SAJAM TAŠTINE

..., koji nije John Doe.

Osamdesetih je NY Times donio priču o "George-u".
Mladići (19), koji je patio od teškog opsesivno-kompulzivnog poremećaja, zbog straha od mikroba je prao ruke i tuširao se i do sto puta na dan, između ostalog.
Druge osobe sa simptomima OKP znaju biti prisiljene održavati svoju odjeću u savršenom redu u ladicama i ormarima, obavljati rituale prije izlaska iz kuće ili posložiti alat u savršen red prije početka rada.
Kažu da je oko 3%, koji mogu pokazivati neke oblike opsesivno-kompulzivno ponašanja

"George" je bio odličan učenik prije nego što je morao napustiti srednju školu zbog svoje bolesti, a ni na različitim poslovima se nije mogao duže zadržati.

"George" je također bio vrlo depresivan i rekao je svojoj majci da mu je život toliko jadan da bi radije umro.
“Roditelji opsesivno-kompulzivnih osoba, osobito majke, često znaju biti pomalo okrutni.
Rekla mu je tako jednom: ‘Pa gledaj George, ako ti je život tako jadan, samo idi i upucaj se.’
Pa je George otišao u podrum, gurnuo pušku cal .22 u usta i povukao obarač i zrno mu je prošlo kroz prednji dio mozga.

***
Metak se zaglavio u lijevom prednjem režnju mozga. Kirurzi su ga uklonili, ali nisu mogli izvaditi sve fragmente.
Tri tjedna kasnije je prebačen u drugu bolnicu, a mnifestacije OKP su gotovo prestale.
Osim depresije, koju su u bolnici liječili drugom terapijom.
"George" je prvi put nakon izlaska iz bolnice uspio zadržati posao.
Kasnije je završio srednju školu i upisao fakultet.

***
Konvencionalna psihoterapija je "beskorisna" kod žrtava OKP.
Poremećaj se najučinkovitije liječi kombinacijom antidepresiva i bihevioralne terapije slične onoj koja se koristi za liječenje žrtava fobije.
Pacijent se postupno izlaže svemu što ga plaši i potiče se da ne pokazuje kompulzivno ponašanje.
Više od 90% pacijenata može se izliječiti ili poboljšati s antidepresivima i takvom terapijom.
Operacije su rijetke (10 do 30 godišnje u SAD) i tada se pokušava ukloniti dio lijevog prednjeg režnja mozga, odakle se smatra da potječe opsesivno ponašanje, no s "mješovitim" rezultatima.
Postupak nije toliko radikalan kao frontalne lobotomije koje su se u prošlosti koristile za kontrolu ekstremnih mentalnih bolesti.

***
Prošle su godine od pokušaja samoubojstva, a George i dalje ima manjih mana.
"George", primjerice, dvaput zatvara prozor kako bi provjerio je li doista zatvoren, a posebno temeljito pere tanjure kako bi bio siguran da su čisti.
No to je ništa što bi ometalo njegov život.
Živi sam, a obitelj posjećuje tek povremeno.
Još uvijek je usamljena osoba, za što medicina nema propisanog načina tretiranja.

***
Krhotine zrna preostale u mozgu su svojevrsni implantati.
Postoje mentalne bolesti. Ali ne postoji mentalno zdravlje. Mentalno zdravlje je sociijalno-političko-kulturološki konstrukt, reče dr Robert Torre.
Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije duševno zdravlje dio je općeg zdravlja, a ne samo odsutnost bolesti.
Naravno, svaka takva definicija sadrži društveni stav i podložna je kritici.
Možda je gornja priča pridonijela onome što radi @Neuralink.

photo by #VisionaryVoid

Oznake: chip