"...Ono što me žalosti su vijesti koje dolaze od mojih prijatelja i suradnika iz Zadra, Šibenika i Splita. Ondje se mladi i dalje okupljaju u kafićima, poglavito sa zatamnjenim staklima, i druže se, piju pića i zabavljaju, izjavio je Beroš..."
Kad je Edgar Alan Poe davne 1842.g. pisao pripovijetku "Krabulja Crvene smrti" oslikao je kako Glupost i Bezobzirnost u paru uvijek rezultiraju vrlo lošim ishodom.
Možda je princ Prospero htio samo skrenuti misli od pošasti kroz veselo druženje, no ostaje upitna izvedba, kao i premisa.
Parabola na današnjicu može poslužiti priči jer i Poe govori o egoizmu u vrijeme krize, bijegu od realnosti.
Bilo bi dobro da neki iskoriste vrijeme i za čitanje ove pripovijetke.
Ako ne evo im crtić Pavla Štaltera i ekipe iz 1969.
S upečatljivom baladom velikog maestra za naše partijanere.
(Kako ono reče MB: "Pročitajte "U registraturi" da vidite što Krleža kaže.")
Breathe deep the gathering gloom,
Watch lights fade from every room.
Bedsitter people look back and lament,
Another day's useless energy spent.
Impassioned lovers wrestle as one,
Lonely man cries for love and has none.
New mother picks up and suckles her son,
Senior citizens wish they were young.
Cold hearted orb that rules the night,
Removes the colours from our sight.
Red is grey and yellow white.
But we decide which is right.
And which is an illusion?