ne znam, često promišljam koliko toga bi možda riješili, kad bi onima koji su sposobni naći rješenja dali sve što im treba, i kad bi silnu energiju koju trošimo na pizdarije drugačije usmjerili
01.02.2024. (19:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gledala sam seriju engleskih dokumentaraca o životu osoba s tim poremećajem : uglavnom mlade, njegovane žene čistile bi prljave i zapuštene životne prostore, zahodske školjke nikad očišćene , površine štednjaka s nakupinama iskipjele hrane ...sve to DA BI SEBI pomogle .
Emisija : Ekipa za čišćenje
02.02.2024. (14:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kako citira jedan kolega, Woody Allen veli da postoje dvije vrste ljudi, oni koji žive mizerno i oni koji žive nepodnošljivo. Mi prvi nikada ne bismo smjeli zaboraviti ove druge, razlika je najčešće ničim zaslužena. :(
02.02.2024. (23:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Interesantno je kod OKP-a što se osobi čini da ima slobodnu volju, da može nešto ne učiniti ili ne činiti, no subjektivna prisila je toliko jaka, poput unutarnjeg duševnog svraba, da se na koncu ipak radije odlučuje na nastavak OKP-obrasca. Teško je definirati tu unutarnju prisilu, ona je neuhvatljiva, pa ipak drži osobu u čeličnom stisku. Fenomenologija je vjerojatno srodna svim subjektivnim prisilama, npr. prisili da se učini kako unutarnji glas nalaže, ili da se podlegne seksualnoj opsesiji koja može biti krajnje neprimjerena (npr. pedofilija), ili, na koncu, da se bude zajedljiv, bezobrazan, kompetitivan, pohlepan, nasilan, zao, manipulativan itd. Sve su to prisile u nama, različitih vrsta i intenziteta. Npr. prisila da se u tramvaju skrola po mobitelu umjesto da se samo mirno sjedi. :)
03.02.2024. (15:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja živim sa opsesivno kompulzivnim poremećajem 24 godine. Dosta je važno znati da to ne mora nužno biti pranje ruku ili velika urednost. Meni je recimo odlazak na posao bio takav da po noći nikad nisam spavala jer sam se brinula šta ću ujutro obući, iako sam u ormaru imala urednu, opranu, ispeglanu i modernu odjeću. Unatoč tome, ni minute sna jer me brinulo šta ću ja to obući. I da mi nije sve posloženo kako treba. Jednostavno nisam imala mira jer odjeća nije onako kako treba. Trenutno sam to rješila minimalizmom. Imam minimalno odjeće i sve je na vješalicama da vidim i da je razmak između vješalica velik. Oko je užasno naporan. Recimo ja neću otići do trgovine ako se nisam otuširala. Uzalud mi tuširanje navečer kad ja sutra da bi izašla iz kuće moram ponovo se tuširati. Onda, hamper sa vešom mora biti uvijek prazan i sve mora biti oprano i osušeno. Ali to nema toliko veze sa samom urednišću, recimo ne peglam odjeću jer mi je to napor. Biram materijale koji se ne peglaju. I uvijek imam danonoćno osjećaj da sam prljava. Eto!
03.02.2024. (17:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ima tu još zanimljivosti. Npr. uvijek imam samo jednu kemijsku koja stoji na istom mjestu. Prije u zdravlju sam ih imala desetine i rokovnike i stalno nešto pisala. Sad ako bi bile dvije, to mi čini nervozu. Onda, kad se pravi kava moja šalica mora biti oprana jasno, ali da je odstajala, ne iz tek opranog suđa jer mi se to gadi. U šalici mora uvijek biti dopola, ne puna. U čaši vode može biti trećina ili dopola vode, ne puna čaša jer mi se to gadi. Osim u gostima, kako mi ponude tako uzmem, nije nužno da mora kao kod kuće. Nekad me muž zeza, pa mi donese punu čašu vode, onda se smijemo jer znamo da ja iz te čaše neću piti.
03.02.2024. (18:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Supatnik - možda već negdje rade na Svalbardu; @AnnaBonni - držim kako svi imamo neki oblik OKP, samo različitog inteziteta i sklonosti; @j. - možda će ovi s implantatima umjetno promijeniti genetske zapise; @MarianoAureliano - ima u tome istine; @LiviaLess - ti si u konačnici jedinstveno i dragocjeno biće (pomislim kad god čitam "Srebrnu ljuljačku)
22.02.2024. (11:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Supatnik
ne znam, često promišljam koliko toga bi možda riješili, kad bi onima koji su sposobni naći rješenja dali sve što im treba, i kad bi silnu energiju koju trošimo na pizdarije drugačije usmjerili
01.02.2024. (19:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annabonni
gledala sam seriju engleskih dokumentaraca o životu osoba s tim poremećajem : uglavnom mlade, njegovane žene čistile bi prljave i zapuštene životne prostore, zahodske školjke nikad očišćene , površine štednjaka s nakupinama iskipjele hrane ...sve to DA BI SEBI pomogle .
