Nagrada Oscar davne 1962. godine izmaknula je Dušanu Vukotiću za kratki igrano-animirani film "Igra", možda iz razloga što je godinu dana prije bio dobitnik Oscara u kategoriji animiranog filma za "Surogat".
Iako je Oscar izostao, sama nominacija pokazala je kako se radi o izuzetnom kratkom filmu koji govori o dvoje djece čija bezazlena igra prerasta u suparništvo i sukob.
(#spoiler)
Djeca se zabavljaju crtajući životinje i predmete sve dok dječaku ne pukne „špica“ na bojici.
On tada djevojčici pokuša uzeti olovku bez pitanja, no ona ga u tome spriječi i ponudi mu šiljilo kao rješenje problema.
Postepeno oboje „oživljavaju“ nacrtane likove i započinje borba koja postaje sve brutalnija.
Sukob prerasta u pravi rat s avionima i raketama koji se međusobno uništavaju, a na koncu sve završi prolijevanjem crne tinte po papirima i suzama na licima djevojčice i dječaka. Igra u sebi sadrži niz poruka za djecu i za odrasle, postavlja pitanja te problematizira nasilje i na koncu rat kao rješenje u kojem nitko ne pobjeđuje.
Ako vam je prenaporno odgledati 11 minuta crtića u kontekstu geostrategijskih (hladnoratovskih) zbivanja, onda jednostavno zamislite dvoje blogera umjesto filmskih brata i sestre.
Filmić je inače preporučen kao nastavno pomagalo.
Breathe deep the gathering gloom,
Watch lights fade from every room.
Bedsitter people look back and lament,
Another day's useless energy spent.
Impassioned lovers wrestle as one,
Lonely man cries for love and has none.
New mother picks up and suckles her son,
Senior citizens wish they were young.
Cold hearted orb that rules the night,
Removes the colours from our sight.
Red is grey and yellow white.
But we decide which is right.
And which is an illusion?