SA KAKVIM JE ZADATKOM DOŠAO MESIJA?
Cilj Mesijine misije bio je sljedeći: Da odvrati Jevreje od grijeha, nedozvoljenih stvari, iskrivljavanja Božijeg zakona, od odustajanja da čine dobro i odvraćaju od zla, nevjerovanja u dušu i duhovne stvari itd. Tako su oni npr. zabranjivali svaku vrstu rada subotom, pa makar to bila i dobra djela. Mesija im je rekao da to nije bio cilj zabrane rada subotom. U to je spadalo njihovo nasilno otimanje imetka pod izgovorom zakletve i sl. što im je Mesija
21 Abdulwehhab En-Nedždžar, Kasasu-l-Enbija´, Kairo, četvrto izdanje, 1956. god. str. 391.
60
također osporio, zatim uvođenje trgovine u Hram i pretvaranje ovog svetog mjesta u pijacu. Zbog ovoga ih je Mesija oštro prekorio i ispreturao im stolove za mijenjanje novca koje su bili postavili na ulazu u Hram. Oni su, zatim, Musaov vjerozakon tumačili po riječima, a ne po smislu, na što su najstrože prisiljavali običan svijet, dok ih se istovremeno nisu pridržavali svećenici, pisari i farizeji. Bilo je još mnogo drugih iskrivljenih shvatanja vjere. Najteže od svega ovoga je bilo to što oni nisu priznavali dušu, niti bilo šta duhovno, nego su bili ogrezli u pohlepi za imetkom i njegovom obožavanju do te mjere, da se nisu ustručavali od činjenja najtežih grijeha i zločina, na putu njegovog sticanja. Mesija je želio da ih vrati na pravi put i da im ukaže na njihove zablude, podsjećajući ih da postoji drugi svijet, proživljenje i duša. On im je na tom putu pružao materijalne dokaze i argumente, kroz pokazivanje čuda (mu ž džiza) za vrijeme rasprava koje je sa njima vodio. Saduceji, iako su govorili smireno, bili su najuporniji u nijekanju proživljenja, nasuprot Farizeja, koji su u postavljanju pitanja i raspravama sa Mesijom, bili bučni. Pored toga, u to doba, postojalo je mnogo pisara, svećenika i njihovih pomagača. Prvi su bili nagomilali ogromno bogatstvo prepisujući vjerske knjige za svoje bogate klijente, a drugi, kao sluge, spali na nezavidan položaj mijenjajući i iskrivljujući vjeru i spuštajući se na ovosvjetske ništavnosti. Pored ovoga postojao je ogromni jaz između njihovih riječi i djela, o čemu govore i evanđelja, a da i ne govorimo o njihovoj sklonosti da se laktaju oko prvog mjesta na skupovima, da im se obraća pažnja prilikom pozdravljanja, susreta na ulici i pijaci. Pred svijetom su se pretvarali u pokajnike, namjerno otezali molitvu, istovremeno se držeći nadmeno, obilazeći kuće udovica i sl.
10. ISAOVA, A.S., ČUDA (MU´DŽIZE)
Kur´an spominje sljedeća Mesijina čuda:
61
1. Da je kao dijete u kolijevci govorio kao odrastao čovjek: “On će govoriti ljudima još u kolijevci, a i kao odrastao, i bit će čestit.2 (Ali ´Imran, 46) ”I dođe ona s njim porodici svojoj, noseći ga. O Merjemo - rekoše oni - učinila si nešto nečuveno! Ej ti, koja u čednosti ličiš Harunu, otac ti nije bio nevaljao, a ni mati tvoja nije bila nevaljalica. A ona im na njega pokaza: - kako da govorimo djetetu u bešici? - rekoše. „Ja sam Allahov rob - ono reče, - meni će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti.” (Merjem, 29-30)
2. Da je od gline nešto poput ptice pravio, što je, kad bi u njega puhnuo, Božijom voljom pravom pticom postajalo,
3. Da je iscijelio slijepca koji se slijep rodio,
