OPORUKA
"Kad umrem, pokopajte me
Sred prostranih stepa,
Oko mene da se širi
Ukrajina lijepa,
Da iz groba mogu gledat
Livade i polja
I slušati bučni Dnjepar
Koliko me volja.
Pa kad on iz Ukrajine
Do u sinje more
Krv dušmansku ljutu spere,
Polja ću i gore –
Sve napustit i odletjet
Do samoga Boga
Da se molim... A sve dotle
Ne priznajem Boga.
Ustajte pokopavši me,
Okove slomite
I slobodu tad dušmanskom
Krvlju poškropite.
I u novoj porodici,
Slobodnoj, bez sjene,
Kojom dobrom, blagom riječju
Spomenite mene."
(1845.)
* Taras Ševčenko, Izabrane pjesme, Matica hrvatska, 2014., prevela s ukrajinskoga Antica Menac. Ševčenku je 2014. godine povodom 200. godišnjice njegova rođenja postavljen spomenik u novozagrebačkom naselju Travno
Oznake: I mertvym i žyvym
|