Prije nego sto sam kovertirala u islam trazila sam pravi put, put istine, ali ga nisam nikako mogla pronaci u kriscanstvu. I poslije nekog vremena sam izasla iz svedske crkve. Vjerovala sam u boga, ali nisam nasla nacin na koji bih se mogla moliti bogu, nikad nisam mogla zamisliti boga kao covijeka. Slika koju krscanstvo daje je vrlo tesko shvatiti i nikako mi nije islo u glavu shvatanje slike i lika Isusa kako to krscanstvo objasnjava. Pocela sam citati sama i posudivala sam knjige o islamu kada sam trazila studije na univerzitetu u Stokholmu. Dio studija se upravo radilo o islamu i tamo na univerzitetu u Stokholmu je bilo muslimana sto su studirali. Ustupila sam u kontakt sa jednim da bih se nesto vise naucila o islamu. Trebala mi je citava skolska godina da bih tek poslije prihvatila islam. Imala sam san koji je bio tako jednostavan i cist prije nego sto sam konvertirala. Plivala sam u jednoj rijeci, okolo je bilo dosta drveca ali sva drva su bila mrtva, sve je bilo crno i mrko, plivala sam dosta dugo ali postajalo je sve teze i teze, pored su bili moji prijatelji ali mi nisu nikako pomagali, kad odjedno podaleko od mene vidim jaku svjetlost i kad sam dosla do tog mjesta vidim nesto skroz drugacije, i tu stoji covijek sa bijelom odjecom i pokazuje mi da dodem, da mu pridem. I kad sam zaplivala dalje odjednom oko mene pocinje voda da postaje zlatna, oko mene je bila svijetlost i lijepo zelenilo umjesto mrtvog drveca. Bila su to zelena drveca sa vocem popunjeni. I kada sam se probudila i biciklom krenula u stvarnost vidjela sam sve drugacije, u drugacijoj svijetlosti, sve je bilo zeleno i lijepo, kao sto je bilo u snu, iako sam prolazila tim putem vise puta nisam to primjecivala do poslije mog lijepog sna al od tada sam bila puno sretnija i radosnija.
Ono sto me je najvose privuklo islamu jeste kako muslimani gledaju na boga, i da islam nije samo nedeljom nego svaki dan. Za mene je bilo jasno da hocu da budem muslimanka ali bilo jos toga dosta oko mene, moja dijeca sto imaju oca svedanina, i naravno okolina. Bilo je tesko. I morala sam uzimati sve korak po korak, jer nije islo sve odjednom. Mislila sam puno na svoju dijecu. Bio je jedan muz moje prijateljice sto je rekao: ”zasto je uradila tako, zasto nije trazila psihicku pomoc, bolje bi joj bilo to nego da primi islam”, ali kad je poslije nokg vremena vidio da se ja dobro osjecam dodao je: ” islam ce pruzeti cijeli svijet i bit ce velika prijetnja i zato ti hoces da postanes muslimanka tako da kad to vrijeme dode ti ces biti vec muslimanka” , zatim se Susanne nasmijala. Ovo je bio covijek koji je imao fakultetsko obrazovanje, bio je akademicar. Poslije toga su i prijateljice govorile o potistenju zene u islamu : ” ti sto si bila aktivna u ”zenskom pokretu” ( znaci zena je stitila sva zenska prava), i imas veliko skolsko obrazovanje, kako mozes tako da uradis? Primit jednu vjeru koja ponizava zene! ” Ja opet kazem da to nije istina. Oni nista ne razumiju o islamu. Mjesaju religiju sa kulturom. Ima jedna recenica u Kur´anu sto kaze: ” vecina njih ne zna istinu” . a ako ne znas nista drugo onda vjerujes medijima koji isto imaju visoko obrazovanje, kako oni mogu tako reci? Islam je nesto sto je vece od znanja. Kazem iskreno da sad osjecam veliku harmoniju u svom zivotu. Imam ponos u svom zivotu kao nikad prije i znam sta god da mi se desi ostacu jaka i cvrsta. Tako je kad se gleda moj zivot prije i sada. Tu dok sam uvijek osjecala pritisak prije je taj nacin prikazivanja zene na sve nacine u svim pogledima. Osjecam da u islamu nemam pritisak nikakav na sebi. Ostavila sam ”pokret zena” jer sam shvatila da vecina toga radilo da bih zena postala kao i covijek. To je skroz bespotrebno i naravno da treba gledati da zena ima pravo i mogucnost u drzavi u kojoj zivi kao i covijek. Rezultati koje vidimo danas jesu da 50% bracni veza se raspadnu. Covijek bih trebao naci nekoga koga moze kompletirati i pomagati medusobno, umjesto da uvijek dolazi do sudara i borbe izmedu covijeka i zene.
Moj sin ima 16 godina i on je ateista, moja kcerka ima 19 godina i vjeruje u boga, ali ona je krscanka i njoj nije tesko palo sto sam ja presla na islam. Iako je za moju djecu bilo tesko iz samog pocetka jer im je otac svedanin. Za mene je bilo sve ispravno i mislim da znaci puno odgojiti svoju dijecu na pravi nacin. Nadam se da ce pronaci pravi put jer oni biraju sami.
