati nešto oko necega što je okruglo". (U arapskim
rjecnicima ova rijec se koristi za glagole koji u sebi sadrže okrugle predmete;
naprimjer za "omotavanje calme oko glave".)
28
Podatak koji se u ajetu iznosi o pitanju medusobnog zavijanja dana i noci, u
isto vrijeme sadržava kategoricnu cinjenicu o pitanju oblika Zemlje. Jedino i
samo jedino zbog toga što je Zemlja okrugla korišten je navedeni glagol
(tekvir). Dakle, u Kur'anu, koji je objavljen u VII stoljecu, upozoreno je na
okrugli oblik Zemlje.Ne smije se ispuštati iz vida cinjenica da je astronomsko
poimanje tog vremena imalo sasvim drugaciji pristup obliku Zemlje. U tom
periodu smatralo se da je Zemlja jedna ravna površina i svi naucni proracuni i
saopcenja pravljeni su shodno tome. A, Kur'an, iako je objavljen u tom istom
periodu, donosi podatak koji je bilo moguce naucno ustanoviti tek u ovom
stoljecu. Zbog toga što je on Allahova rijec, u Kur'anu su korištene
najpreciznije formulacije, kako u svim drugim kontekstima tako i u kontekstu
iznošenja podataka vezanih za kosmos. O Zemlji se takoder kaže:
«Zar ne vide da Mi dolazimo Zemlji umanjujuci je s krajeva
njenih?..» (Er-Ra'd,41-Mlivo)
«Zar oni ne vide da im Mi Zemlju sužavamo umanjujuci joj
pogranicne oblasti?...(Kokrut)28[28]
Poznato je da zemlja nije prava lopta nego ima jajolik oblik. Precnik Zemlje
na ekvatoru je 12.756,5 km a udaljenost od sjevernog do južnog pola je
12.713,8 km, gdje vidimo razliku od 42,7 km.
Kada govorimo o Zemlji svakako trebamo navesti zakletvu Uzvišenog
Allaha iz kur'anske sure Et-Tarik, ajet 12. u kojoj se Uzvišeni kune «Zemljom
punom raspuklina-Wel-erdi zatis-sadi»29[29]. Rijec «sadea» u ovom ajetu
znaci: pukotina, rasjelina, raspuklina. Pošto raniji komentatori Kur'ana ovo nisu
mogli shavtiti tumacili su i (u našim slucajevima) prevodili ovu zakletvu kao
pucanje zemlje da bi niklo bilje i sl. što kako ividimo ne zadovoljava pravo
(puno) znacenje rijeci «sadea»,. Kada se nakon Drugog svjetskog rata pocelo sa
istraživanjima zemljine kore radi potrage za mineralima došlo je do otkrica
koja su iznenadila naucnike. Istraživanja su pokazala da je vanjski kameni sloj
Zemlje na mnogim mjestima raspuknut i da se te raspukline krecu u pravcu
sjever-jug i istok-zapad, te da su duge desetine hiljada kilometara i duboke od
60 do 150 kilometara po citavoj debljini kamene Zemljine kore. Ove rasjekline
omogucuju lavi ispod litosfere da stigne do dna mora i okeana i tu gradi
planine.30[30] Na ovim raspuklinama sudaraju se kontinentalne ploce što izaziva
zemljotrese. Pored ovog da nije raspuklina toplota iz unutrašnjosti ne bi
dopirala do Zemljine kore i život ovakav kakav poznajemo ne bi bio moguc.
Uz ovo svakako treba spomenuti i ajet iz sure Et-Tur 52 koje Mlivo
prevodi:»Tako mi mora na (vatru) naloženog». On ovjde rijec «mesdžur»
28[28] Karic prevodi na slican nacin
29[29] Ovako je ajet preveo Mlivo dok u Korkuta ovaj ajet glasi:»I Zemlje koja se otvara da rastinje
nikne» što s manjim razlikama u intenciji slijedi i Karic (I Zemlje koja se rastinju otvara)
30[30] Najveci vrh na Zemlji je Mon Everest 8.812 m iznad nivoa mora, no u u morima imamo
uzdignuca koja se dižu 11 km iznad dna mora, tako se smatra da je Manua Kea, ugašeni vulkan na
Havajima koji se nad morem uzdiže 4 135 m po cemu je najveca planina na Pacifiku ujedno i najveca
planina na svijetu kad bi se mjerilo od podvodne osnove koja se nalazi na više od 5 500 m ispod
površine mora.
29
prevodi njenim znacenjem «naložen na vatru» a može se prevesti i našom rijeci
«potpaljen». Allah najbolje zna na što se poptuno odnosi Njegova zakletva, ono
što mi možemo shvatiti jeste da može biti skretanje naše pažnje na primjer
mora i okeana na našoj planeti koja se nalaze na astenosferi (užarena tecna
masa koja se se nalazi ispod litosfere (cvrste zemljine kore)) koja vodu mora
zagrijava na nacin kako smo opisali obradujuci primjer raspuklina.

