Mate Šimundić

Nedjelja, 14. prosinca 2008.

ČITANJA:

Iz 61,1-2a.10-11
Lk 1,46-50.53-54
1 Sol 5,16-24
Iv 1,6-8.19-28

Bog govori nama – ljudima, djeluje u našu korist, podnosi naše gluposti, oprašta grijehe, ukratko – aktivno se odnosi prema čovjeku. Nije mu svejedno. Postupa kao prijatelj, onaj koji te voli, koji ti želi dobro. Jedan od dokaza da je Bog upravo ovakav jest – Riječ Božja!
Evo, braćo, poslušajmo da je Bog upravo takav – dobar, da nam želi samo dobro, da ljubi.

Poslušajmo Riječ Božju, Pavlovu želju vjernicima iz drugog današnjeg čitanja: 'A sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće - duh vaš i duša i tijelo - neka se besprijekornim, savršenim sačuva za Dolazak Gospodina našega Isusa Krista.' (1 Sol 5, 23)

Bog mira želi mir! Ne bilo kakav mir, nego potpuni mir, mesijanski mir, onaj u kojem će 'vuk prebivati s jagnjetom, ris ležati s kozlićem, tele i lavić zajedno pasti, a djetešce njih vodit'!' Ove slike govore o Božjim namjerama!

Bog čovjeku nudi sebe, poziva ga na svetost! 'Svetost sebi vlastitu Bog je nekoć darovao svome narodu, a sada je dariva i onima koji vjeruju u Krista. Ona ipak gubi svoju obrednu vanjštinu da bi sačuvala nutrinu: ta je svetost u nasljedovanju Krista. Tko je svet po opravdanju i tko je po pripadnosti svetom narodu postao boravištem Duha Svetoga, mora još ipak odjelotvoriti tu svetost i napredovati u posvećenju.' (iz komentara Jeruzalemske Biblije)

Božja svetost zahvaća cijelog čovjeka: i duh, i dušu, i tijelo. Dok smo nekako, po ljudsku, na čistu da su duh i duša „s Bogom na ti“, tijelo i tjelesne probleme držimo udaljenima od Boga. To je nešto slabo, kvarljivo, smrtno. S time Bog, naivno mislimo, nema ništa, pušta čovjeku da se sam brine za tijelo, za materiju općenito. Ali, braćo, nije tako! Dolazak Gospodina našega Isusa Krista, onaj betlehemski dolazak kojeg ćemo uskoro slaviti, izraz je Božje ljubavi za ljudsko tijelo.

Stoga Pavao u poslanici Rimljanima ovako poručuje: 'Po ljudsku govorim zbog vaše ljudske slabosti: kao što nekoć predadoste udove svoje za robove nečistoći i bezakonju - do bezakonja, tako sada predajte udove svoje za robove pravednosti - do posvećenja.' (Rim 6, 19)

Svetost tijela, ili još bolje, svetost cijelog čovjekovog bića – Božji je dar kojeg vjerom prihvaćamo, a ljubavlju odjelotvorujemo! Polako, ali – sigurno, kako kažu Nijemci.

Subota, 13. prosinca 2008.

ČITANJA:

Sir 48,1-4.9-11
Ps 80
Mt 17,10-13

Današnja prva riječ dolazi iz Knjige Sirahove, a govori o Iliji, proročkom prvaku Starog Zavjeta, koji svoje mjesto ima i u Isusovu preobraženju na gori Taboru. Starozavjetni Židovi vjerovahu da Ilija treba doći kao prethodnica Mesiji. Isus svoga rođaka Ivana Krstitelja smatra svojim pretečom, Ilijom, stoga Sirahove riječi možemo primjeniti i na Ivana:

'I usta prorok Ilije kao oganj, riječ mu plamtjela kao buktinja. On je na njih donio glad i revnošću je svojom umanjio njihov broj. Po riječi je Božjoj nebo zatvorio i tri puta oganj s neba sveo. Kako li si strašan bio, Ilija, u čudesima svojim! I može li se itko dičiti koliko ti? Podignut si bio u vihoru ognja, u kolima s plamenim konjima. Određen si u prijetnjama budućim da umiriš srdžbu Božju prije no što ona provali, da obratiš srca otačka sinovima i da obnoviš plemena Jakovljeva. Blago onomu koji će te vidjeti i onima koji su usnuli u ljubavi, jer i mi ćemo posjedovati život.' (Sir 48,1-4.9-11)