4. Da je liječio gubavce, bolest koja je među Jevrejima bila mnogo raširena. Ova bolest im je pravila mnogo problema, što smo spomenuli kad smo govorili o vjerozakonu kod Jevreja. Ova čuda se u Kur´anu spominju u sljedećim riječima Uzvišenog: “Kad Allah rekne: - O Isa, sine Merjemin, sjeti se blagodati Moje prema tebi i majci tvojoj, kada sam te Džibrilom pomogao, pa si s ljudima, u bešici i kao zreo muž, razgovarao, i kad sam te pismenosti i mudrosti i Tevratu i Indžilu naučio, i kad si voljom Mojom, od blata nešto poput ptice napravio i u nju udahnuo i kad je ona, voljom Mojom, postala ptica, i kad si voljom Mojom, od rođenja slijepca i gubavca iscijelio, i kad si voljom Mojom, mrtva dizao...” (El-Ma´ide, 110)
5. Da je ljudima kazivao šta da jedu i u svojim kućama gomilaju, na što ukazuje sljedeći Kur´anski ajet u kome Uzvišeni kaže: “I kazat ću vam šta da jedete i šta u domovima svojim gomilate.” (Ali ´Imran, 49)
6. Da je ljudima spuštao sofru s neba, sa koje je jeo on i njegovo društvo, na što ukazuju riječi Uzvišenog: “Isa, sin Merjemin, reče: - O Allahu, Gospodaru naš, spusti
62
nam s neba trpezu da nam bude praznik, i prvim od nas i onima kasnijim, čudo Tvoje, i nahrani nas, a Ti si hranitelj i najbolji!” (El-Ma´ide, 114)
U kršćanskim knjigama spominju se sljedeća čuda:
1. Iscjeljenje slijepca i gubavca,
2. proživljenje mrtvaca,
3. istjerivanje đavola iz ljudi,
4. gubljenje iz vida,
5. smirivanje talasa uzburkanog mora kada je sa nekim svojim bio na lađi na Tiberijskom jezeru,
6. Hodanje po vodi,
7. Uvećavanje male količine hrane da bi je bilo dovoljno za njegovu družinu,
8. pretvaranje vode u vino (to je bilo njegovo prvo čudo),
Trojica su mrtvaca koje je Mesija proživio. To su:
1. Mrtvac ispraćen na nosilima u gradu Nainu. Ovaj mrtvac je bio sin jedinac majke udovice. (Luka 7, 11-16)
2. Kćerka nadstojnika jevrejske sinagoge za koju je, prije nego što ju je oživio, rekao da spava. (Marko 5, 21-43, Matej 9, 24).
3. Lazar, brat Marije Magdalene i sestre joj Marte. Lazar i njegove sestre su bili prisni prijatelji Mesije. (Ivan 11,1-44).
Prije svih ovih čuda, bilo je čudo njegova rađanja samo od majke, bez oca. Ovakvo rođenje nazivaju „djevičanskim”. Iz gore navedenih čuda moglo bi se reći da se ona mogu podijeliti u dvije grupe:
1. Rođenje od majke djevice i
2. Druga čuda.
63
Pored ovog, u evanđelju se susreću riječi i izrazi koji se pripisuju Mesiji da ih je on rekao kao što su: „Oče moj koji si na nebu” i sl. Na osnovu ove tri stvari kršćani u Mesiju vjeruju kao u Boga Sina. Međutim, to je zabluda o kojoj ćemo govoriti na više mjesta u ovoj knjizi. A sada ćemo nešto više reći o prilikama u kojima su se pomenuta čuda desila. Čuda koja kršćani ubrajaju u božansku moć Mesije, poput proživljenja mrtvaca i hodanje po vodi, već su od ranije poznata kod Ilije i Hošea, dvojice jevrejskih vjerovjesnika. Spomen o tome nalazi se i u jevrejskim svetim knjigama u koje, pored Jevreja, vjeruju i kršćani. O tome ćemo govoriti kasnije.
Pročitaj priču o iscjeljenju gubavca (Matej 8,2 i Luka 5,12). Zatim, pogledaj priču o iscjeljenju uzete (paralizirane) osobe u Mateju 8,5. Ovaj slučaj Luka navodi u verziji koja se ne slaže sa Matejevom, jer po Luki Mesiju za iscjeljenje bolesnika mole izraelske poglavice, dok Matej kaže da je to bio stotnik.
