Istina i dokazi
16.03.2012., petak
ISUS I EVANĐELJE
|
MESIJA I EVANĐELJE Evanđelje je riječ Grčkog porijekla i ona znači „radosna vijest”. Mnogo je dokaza da je Uzvišeni Allah Mesiji, zaista, objavio Indžil (evanđelje). U njemu je bila uputa, svjetlo i poziv Jevrejima da se vrate Allahu i da samo Njega obožavaju. U njemu im je bila data nagovijest događaja koji će se tek dogoditi i nagoviješten skori dolazak vremena u kome će im Allah poslati obećanog vjerovjesnika sa novim vjerozakonom, poput onoga koji je dat Musau. U njemu je bio njegov opis i opis njegovih sljedbenika. Gdje se danas nalazi Indžil koji je bio dat Mesiji a koji Kur´an spominje na više mjesta od kojih i: “Elif - Lam - Mim. Allah je - nema boga osim Njega, Živi i Vječni! Tevrat i Indžil objavio još prije, kao putokaz ljudima, a 19 Ovdje se treba zapitati: Jevreji su Ivana pitali da nije jedan od tri osobe: Ilija, Mesija, ili poslanik. Ko je taj očekivani poslanik? Mi odgovaramo: Naš vjerovjesnik Muhammed, a.s. 57 objavio je i ostale koji rastavljaju istinu od neistine.” (Ali ´Imran, 1-4) “I poučit će ga pismu i mudrosti i Tevratu i Indžilu.” (Ali ´Imran 48) “O sljedbenici knjige, zašto se o Ibrahimu prepirete, pa zar Tevrat i Indžil nisu objavljeni poslije njega? Zar ne shvatate?” (Ali ´Imran 65) Pogledaj, također, šta se o ovome kaže u suri El-Ma´ide ajeti 46, 47, 66, 68, 110, zatim u 157. ajetu sure El-A´raf, 111. ajetu sure Et-Tewbe, 29. ajetu sure El-Feth i 27. ajetu sure El-Hadid. Gdje je onda evanđelje koje je donio Mesija i koje spominje Kur´an? Gdje je evanđelje koje je Mesija predao svojim učenicima i naredio im da ga šire među ljudima? Njega danas nema. Postoje samo priče koje su pisali njegovi učenici i oni koji to nisu bili. Čak su i te priče pretrpjele mnogobrojna iskrivljavanja, dodavanja i oduzimanja. Kao dokaz da je Mesija donio svoje evanđelje i da je jedino to postojalo, da drugih nije bilo, mogu nam kao argument poslužiti navodi iz Pavlovih poslanica, zvanično prihvaćenih od crkve, a koje iznosi prof. Abdulwehhab en-Nedždžar. Pogledaj šta se u njima kaže: 1. „Bog kojem svom dušom svojom služim nagovješćuje evanđelje njegova Sina, svjedok mi je da vas se neprestano svaki put sjećam u svojim molitvama.” (Rimljanima 1,9) Pod riječima „njegova Sina” misli na Isusa. Ovo ukazuje da je Mesija imao svoje Evanđelje20 2. „Ako li je zastrta naša Radosna vijest, zastrta je onima koji propadaju.” (Korinćanima II, 4,3) 3. „S njim šaljemo i brata čije zasluge u propovijedanju Radosne vijesti poznate po svim crkvama.” (Korinćanima II, 8,18) 20 Pomenuti Pavle je bio misionar kršćanstva poslije Mesije. Poslao je više poslanica u razne krajeve. Među njima su i poslanice Korinćanima, Galaćanima, Filipljanima, Solunjanima, Timoteju. U daljem tekstu ove knjige opširnije ćemo govoriti o ovim njegovim poslanicama. 58 4. „Čujem da se tako brzo odmećete od onoga koji vas je pozvao da budete u Kristovoj milosti, da prijeđete na drugo „evanđelje.” Tog drugog zbilja nema! Ima samo nekih ljudi koji vas zbunjuju i koji žele izvrnuti Kristovo evanđelje.” (Galaćanima 1,6-7) 5. „Ali kad sam vidio da ne idu pravo prema istini evanđelja...” do kraja stiha (Galaćanima 2,14) 6. „Ali, braćo, želim da vi znate da je moj položaj veoma mnogo pripomogao širenju Radosne vijesti. Oni koji su potaknuti ljubavi propovjedaju jer znaju da sam postavljen za odbranu Radosne vijesti.” (Filipljanima 1,12 i 16) Iz gore navedenog iskaza se razumije da je nekada postojalo Evanđelje i da je Pavle bio zadužen za njegovo čuvanje. Svakako da ovo evanđelje o kome se ovdje govori, nije ni jedno od četiri današnja. Iz gornjeg iskaza se također vidi da je evanđelju prijetila opasnost, da ga je bilo potrebno čuvati. U dvadeset sedmom stihu, prvog poglavlja svoje poslanice Filipljanima, Pavle ih savjetuje: „Samo se vladajte dostojno Kristove Radosne vijesti!” 7. „Tako smo vam, ovladani ljubavlju prema vama, jer ste nam omiljeli, htjeli predati ne samo Radosnu vijest Božiju nego i svoj život.” (Solunjanima I, 2,8) U ovoj poslanici također se kaže: „A poslasmo svoga brata i suradnika Božijega u Kristovoj Radosnoj vijesti - Timoteja...” (Solunjanima I, 3,2). 8. „Koji će se osvetiti onima koji neće da priznaju Boga i koji se ne pokoravaju Radosnoj vijesti o našem Gospodinu Isusu. Oni će biti kažnjeni vječnom propašću.” (Solunjanima II, 1,8-9). 9. „koja su suglasna s Radosnom vijesti i slave blaženog Boga koja je meni povjerena.” (Timoteju I, 1,11) 59 10. „Sjećaj se Isusa Krista koji je ustao od mrtvih, rođen od Davidova potomstva! Tako to uči moja Radosna vijest.” (Timoteju II, 2,8) Iz svega navedenog se vidi da je Mesija, Isa, sin Merjemin, svojim sljedbenicima ostavio Indžil, ali ga je svijet vremenom napustio, usljed čega se zagubio. Kasnije je svijet počeo slijediti knjige od kojih su neke napisali Mesijini učenici, a neke učenici njegovih učenika, ili čak oni koji su još kasnije iza njih došli. Tako se broj napisanih evanđelja popeo na brojku preko stotinu. Iz navedenih Pavlovih riječi smo vidjeli da su sastavljači novih evanđelja počeli mijenjati njegov sadržaj. Pored ovoga je poznato da crkva nije prihvatila ona evanđelja koja joj se nisu dopadala, a prihvatila je četiri poznata evanđelja, iako u sebi nose: 1. Prekinut lanac predaje, 2. Nedovoljno podataka o stvarnom sastavljaču, prevodiocu, stepenu autentičnosti, vjerskoj podobnosti, tačnosti itd. Ovome treba dodati da je zbog međusobne isključivosti ovih evanđelja, teško utvrditi šta je u njima tačno, a šta nije.21 |