- 12:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

DOKAZ DA JE KURAN ISTINA

SUNCE I MJESEC
«Blagoslovljen neka je Onaj koji je nacinio u nebu galaksije, i nacinio u
njemu svjetiljku i Mjesec osvjetljavajucim!» (El-Furqan,61-Mlivo)
«Uzvišen nek' je Onaj koji je na nebu sazviježda sazdao i na njima
Svjetiljku i Mjesec sjajnim stvorio»(Karic)
«On je Taj koji je ucinio Sunce blještecim, a Mjesec sjajnim, i odredio
mu faze, da znate broj godina i racunanje. Allah je to stvorio samo s
istinom. Razlaže znakove ljudima koji znaju!» (Junus:5-Korkut)26[26]
Ovdje Allah Uzvišeni stavlja do znanja ljudima da mjesec nema svoj izvor
svjetlosti nego da je obasjan Suncem koje je izvor svjetlosti koju Mjesec
reflektira na Zemlju .
KRETANJE NEBESKIH TIJELA
Kada se u Kur'anu spominje Sunce i Mjesec, istice se, takoder, da oni, svaki
pojedinacno, plove po svojim orbitama:
"I noc i dan Njegovo su djelo, i Sunce i Mjesec, i svi oni nebeskim
svodom plove." (El-Enbija': 33-Korkut)
Cinjenica da Sunce ne posjeduje statican položaj, da ono plovi po jednoj
odredenoj orbiti, u drugom ajetu saopcava se na slijedeci nacin:
"I Sunce se krece do svoje odredene granice, to je odredba Silnoga i
Sveznajuceg." (Ja-Sin, 38-Korkut)
»... svako od njih se pomjera po jednoj putanji svojim vlastitim
kretanjem.» (Ja-sin', 40- Korkut)
Zašto se u Kur'anu kaže da se Sunce i Mjesec krecu vlastitim kretanjem?
Kako su ljudi u to doba mogli o tome išta znati? Istina je, dakle, da Sunce i
Mjesec rotiraju oko svoje ose. Izraz 'krecu se vlastitim kretanjem' u ajetima
aludira na prijevod znacenja rijeci 'jesbehűn'. To bi se takode moglo prevesti
'oni plove'. Pojam 'ploviti (plivati)' odnosi se na kretanje necega usljed sile
generisane unutar same te materije. Uz to je kretanje plivaca (materije koja
plovi) elegantno, pravilno i glatko (ravno). To je podešeni opis za kretanje
zvijezda i planeta ukljucujuci Sunce i Mjesec.Ta kretanja dvaju nebeskih tijela
ustvrdena su i naucnim podacima i nepojmljivo je kako ih je covjek u sedmom
stoljecu mogao i zamisliti.'27[27]
Ove kur'anske cinjenice su postale razumljive nakon suvremenih
opservatorijskih osmatranja. Prema proracunima strucnjaka iz astronomije,
Sunce se krece grandioznom brzinom od 720 hiljada kilometara na sat u orbiti
nazvanoj Solar Apex, koja je usmjerena prema Vega zvijezdi. To, prema
jednom grubom proracunu, znaci da Sunce u toku jednog dana prede putanju
od 17 miliona 280 hiljada kilometara. Zajedno sa Suncem, istu putanju predu,
