ponedjeljak, 13.05.2024.

Klaonica 5; Dresden


ulomak iz romana “God Bless You, Mr. Rosewater”: “Zdravo, djeco. Dobro došli na Zemlju. Ljeti je vruće, zimi je hladno. Okrugla je, vlažna i prenapučena. Kad izađete, imat ćete nekih stotinjak godina na raspolaganju. Postoji samo jedno pravilo meni poznato. Kvragu, budite dobri”. Budite dobri”.

Knjigu "Klaonica 5" sam uspio pročitati dugo nakon gledanja ekranizirane inačice.
Ni meni nije jasno kako je Kurt Vonnegut mogao tako dugo ostati neprevođen. .
Zajedljivo sarkastična, mračno smiješna, ratna priča prožeta Vonnegutovom znanstvenom fantastikom smatra se jednim od najvećih antiratnih romana svih vremena.
Nepotrebno je reći da uključuje dobru dozu grubog jezika, kakav vojnici znaju koristiti.
Vonnegut ne piše iz romantične, vatrene perspektive koja prevladava u kulturi nakon Drugog svjetskog rata.
Kako nam kaže u prvom autobiografskom poglavlju romana, nakon neugodnog razgovora sa suprugom svog ratnog prijatelja (Mary O'Hare, kojoj je posvećena Klaonica-5), shvatio je da će knjiga koju je trebao napisati doprinijeti kulturna mitologija koja perpetuira ratove i glamurizira sudjelovanje mladića u njima. Dakle, Vonnegut joj je dao obećanje, kako ako ikada završi svoju knjigu i po njoj se napravi film, neće biti uloga glumaca poput Franka Sinatre ili Johna Waynea.
Ne bi bilo uloga za “glamurozne, ratne, prljave starce”, koji “učine da rat izgleda jednostavno divno, pa ćemo ih imati puno više.
Posljedično, Vonnegutov roman ne hvali britanske bombardere koji su izvršili bombardiranje Dresdena, ne opravdava američku umiješanost ili općenito podupire Drugi svjetski rat po tom pitanju.
Umjesto toga, pisao je o gladnim i bolesnim ratnim zarobljenicima.
Priča nam o dobrom čovjeku koji je preživio bombardiranje, ali je pogubljen jer je iz ruševina izvadio čajnik.
I kao što Vonnegut ističe u romanu, "u ovoj priči gotovo da i nema likova, a nema gotovo nikakvih dramatičnih sukoba."
Napisao je to na ovaj način jer je "jedan od glavnih učinaka rata, naposljetku, taj da ljudi obeshrabreni da budu likovi”, pod čime misli da ih se doživljava kao ljudska bića.

Vonnegut je na jednoj tribini ispričao i ovo:
“Moj ujak Alex Vonnegut, prodavač životnog osiguranja školovan na Harvardu koji je živio u ulici North Pennsylvania 5033, naučio me je nečemu vrlo važnom.
Rekao je da, kada stvari stvarno idu dobro, trebamo biti sigurni da to PRIMIJETIMO.
Govorio je o jednostavnim prilikama, a ne o velikim pobjedama: možda o ispijanju limunade u vrućem poslijepodnevu u hladu ili o mirisu obližnje pekare; ili pecanje, i ne mareći hoćemo li što uloviti ili ne, ili čuti nekoga kako sasvim sam jako dobro svira klavir u susjednoj kući."

#ŠkolskaKnjiga
klaonica5-k

Oznake: kurt vonnegut

| 11:25 | Lamentiraj (8) | Print this! | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Copyright © SAJAM TAŠTINE - Design touch by: Tri mudraca


Komentari On/Off

< listopad, 2024  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Listopad 2024 (6)
Rujan 2024 (1)
Kolovoz 2024 (3)
Srpanj 2024 (1)
Lipanj 2024 (1)
Svibanj 2024 (2)
Travanj 2024 (2)
Veljača 2024 (2)
Studeni 2023 (2)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (1)
Kolovoz 2023 (1)
Srpanj 2023 (1)
Lipanj 2023 (1)
Svibanj 2023 (2)
Ožujak 2023 (6)
Veljača 2023 (4)
Siječanj 2023 (7)
Prosinac 2022 (5)
Studeni 2022 (10)
Listopad 2022 (5)
Rujan 2022 (4)
Kolovoz 2022 (3)
Srpanj 2022 (4)
Lipanj 2022 (5)
Svibanj 2022 (8)
Travanj 2022 (9)
Ožujak 2022 (12)
Veljača 2022 (3)
Siječanj 2022 (3)
Prosinac 2021 (2)
Studeni 2021 (2)
Listopad 2021 (1)
Rujan 2021 (3)
Kolovoz 2021 (4)
Srpanj 2021 (3)
Lipanj 2021 (1)
Svibanj 2021 (1)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (2)
Siječanj 2021 (5)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Kolovoz 2020 (4)
Srpanj 2020 (12)
Lipanj 2020 (14)
Svibanj 2020 (9)


Opis bloga
'zbrisana povijest
bolesti:



Studeni 2014 (2)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (4)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (5)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (4)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (1)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (4)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (6)
Rujan 2011 (6)
Kolovoz 2011 (6)
Srpanj 2011 (5)
Lipanj 2011 (12)
Svibanj 2011 (1)
***break page***

gold'n ejdž
Svibanj 2011 (3)
Travanj 2011 (11)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (4)
Siječanj 2011 (5)
Prosinac 2010 (5)
Studeni 2010 (7)
Listopad 2010 (12)
Rujan 2010 (8)
Kolovoz 2010 (10)
Srpanj 2010 (5)
Lipanj 2010 (9)
Svibanj 2010 (5)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (7)
Veljača 2010 (9)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (2)
Srpanj 2009 (4)
Lipanj 2009 (9)
Svibanj 2009 (12)
Travanj 2009 (22)
Ožujak 2009 (28)
Veljača 2009 (28)
Siječanj 2009 (22)
Ožujak 2008 (2)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (4)
Lipanj 2007 (2)
Veljača 2007 (4)
Siječanj 2007 (11)
Prosinac 2006 (19)
Studeni 2006 (18)







*******



e





"Late Lament"

Breathe deep the gathering gloom,
Watch lights fade from every room.
Bedsitter people look back and lament,
Another day's useless energy spent.
Impassioned lovers wrestle as one,
Lonely man cries for love and has none.
New mother picks up and suckles her son,
Senior citizens wish they were young.
Cold hearted orb that rules the night,
Removes the colours from our sight.
Red is grey and yellow white.
But we decide which is right.
And which is an illusion?