Emisija : Ekipa za čišćenje
02.02.2024. (14:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Kako citira jedan kolega, Woody Allen veli da postoje dvije vrste ljudi, oni koji žive mizerno i oni koji žive nepodnošljivo. Mi prvi nikada ne bismo smjeli zaboraviti ove druge, razlika je najčešće ničim zaslužena. :(
02.02.2024. (23:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
Interesantno je kod OKP-a što se osobi čini da ima slobodnu volju, da može nešto ne učiniti ili ne činiti, no subjektivna prisila je toliko jaka, poput unutarnjeg duševnog svraba, da se na koncu ipak radije odlučuje na nastavak OKP-obrasca. Teško je definirati tu unutarnju prisilu, ona je neuhvatljiva, pa ipak drži osobu u čeličnom stisku. Fenomenologija je vjerojatno srodna svim subjektivnim prisilama, npr. prisili da se učini kako unutarnji glas nalaže, ili da se podlegne seksualnoj opsesiji koja može biti krajnje neprimjerena (npr. pedofilija), ili, na koncu, da se bude zajedljiv, bezobrazan, kompetitivan, pohlepan, nasilan, zao, manipulativan itd. Sve su to prisile u nama, različitih vrsta i intenziteta. Npr. prisila da se u tramvaju skrola po mobitelu umjesto da se samo mirno sjedi. :)
03.02.2024. (15:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Livija Less
Ja živim sa opsesivno kompulzivnim poremećajem 24 godine. Dosta je važno znati da to ne mora nužno biti pranje ruku ili velika urednost. Meni je recimo odlazak na posao bio takav da po noći nikad nisam spavala jer sam se brinula šta ću ujutro obući, iako sam u ormaru imala urednu, opranu, ispeglanu i modernu odjeću. Unatoč tome, ni minute sna jer me brinulo šta ću ja to obući. I da mi nije sve posloženo kako treba. Jednostavno nisam imala mira jer odjeća nije onako kako treba. Trenutno sam to rješila minimalizmom. Imam minimalno odjeće i sve je na vješalicama da vidim i da je razmak između vješalica velik. Oko je užasno naporan. Recimo ja neću otići do trgovine ako se nisam otuširala. Uzalud mi tuširanje navečer kad ja sutra da bi izašla iz kuće moram ponovo se tuširati. Onda, hamper sa vešom mora biti uvijek prazan i sve mora biti oprano i osušeno. Ali to nema toliko veze sa samom urednišću, recimo ne peglam odjeću jer mi je to napor. Biram materijale koji se ne peglaju. I uvijek imam danonoćno osjećaj da sam prljava. Eto!
03.02.2024. (17:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Livija Less
Ima tu još zanimljivosti. Npr. uvijek imam samo jednu kemijsku koja stoji na istom mjestu. Prije u zdravlju sam ih imala desetine i rokovnike i stalno nešto pisala. Sad ako bi bile dvije, to mi čini nervozu. Onda, kad se pravi kava moja šalica mora biti oprana jasno, ali da je odstajala, ne iz tek opranog suđa jer mi se to gadi. U šalici mora uvijek biti dopola, ne puna. U čaši vode može biti trećina ili dopola vode, ne puna čaša jer mi se to gadi. Osim u gostima, kako mi ponude tako uzmem, nije nužno da mora kao kod kuće. Nekad me muž zeza, pa mi donese punu čašu vode, onda se smijemo jer znamo da ja iz te čaše neću piti.
03.02.2024. (18:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
golden age
@Supatnik - možda već negdje rade na Svalbardu;
@AnnaBonni - držim kako svi imamo neki oblik OKP, samo različitog inteziteta i sklonosti;
@j. - možda će ovi s implantatima umjetno promijeniti genetske zapise;
@MarianoAureliano - ima u tome istine;
@LiviaLess - ti si u konačnici jedinstveno i dragocjeno biće (pomislim kad god čitam "Srebrnu ljuljačku)
22.02.2024. (11:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...