takoder, i svi sateliti i planete koje se nalaze u Suncevom sistemu. Pored toga,
sve zvijezde ukupnog svemira posjeduju plansku pokretljivost slicnu ovoj.
26[26] I ostali prevodioci su preveli u istom smislu stoga ih i ne navodim
27[27] 'Biblija, Kur'an i nauka', str. 163)
27
Cinjenica da je cijeli kosmos na ovaj nacin opremljen orbitama takoder se
istice u Kur'anu na slijedeci nacin:
"Tako Mi neba punog zvjezdanih puteva." (Az-Zarijat, 7-Korkut)
U cijelom kosmosu postoji oko 200 milijardi galaksija, od kojih svaka
posjeduje u prosjeku po 200 milijardi zvijezda. Veoma velika vecina ovih
zvijezda ima svoje planete, a planete, takoder, svoje satelite. Sva ova svemirska
tijela, opet, posjeduju veoma precizno odredene orbite. I svako od ovih tijela se
milionima godina krece po svojoj orbiti koja je u savršenom skladu i harmoniji
sa ostalima. Pored toga, takoder, i veoma veliki broj zvijezda-repatica krece se
po orbitama koje su odredene za njih.
Orbite koje su rasporedene po cijelom kosmosu ne pripadaju samo
nebeskim tijelima. Galaksije se, takoder, zbunjujucom brzinom i preciznošcu
krecu po svojim orbitama. Tokom ovih kretanja nijedno nebesko tijelo se ne
sudara sa drugim, njihovi putevi se ne ukrštavaju. Posrijedi je tako
zaprepašcujuci sklad da je uoceno da odredene galaksije prolaze jedna kroz
drugu a da se, pritom, nijedan njihov dio ne sudara sa drugim. Apsolutno je
sigurno da covjecanstvo u periodu objave Kur'ana nije posjedovalo teleskope
nalik današnjima koji osiguravaju osmatranje kosmosa u dubinama mjerenim
milionima kilometara, razvijenu tehnologiju za osmatranje, nije posjedovalo
saznanja moderne fizike i astronomije. Prema tome, bilo je nemoguce u to
vrijeme naucno otkriti cinjenicu da je, kako je to u Kur'anu istaknuto, kosmos
"pun zvjezdanih puteva". Medutim, ove cinjenice su jasno predocene u Kur'anu
koji je objavljen u istom tom periodu, pošto je Kur'an rijec Sveznajuceg, Allaha
.
Kao i veoma veliki broj zvijezda repatica, tako i Halley kometa posjeduje
plansku putanju. Halley kometa ima odredenu orbitu i, zajedno sa ostalim
nebeskim tijelima, ona se po svojoj orbiti krece u velikom skladu i poretku.Sva
nebeska tijela u kosmosu: planete, njihovi sateliti, zvijezde, cak i galaksije
posjeduju svoje orbite koje se zasnivaju na veoma detaljnim proracunima.
Sasvim je sigurno da je Allah Tvorac ovog besprijekornog poretka i da On
osigurava njegovo besprijekorno funkcioniranje.