Ivan, koji također navodi ovaj slučaj kaže da je bolesnik bio sin kraljevog sluge. Matej navodi priču o stišavanju uzburkanih morskih talasa. (Matej 8, 23) Izgonjenje đavola iz dvojice opsjednutih spominje se u Mateju 8,28-34. Matej kaže da su Mesiju dvojica luđaka susrela u mjestu zvanom Gadara, dok Marko i Luka, koji također spominju ovaj slučaj, kažu da je to bilo u mjestu Gerasa. Oni još kažu da nisu bila dva nego samo jedan bolesnik. U priči o iscjeljenju uzetog se kaže da je bolesnik Mesiji donesen u postelji. (Matej 9,1-3) Ovu priču spominju Marko i Luka s tim što Marko kaže da se to desilo u Kafarnaumu, a Matej i Luka ne spominju ime mjesta. Matej kaže da je bolesnik koji je ležao u postelji donesen Mesiji, Luka da mu je u krevetu spušten, a Marko da mu se zbog mnoštva svijeta nije moglo prići, pa je skinut krov na kući i kroz otvor spuštan na mjesto gdje je bio Mesija.
Pogledaj, dalje, priču o uskrsnuću umrle djevojčice (Marko 9,18-26). U priči se kaže da je djevojčica bila kćer nekog poglavara, da je Mesija, kad je došao u njegovu kuću, iz kuće istjerao okupljeni svijet i rekao da djevojčica nije umrla, nego da spava. Na to su mu se okupljeni nasmijali, pa ih je istjerao iz kuće, uzeo djevojčicu za ruku
64
i ona je ustala. Marko ovu priču prenosi u nešto drugačijoj verziji. On kaže da djevojčica nije bila mrtva, nego na umoru i da je to bila kćer nadstojnika sinagoge po imenu Jair. Mesija je vijest o njenoj smrti čuo dok je svijetu govorio na jednom skupu. Luka ovu priču bilježi po Markovoj verziji.
Matej, dalje, navodi priču o iscjeljenju dvojice slijepaca (Matej 9,27-31). U njoj stoji da je Mesija iscijelio dvojicu slijepaca. Marko, također, govori o ovoj priči i kaže da je Mesija slijepca iscijelio dok je bio na putu iz Jerihona. On također kaže da se radilo o jednom, a ne o dva slijepca i da mu je ime bilo Bartimej, sin Timejev (Marko 10,46-52). Markova verzija priče se djelimično poklapa sa onom koju prenosi Luka (Luka 18, 35-43). Luka se slaže sa Markom da je slijepac iscijeljen i kaže da je Mesija pljunuo na zemlju, pljuvačku zamjesio sa zemljom, time pomazao slijepca po očima i rekao mu da ode i da se umije na izvoru. Kada je slijepac otišao i umio se, progledao je.
Matej dalje navodi priču o povećavanju hrane kada se od pet kruhova i dvije ribe zasitilo pet hiljada ljudi, osim žena i djece. (Matej 14,13-21). Ovu priču navode i ostali sastavljači evanđelja uz neke manje nepodudarnosti.
Matej i dalje spominje priču o Mesijinom hodanju po vodi. (Matej 14, 22-33) Ovu priču, sa izmjenom nekih detalja, navode Marko i Ivan, dok je Luka izostavlja.
Matej dalje navodi priču o dijalogu Mesijinom sa ženom Kenanejkom i kaže: „Isus iziđe odande i krenu u tirsku i sidonsku okolicu. Najedanput, žena Kenanejka, koja dođe iz tog kraja, povika: „Smiluj mi se Gospodine, Sine Davidov! Kćer mi vrlo muči zli duh.” Ali joj on ne uzvrati ni jedne riječi. Na to mu se približiše učenici i zamoliše ga: „Udovolji joj jer viče za nama.” On odgovori: „Ja sam poslan samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.” Ali ona dođe, pade pred njim ničice i reče: „Gospodine pomozi mi!” On joj odgovori: „Nije pravo oduzeti kruh djeci i baciti ga psićima.” „Jest, Gospodine! - doda ona - jer i psići jedu mrvice što padaju sa stola njihovih gospodara.” Na to joj reče Isus: „O ženo, velika je tvoja
65
vjera. Neka ti bude kako želiš!” Istoga časa ozdravi njena kći.” (Matej 15,21-28)
Evanđelja prenose još priča o iscijeljenju slijepaca, gubavaca i bolesnika. Međutim, postoje dva događaja koja zaslužuju da se na njima zastane i da im se posveti posebna pažnja, jer se u njima, po tvrdnji Mesijinih sljedbenika, navodno, govori o njegovoj božanstvenosti. Ta dva događaja su ustvari priče o:
1. Isusovom proklinjanju neplodne smokve
U njoj se, naime, govori da je Mesija prošao pored stabla smokve na putu, i pošto je bio gladan prišao joj, pružio ruku prema njoj da ubere njene plodove, ali na njoj nije našao ništa, osim lišća. Tada joj je rekao: „Nikada više na tebi ne bilo roda!” Na to se smokva s mjesta osušila. Sva četiri evanđelja spominju ovu priču uz neka neslaganja u detaljima (Matej 21, 18-22). Ovdje se postavlja pitanje: Kako on „kao Bog” nije znao da na smokvi nema plodova? Drugo, kako on „kao Bog” po njihovom vjerovanju nije svojim čudima dao da na smokvi bude plodova? Treće, kakav je grijeh stabla smokve što joj je Mesija prišao kad na njoj nije bilo plodova? Kako su njegovi sljedbenici pred ovakvim pitanjima, koja se nameću sama po sebi, mogli zatvoriti oči?
