sladunjava pjesma
Ni na tren
ni Aspartam
ni Saharin
ni Sukraloza
ni Ksilitol
ni Stevija…
ne mogu te
zamijeniti
šećeru
moj
Pridružujem se Frešcajgu. Eto, nakon njegove pjesme mene pukla sladunjava pjesma. Možda je to njegova urota, pa sad želi da ga svi kopiramo, a možda je počeo neki novi krug igara bez granica?
Kakogod. Ja ne mogu zamisliti kavu ops Franju bez kile šećera.
Nekako s proljeća
živahnija sam, poletnija i bude me iz sna ljubavne pjesme.
Najljepše je
kad se ljubav rađa
zvone praporci
zuje pčelice
lete leptirići
ona se smije
on se šali
oni su na kavi
vrijeme je dugo
vrijeme je kratko
čežnja je slatka
kad se rađa ljubav
svijet je u celofanu
riječi su meke
ne postoje prepreke
kad se rađa ljubav
dovoljan je pogled
riječ
da se ljubav
razbukta u vatru
hladimo se
dišimo duboko
jer najljepše je
kad se ljubav rađa
19.ožujka 2016.
Blogerska hitna pomoć
Kao što znate netko mi je po noći dobro zdrmao auto i taj autić moj mali čeka ljeto da dođu bolja finacijska vremena. No dogodilo se nešto fantastično. Dobijem ja mail od Hawkeyea s upitnom rečenicom:
- Jesi li popravila auto?
- Nisam još.
- Hoćeš da ti ga popravim ?
- Pa znaš nisam sad baš planirala…
- Hoćeš da ti ga ja popravim besplatno? Trenutno sam u Istri i mogu doći prekosutra.
- Ako baš želiš bila bih ti jako zahvalna.
- Ništa se ti ne sekiraj, izravnat ću ga koliko budem mogao. Kako da dođem kod tebe?
- Zvonka zna. Alo Zvonka, možeš doći, hitno je, treba Hawkeye da dođe da mi popravi…
- Ko dođe, šta dođe, zašto dođe ???
- Bi li mogla negdje da se sretneš s Hawkeyeom i da mu pokažeš put do mene ? Hoće da mi izravna lim na autu.
- Oću.
I tako se danas dogodio susret blogera sa dva zadatka, Hawkey je prao, odvidavao, zavidavao, lupkao nekoliko dobrih sati, a nas dvije pošto se dugo nismo vidjele obišle smo sve butige s finom robom, probavale, kupovale, ćakulale, ispijale kavu, čitale poruke i pozdrave sa mobitela…
I tako nekako dok smo nas dvije pješačile po Poreču do iznemoglosti pala je fantastična ideja - idemo ovo ljeto, same nas dvije, na krstarenje magistralom uz obilazak poznatih blogerskih punktova, a cilj nam je dokopati se daleke Dalmacije i…
Kad smo se nakon debelih 4 h vratile Hawkeye nas je veselo dočekao na terasi uživajući u suncu. Odmah smo otrčale do auta, vrata su izravnana i svježe obojana. A i unutrašnjost auta mi se učinila nekako čudna. Pošto mu je bilo dosadno, malo je počistio. Zvonka se odmah ufendila što i njen auto nije očišćen.
Pa nek mi netko kaže da su blogeri virtualni kvazi prijatelji.
Blogeri su LJUDI! Blogeri su LJUDINE !
Hvala Zvonka !
Veliko hvala Hawkeye !
12.03.2016. u 19:11 | 28 Komentara | Print | # | ^