- 12:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

MEDUSOBNO RAZDAVAJANJE NEBESA I ZEMLJE

MEDUSOBNO RAZDVAJANJE "NEBESA I ZEMLJE"
"Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa
smo ih Mi raskomadali, i da Mi od vode sve živo stvaramo? I zar nece
vjerovati?"(El-Enbija', 30)
Rijec "retk"(korijen RTK), oznacava sastavljanje, sjedinjavanje,
formiranje cjeline, dok rijec «fetk»(korijen FTK) oznacava rastavljanje,
raskomadavanje...
Rijec «retk» se koristi prilikom opisivanja dvaju materija koje cine jednu
potpunu cjelinu. A, za glagol "raskomadali smo" u Kur'anu je korišten glagol
"feteka", koji dolazi u znacenju "cijepanje, komadanje necega što je u stanju
«retk» i izlaženje vani, oslobadanje njenih dijelova". Ilustracije radi, razvoj
23[23] Pomicanje prema dužim talasnim dužinama svjetlosti galaksija izvan Mlijecnog puta
24[24] «Encyclopedia Britanica», poglavlje svemir. Takoder potvrdu nalazimo i u udžbeniku fizike za
srednju školu gdje se kaže: «Svemir nije statican nego se širi...» (Kulenovic-Vobornik-Sliško; FIZIKA
SA ZBIRKOM ZADATAKA, Svjetlost-Sarajevo 1998.g. Str:256.)
25
biljke iz sjemena i izrastenje izdanka iz zemlje se u arapskom jeziku objašnjava
ovim glagolom.
Sada se ponovo vratimo ajetu. U aktualnom ajetu govori se o nebesima i
Zemlji koji su bili jedna cjelina, odnosno koji su bili "ratk". Ova cjelina se,
potom, odvaja glagolom "feteka". Jedno iz drugog cijepanjem, komadanjem
izlazi vani. I, zaista, kada se podsjetimo na cinjenice vezane za prvi trenutak
Big Bang, vidjet cemo da je u jednoj tacki sadržana materija cijelog kosmosa.
Dakle, sve, cak i "nebesa i Zemlja", koji još nisu bili stvoreni, u ovoj tacki je u
stanju "retk". Potom dolazi do snažne eksplozije ove tacke i na taj nacin
materija postaje "feteka"...Kada izvršimo usporedbu fakata navedenih u ovom
ajetu sa naucnim otkricima, uocit cemo da medu njima vlada jedan potpuni
sklad. Danas ucenjaci kažu da je Zemlja u svojoj utrobi pokretljiva i nestabilna.
Uzvišeni Allah kaže (u prijevodu znacenja): "Zar mislite da ste sigurni da
Onaj Koji je na nebesima (Allah Koji je iznad vas) vas nece u Zemlju
utjerati – vidjeli biste onda kako se krece." (El-Mulk 16) I kaže Uzvišeni
Allah: "Zar vam nismo ucinili Zemlju prostirkom?» (En-Nebe'-6), tj. onom
po kojoj vi hodate i živite, što znaci da u prvo vrijeme ona nije bila takva, pa je
Allah dao da se stvrdne i ocvrsne. Bila je pokretljiva masa. Prostirka na koju se
aludira je vjerovatno Zemljina kora ili ljuska, koja je vrlo tanka, zove se
litosfera i debljine je od nekoliko kilometara do nekoliko desetina kilometara
najviše, dok je poluprecnik Zemlje nešto veci od 6000 kilometara. Ispod ove
kore su niži slojevi Zemljine kugle koji su veoma vruci, tecni i neprikladni za
bilo koju vrstu života.