2. Isus uskrisuje Lazara
U ovoj priči govori se o Mesijinom proživljenju svoga ljubljenog prijatelja Lazara, četiri dana nakon što je umro i ukopan. Kada je Lazar umro Mesija je bio izvan sela Betanije u kome je Lazar živio. Ovo je bilo u blizini Jeruzalema. Mesija je u to vrijeme bio otišao u okolna sela da tamo propagira svoju misiju. Lazar je imao dvije sestre Martu i Mariju Magdalenu. Isus je ljubio Martu, njenu sestru Mariju i brata im Lazara, a i oni su njega ljubili. Kada je došao nadomak Betanije, prema Mesiji je potrčala Marta sa svojom sestrom Marijom, koja je došla nešto kasnije i rekla: „Da si bio
66
ovdje, naš brat ne bi umro!” Tada su se njih dvije rasplakale. To se i njega teško dojmilo pa je i on počeo da plače. Onda je sa njima otišao do groba i zastao u gužvi koju je napravio svijet. Svakako su ovdje bile Marija i Marta u pročelju. Tada je Isus podigao oči i rekao: „Oče, zahvaljujem ti što si me uslišao. Ja sam znao da me uvijek uslišavaš, ali ovo rekoh radi ovdje prisutnog svijeta, da vjeruju da si me ti poslao.” Rekavši to, viknu jakim glasom: - Lazare iziđi - Pokojnik iziđe, obavijen povojima po rukama i nogama. Lice mu bijaše zamotano ručnikom. Isus naredi:- Razvežite ga i pustite ga da ide!” Ova priča nalazi se u Ivanovom evanđelju. (Ivan 11, 1-44). Ovdje bi trebalo napomenuti, da bi svaki onaj ko vjeruje u Mesiju trebao ovo pročitati nekoliko puta, baš ovu verziju, naročito onaj dio kad je on digao ruke i upro oči prema nebu, moleći Boga, nazivajući ga Ocem i rekao: „Ja sam znao da me uvjek uslišavaš, ali ovo rekoh radi ovdje prisutnog svijeta, da vjeruju da si me ti poslao.” Ovo je otvoreno priznanje iz njegovih usta da je on poslanik i da stvar proživljenja nije u njegovim rukama direktno, nego u Božijim, kome se obratio molbom. Ako nije tako zašto on sam nije proživio Lazara, ne upirući svoj pogled prema nebu i ne moleći Boga? Zatim se postavlja i drugo pitanje: Zašto je plakao i potresao se kad je vidio kako plaču i žale Lazarove sestre? Zašto, kad Bog ne plače i ne uzbuđuje se?!
Ako kažemo da je plakao onim svojim ljudskim dijelom u sebi, postavlja se pitanje: Zašto onaj Božiji dio u njemu, nije savladao onaj ljudski, kakav je slučaj kod pobožnih i odvažnih ljudi? Da ne govorimo o melekima i savršenim stvorenjima. Donosimo pregled Mesijinih čuda i mjesta gdje se ona u evanđeljima nalaze, kako bi se moglo obratiti na njih. Ovdje treba imati na umu neslaganja u evanđeljima oko ovih čuda, iako su njihovi sastavljači vjerovali da pišu svete knjige.
Post je objavljen 16.03.2012. u 12:46 sati.