U kuci imam sliku Kabe i citat iz Kur´ana i jedno od moje djece se stidi toga i kaze: ”kako cu dovesti kuci prijatelje i sta cu ima reci kada ovo vide?” i naravno ja sam mu odgovorila: ” nadi neki nacin da im kazes tako da se ti dobro osjecas i da ne odsjecas nikakvu tegobu kada ima to kazes.” Ja sam sama izabrala islam zato sto je to za mene dobro a moja djeca biraju sami. Hocu da mojoj djeci bude sto bolje i lakse u zivotu. I ne mogu svoju djeci natjerati.
Na poslu je cudno ostalima kako ja obavljam molitvu bas na radnom mjestu. Inace oni ne reaguju na to sto sam ja postala muslimanka jer zivimo u demokratskoj zemlji gdje svako ima pravo da slijedi koju god religiju on ili ona hoce. U skoli gdje moje mlade dijete ide pozvali su me da pricam o islamu. I moje dijete naravno nije htijelo da kazem prijateljima da sam muslimanka. Da budes musliman ovdje znaci da si uvijek oblozen nekim pitanjima ali za mene to nije tesko jer znam sta islam daje i sta islam donosi. Sto se tice ljudi jedan dio je zainteresiran da odrzava dijalog, da diskutira. Vecina ljudi kaze ma da, ma da. Islam nije dobar za ljude koji dolaze sa bliskog istoka iz tog razloga sto misle da se samo ratuje zbog islama medutim situacija govori suprotno ali nazalost to mnogi ljudi ne znaju.
Moj pogled na islam je bio vrlo, vrlo daleko ali kad sam pocela da citam o islamu, ta se vjera sve blize i blize priblizaval meni jer sam saznavala dosta stvari i shvatila sam da je to vjera za mene. Sve to dolazi iz mog kontakta sa Kur´anom jer je to knjiga koja je putokaz ljudima, kako cu tretirati druge ljude i kako prolaziti kroz zivot.
Prije nego sto sam saznala sta znaci postiti mjesec ramazan, kontala sam postiti jedan cijeli mjesec da vidim kako je to. Mislila sam da mogu piti barem vodu dok postim. Ali u stvarnosti sam vidjela da uopste nije tesko postiti mjesec ramazan. Ima i drugi stvari osim posta u ramazanu, a to je izmedu ostalog: solidarnost, jedinstvo, i sa osjecajem kako je onima sto ovako moraju tokom cijele godine jer nemaju sta da jedu i piju. Vrlo mi je jednostavno kada postim jer znam da to nije ze mene nego sa Boga. I kada se iftarim osjecam lijepo i cvrsto jedinstvo. Veoma sam ponosna da sam postala muslimanka i kajem se da to nisam postala vec ranije.
Kako se zena tretira u islamu, ako si vec zena i slijedis islam onda moram da prizam da nema nista u tome da je tesko jer je sve vrlo jednostavno i lahko za raditi i pridrzavati se toga. Ali u islamskim zemljama na mnogim mjestima se zena muslimanka vrlo lose tretira, ima los odnos sa njom ili postupanje lose i na kraju krajeva potistena je ali zasto? Zato sto u tim zemljama ili mjestima nema nikog da slijedi Kur´an, ako se vidi i procita ta casna knjiga onda cete vidjeti koliki stupanj zena ima u islamu i da tretiranje i ponasanje prema zeni mora da bude iznimno lijepo, sa respektom i naravno sa velikom ljubavlju i paznjom. I naravno zena se ne smije tretirati kako se to desava danas na nekim mjestima. .
U familijarnom zivotu je isto tako puno drugacije i to primjetim sama na sebi jer je familija uvijek broj jedan poslije boga i to svi pravi muslimani znaju i rade da familija bude jedna dobra i jaka zajednica koja ce ako u rahatluku da zivi. Pomazuci jedni drugima, u svim poslovima i privatnim stvarima. Covijek i zena su razliciti ali je lakse kao musliman u toj zajednici zivjeti, jer je sve definisano na jedan nacin, i ako se mozemo toga drzati nikad necemo zalutati.
Ljubav medu sestrama muslimankama je za mene nesto posebno. Kad bih razlikovala zivot u pokretu zena i sada kada sam muslimanka i kako mi je sa sestrama muslimankama mogu zasigurno reci da velika razlika izmedu te dvije stvari. Ta ljubav postoji u islamu samo i nigdje vise. Odakle god da dolazimo, kakve god smo boje i kakve god smo rase, iz kakve porodice dolazimo, opet naidemo na nesto zajednicko a to je ljubav prema vjeri islamu. I to je nesto za mene sto je fantsticno.
Bila sam na konferenciji za sestre muslimanke u Sudanu. Bilo je super. Doslo je sestara iz citavog svijeta, druzili se zajedno, i u hotelu smo pricale jedni sa drugima i osjetili veliku ljubav i zajednicu izmedu nas. ”Subhan Allah” ( Härlig är Allah!) iako smo dolazili sa svih krajeva svijeta, opet smo nasli zajednicku stvar koja nas je sjedinila, to je bio islam.
