srijeda, 24.07.2019.

memento

U ona vremena ranog pisanja bloga često sam svjesno i nesvjesno vukao paralele s događanjima iz devedestih i asocijacijama vezanim za recentna ili bivša stvarna i fiktivna događanja.

Ta pražnjenja pisanjem su bila donekle učinkovita, barem u (pre)oblikovanju ekstrovertne osobnosti u onu ciljanu – introvertnu.

Tada sam pisao i to kako je od traume zbog pogibije suborca bila jedino gora ona nastala kod priopćavanja te vijesti rodbini poginulog.
Zaklinjao sam se desetke puta kako ću prijateljstva svesti na minimum, misleći u zabludi kako će i bol gubitka tako biti manja.

Sjećam se i trenutka kad sam prestao vjerovati u još jednu od iluzija, a to je da čovjek bira sam svoj poziv, trenutak kad sam postao svjestan kako je poziv odabrao mene.

Nosili smo se od tada, naizmjenično, čelična profesija i ja, sa svim svojim slabostima i manama.

Negdje devedeset druge sretoh bivšeg kolegu iz civilstva (koji je već bio spakirao kofere i torbe) koji mi na odlasku reče:
“ I zapamti, samo prva žrtva će imati ime, ostali će biti samo brojevi!“

Od tisuća drugih poznatih, zar sam se morao sjetiti baš njega?

No eto, mozak (reliquie reliqiarum) ima neke svoje stranputice i poprijeke puteve i staze na kojima ionako nisam vodič nego zalutala skitnica.

Moje misli su uz Josipovu obitelj.

Oznake: Josip Jović Josip Briški

| 14:59 | Lamentiraj (13) | Print this! | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Copyright © SAJAM TAŠTINE - Design touch by: Tri mudraca


Komentari On/Off

< rujan, 2019  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Rujan 2019 (1)
Srpanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (1)
Svibanj 2011 (1)


Opis bloga
'zbrisana povijest
bolesti:



Studeni 2014 (2)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (4)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (5)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (4)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (1)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (4)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (6)
Rujan 2011 (6)
Kolovoz 2011 (6)
Srpanj 2011 (5)
Lipanj 2011 (12)
Svibanj 2011 (1)
***break page***

gold'n ejdž
Svibanj 2011 (3)
Travanj 2011 (11)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (4)
Siječanj 2011 (5)
Prosinac 2010 (5)
Studeni 2010 (7)
Listopad 2010 (12)
Rujan 2010 (8)
Kolovoz 2010 (10)
Srpanj 2010 (5)
Lipanj 2010 (9)
Svibanj 2010 (5)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (7)
Veljača 2010 (9)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (2)
Srpanj 2009 (4)
Lipanj 2009 (9)
Svibanj 2009 (12)
Travanj 2009 (22)
Ožujak 2009 (28)
Veljača 2009 (28)
Siječanj 2009 (22)
Ožujak 2008 (2)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (4)
Lipanj 2007 (2)
Veljača 2007 (4)
Siječanj 2007 (11)
Prosinac 2006 (19)
Studeni 2006 (18)







*******



e





"Late Lament"

Breathe deep the gathering gloom,
Watch lights fade from every room.
Bedsitter people look back and lament,
Another day's useless energy spent.
Impassioned lovers wrestle as one,
Lonely man cries for love and has none.
New mother picks up and suckles her son,
Senior citizens wish they were young.
Cold hearted orb that rules the night,
Removes the colours from our sight.
Red is grey and yellow white.
But we decide which is right.
And which is an illusion?