neprestano ponavljanje jedne te iste stvari uz očekivanje drugačijih rezultata
(Naslov je citat A.E.)
The strain of anti-intellectualism has been a constant thread winding its way through our political and cultural life, nurtured by the false notion that democracy means that 'my ignorance is just as good as your knowledge'". (Isaac Asimov - “Antiintelektualizam je konstanta koja se javlja u političkom životu, a hrani se idejom da demokracija znači da je nečije neznanje jednako vrijedno koliko i protivnikovo znanje”.)
Dugotrajna vladavina bilo koje ideje ili ideologije ostavi duboke duhovne tragove na nositelje kao i njihove sljedbenike jer im gordost i samodopadljivost zakržljaju vijuge i uljuljkaju ih u nekom njihovom svijetu.
Jedino plauzibilno objašnjenje njihovog upadanja u crnu rupu leži u samozavaravanju kako stoljetni socijalistički, skupi, eksperiment nije crkao kao Marshall pojačalo, gdje samo čeka da ga se opet revitalizira.
Samo nemaju pojma kako.
"Ako gledaš video zapise o teorijama zavjere
to ne znači da si - istraživač;
Ako vjeruješ tamo viđenim glupostima
to ne znači da si - skeptik;
Ako nepitan svakome prepričavaš to viđeno
to ne znači da si - filozof;
Nego jednostavno samo obični - idiot" (MMDay)
Kad je riječ o prediktivnosti scenarista cijeli niz uspješnica o nepostojećim (alegorijskim) zombijima bi bio upitne gledanosti da su prikazani kao realistični idioti jer nam je draža fikcija od surove stvarnosti;
No virusna pandemija dođe i prođe ali ona idiotska o(p)staje.
"...Ono što me žalosti su vijesti koje dolaze od mojih prijatelja i suradnika iz Zadra, Šibenika i Splita. Ondje se mladi i dalje okupljaju u kafićima, poglavito sa zatamnjenim staklima, i druže se, piju pića i zabavljaju, izjavio je Beroš..."
Kad je Edgar Alan Poe davne 1842.g. pisao pripovijetku "Krabulja Crvene smrti" oslikao je kako Glupost i Bezobzirnost u paru uvijek rezultiraju vrlo lošim ishodom.
Možda je princ Prospero htio samo skrenuti misli od pošasti kroz veselo druženje, no ostaje upitna izvedba, kao i premisa.
Parabola na današnjicu može poslužiti priči jer i Poe govori o egoizmu u vrijeme krize, bijegu od realnosti.
Bilo bi dobro da neki iskoriste vrijeme i za čitanje ove pripovijetke.
Ako ne evo im crtić Pavla Štaltera i ekipe iz 1969.
S upečatljivom baladom velikog maestra za naše partijanere.
(Kako ono reče MB: "Pročitajte "U registraturi" da vidite što Krleža kaže.")
Breathe deep the gathering gloom,
Watch lights fade from every room.
Bedsitter people look back and lament,
Another day's useless energy spent.
Impassioned lovers wrestle as one,
Lonely man cries for love and has none.
New mother picks up and suckles her son,
Senior citizens wish they were young.
Cold hearted orb that rules the night,
Removes the colours from our sight.
Red is grey and yellow white.
But we decide which is right.
And which is an illusion?