Islam mi je dao puno toga, ovdje je nacin zivota napravljen da ganjamo i zaradujemo pare, da trazimo moc, i da ganjamo poziciju na razlicite nacine, i naravno materijalne stvari. To nije toliko vazno jer je bitno gledati na vaznije stvari od tih. Moje unutarnja stvarnost kao i moja dusa i ono sto dolazi poslije, to je vazno. Islam mi je dao mir koji nisam prije u sebi osjecala. Kada osjecam da mi je tesko u zivotu obratim se bogu. Islam mi je pomogao da promjenim misljenje o puno, puno stvari, kako da se ponasam u razlicitim situacijama. Imam puno veliku familiju ovdje, i u Malmeu, Danskoj i Norveskoj. Ponekad kad mi je tesko pogledam sliku jedne zene koja je porijeklom iz Palestine, preselila je na bolji svijet, ona me je puno toga o islamu naucila. Dosla je ovdje kao tinejdzerka i rodila 25-oro djece tokom svog zivota. Izgubila je puno djece u ratu ali opet je imala radost u srcu jer je mogla svoju tugu da podjeli sa sestrama u vjeri i znala je da nije jedina. I mogla je na taj nacin da nade radost i snagu u zivotu i tako to prenosila i drugima pa i meni. Ja ne mogu da shvatim da je neko izgubio toliko djece i da je opet nije bila tuzna i nije plakala, ja ne znam da bih mogla to da izdrzim vec bih uvijek bila u suzama iz zalosti za tom djecom. Ona je imala znanje da bog postoji i da je sve u njegovim rukama. Imam njenu sliku kada mi je tesko i kada je pogledam bude mi lakse, kada radim puno, kada su djeca nevaljala, i kad sve pritisne sa svih strana, pogledam u njenu sliku i bude mi lakse..
Ima puno stvari koje su lijepe u islamu, a najljepsa je da nisam nikad sama i da je bog uvijek uz mene. Prije sam bila uvijek sama iako sam se uvijek druzila i bila okruzena sa ljudima, ali ne vise jer sada je bog sa mnom.
Kako muslimani trebaju da odhrane svoju dijecu nauce se citajuci Kur´an. Ima dosta nacina koje oni ponesu sa sobom iz svojih zemalja koje nemaju nikakve veze sa islamom.
Ja sa razvijam kao muslimanka cijelo vrijeme, i onda nadem du potporu u islamu i boziju knjigu i osjetim da je sve tacno. Znam kako sta trebam da radim jer je to tacno. Za mene je bilo vrlo tesko da nosim…! Znas sto se kaze u krscanstvu: ” ja sam siromasna, u grijesna osoba koje je grijesila citav svoj zivot.” tesko je sve to nositi. Vrlo je tesko. I treba da bude tesko. Normalno je da ja nisam bezgrijesna, jer sam opet zivo bice, nisam bezgrijesna.
U islamu ima milostivost, molim boga i nadam se za oprost. Islam je za mene putokaz. Uvijek ima izlaz. Poslanik Muhammed na mene puno utice jer je on pricao sa bogom, i pomogao meni da nadem pravi put. Dobio je zadnju objavu za koju ja osjecam veliku ljubav. I isus je isto dobio objavu i pokazao nam jedan dio puta do islama.
Kur ´an znaci za mene put, put koji ja mogu da slijedim. Osjecam veliku potpru i mislim kad bih svi ljudi shvatili ono sto stoji u Kur ´anu i ako to slijedimo, onda bih zivjeli na jedan veoma izvrstan zivot na ovoj zemaljskoj kugli. Znam napamet na arapskom jeziku pet poglavlja iz Kur´ana. Ono poglavlje koje je na mene ostavilo veoma velik efekat je poglavlje nazvano suretul-ehad. Veoma je vazno to bas za mene i cesto isticem to kada pricam o islamu, i kako sam postala mulimanka jer bas to poglavlje potvrduje vjerovanje u jednog boga na najbolji nacin.
Najsretniji dan u mom zivotu je bilo kada sam jedan dan vozila biciklo i vrijeme je bilo suncano i prelijepo. Sjecam se da je to bio 16 oktobar, 1994 godine. Tad se sve promjenilo. Sve je bilo divno i to se moglo vidjeti na mojim ocima.
Pet molitvi dnevno za mene znaci ritam u danasnjici, da se smirim i radim nesto drugo nego uobicajeno. Kada imam u sebi harmoniju, onda imam volju i mogucnost da komuniciram sa ljudima.
Moj savljet mojoj djeci jeste da nikad ne sude drugim ljudima.Onima koji traze sustinu sa zivotom kazem samo da citaju i slusaju druge ljude.Za muslimane koji ne praktikuju islam moram reci da se vrate tome. I za moje sestre u svijetu kazem naravno da traze jos znanja.
Nadam se da buducnost nosi islamsku drzavu i da ce narod zivjeti po casnom Kur´anu.
Post je objavljen 19.03.2012. u 10:47 sati.