- 12:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Stanje kosmosa

STANJE KOSMOSA
»A nebo smo Mi snagom sazdali i zbilja širimo ga Mi!» (Ez-Zarijat:47-
Karic)
"Mi smo nebo moci Svojom sazdali, a Mi, uistinu, još neizmjerno
mnogo možemo." (Korkut).
Mlivo ovaj ajet prevodi: «A nebo - sazdali smo ga energijama - i uistinu,
Mi smo Širitelji.»
Rijec «Bi ejdin» korištena u ovom ajetu znaci: rukama, silama, energijama.
Ibn Abbas je tumaci «snagom» što je u svom prevodu upotrijebio Karic. Ono
24
što je Korkut preveo kao: «A Mi uistinu još možemo» druga dvojica, kao što
vidimo, prevode doslovnije - kao «Širimo ga - Mi smo širitelji» što je svakako
bliže pravom znacenju rijec «musi'un». Rijec "nebo", koja se spominje u ovom
ajetu, na mnogo mjesta u Kur'anu koristi se u znacenjima svemira i vasione. I u
ovom slucaju upotrijebljena je u istom znacenju. Kur'an je, dakle, vec obznanio
da se kosmos širi, a to je cinjenica do koje je danas došla i nauka.
U naucnom svijetu je do pocetka XX stoljeca preovladavalo jedno mišljenje
u smislu da "kosmos ima jednu staticnu, nepokretnu strukturu i da potice iz
vjecnosti". Medutim, istrage provedene uz pomoc suvremene tehnologije,
izvidanja i proracuni doveli su do saznanja da kosmos ima svoj pocetak i da se
konstantno "širi".
Ruski fizicar Aleksander Friedmann i belgijski kosmolog Georges Lemaitre
pocetkom ovog stoljeca teoretski su proracunali da je kosmos u stalnom
pokretu i da se širi. Ova cinjenica je dokazana odredenim posmatranjima
provedenim 1929. godine. Americki astronom Edwin Hubble je, analiziranjem
svemira uz pomoc ogromnog teleskopa, otkrio da su zvijezde i galaksije u
konstantnom udaljavanju jedna od druge. A kosmos, u kojem se sve konstantno
udaljava jedno od drugoga, dolazi u znacenju kosmosa "koji se širi". Cinjenica
da se kosmos nalazi u stalnom širenju svoju kategoricnost ce postici, takoder, i
kroz osmatranja provedena narednih godina.Otkrice teorije relativiteta i njena
primjena u svemirskim istraživanjima koja su provodili Albert Einstein i
Wilhelm de Sitter kao i neki drugi teoreticari, uporedo sa otkricem
ekstragalakticke crvene sekcije23[23] doveli su do zakljucka 1920. da se udaljene
galaksije odmicu i da se svemir, u stvari, neprekidno širi”.24[24]
Medutim, ova kategoricna cinjenica je stoljecima prije saopcena kroz
Kur'an i to u takvom historijskom periodu kada nijedan covjek o tome nije
apsolutno posjedovao ni približna znanja. Pošto je Kur'an rijec Allaha,
Stvoritelja i Gospodara cijelog kosmosa i svih znanja.

- 12:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Opis bloga

Linkovi

Istina i dokazi

21.03.2012., srijeda

Tratinčica kao lijek

19.03.2012., ponedjeljak

Pokajnička priča koju morat epročitati!

Polemika između trojice da’ija i jednog sveštenika

Zašto smo stvoreni?

ISTINA JE JEDNA

SUSANNE BERGERONA, socialni sekretar , rodena 1952,

Najsretniji dan

Najsretniji dan

Upoznaj Allaha

Božija pravednost

Odgovor na "neodgovoriva" pitanja

Ne budi potisten, to je put ka propasti

Donošenje odluke

BUDI POSTOJAN

NE TUGUJ

O ljubavi prema Allahu

Zadivljujuća preciznost kur´anskog teksta

16.03.2012., petak

ISUS I EVANĐELJE

SA KAKVIM JE ZADATKOM DOŠAO MESIJA? i čuda

MORE

DOKAZI ZA RAZUMOM OBDARENE

OBLIK ZEMLJE U KURANU OD PRIJE 1400 GODINA

DOKAZ DA JE KURAN ISTINA

MEDUSOBNO RAZDAVAJANJE NEBESA I ZEMLJE

Stanje kosmosa

	ožujak, 2012
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31