Današnji evanđeoski ulomak sadrži sljedeću Isusovu izjavu: '...velim vam: Ilija je već došao, ali ga ne upoznaše, već učiniše s njim što im se prohtjelo. Tako je i Sinu Čovječjemu trpjeti od njih.' Tako Isus, govoreći o Ivanu Krstitelju i njegovoj smrti, naviješta i svoje trpljenje. Ivan je mučki ubijen, to je ono što se njima prohtjelo. Kao što hoće ubiti i Isusa! Vidimo iz ovoga da muka i smrt nisu volja Očeva, naprotiv, Bog hoće da čovjek živi, u radosti i miru.

Uskrsnuće je volja Očeva! Krist prihvaća volju Očevu u Getsemanskom vrtu, prihvaćajući čovjekov zemaljski put, koji treba proći kroz smrt u novi život. Utjelovljenje podrazumijeva trpljenje, jer zlu se prohtjelo da muči pravedne. Isus svjesno ide u trpljenje i smrt, koju neprijatelji žele, predaje se kao Jaganjac Božji. Ljudi su osudili i ubili Isusa, ali 'Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje.' (Dj 10, 40).

Petak, 12. prosinca 2008.

ČITANJA:

Iz 48,17-19
Ps 1
Mt 11,16-19

Čujemo u današnjem evanđelju sljedeću Riječ: 'Opravda se Mudrost djelima svojim.' (Mt 11,19b) Koja su to djela po kojima se mudrost opravdala? Nije moguće navesti ili opisati sva djela Božja. Bog je beskrajan, neizmjeran, svemoguć, vječan... Ipak, pokušajmo neka djela mudrosti izdvojiti, više kao podsjetnik, da ne bismo zaboravili što je prava mudrost i koja su to njena djela, po kojima se opravda. Idemo bez nekog posebnog reda...

Kaže sveti Pavao u poslanici Korinćanima: '...mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost, pozvanima pak - i Židovima i Grcima - Krista, Božju snagu i Božju mudrost.' Vrhunsko djelo Božje mudrosti i moći jest – Krist raspeti! Citat iz komentara Jeruzalemske Biblije: 'Kršćanska mudrost nije plod ljudskog napora 'po tijelu'. Ona se nalazi u jednom ljudskom biću koje se pojavilo u punini vremena, u Kristu kojega valja steći da bi se u njemu našlo sve blago mudrosti i znanja.'

Kad je Ivan Krstitelj, uz pomoć svojih učenika, pitao Isusa je li On Mesija, Isus mu je odgovorio citatom Starog zavjeta, navodeći svoja djela – koja govore bolje od tisuću riječi: 'Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje.' (Mt 11,5) Djela mudrosti su dobra djela.

Vjera znači moći vidjeti Božja djela u svom životu. Biti malen, ponizan i primiti objavu Božje mudrosti: Krista raspetoga. Krist – Mudrost dolazi svima, svakom čovjeku da ga nahrani i napoji, da mu udijeli posinjenje, da bude Božje dijete. Mudrost Božja se igra, stvarajući svijet i spašavajući čovjeka.

Iz Knjige izreka poslušajmo što nam poručuje Mudrost: '...bila sam kraj njega, kao graditeljica, bila u radosti, iz dana u dan, igrajući pred njim sve vrijeme: igrala sam po tlu zemlje njegove, i moja su radost djeca čovjekova... Jer tko nalazi mene, nalazi život i stječe milost od Jahve.' (Izr 8,30-31.35)

Četvrtak, 11. prosinca 2008.

ČITANJA:

Iz 41,13-20
Ps 145
Mt 11,11-15

Služba Riječi u današnjoj euharistiji pruža vjernicima obilje Božje ljubavi i nježnosti. Posebno se izdvaja sljedeći redak iz knjige proroka Izaije: 'Ne boj se, Jakove, crviću, Izraele, ličinko, ja sam pomoć tvoja - riječ je Jahvina - Svetac Izraelov tvoj je otkupitelj.' (Iz 41,14)

Možemo ovu rečenicu rastaviti na nekoliko dijelova, od kojih svaki odgovara na neko pitanje od velike važnosti za moj i tvoj život.
Jakove – crviću, Izraele – ličinko! Tako Jahve naziva židovski narod, oslovljavajući ga osobnim imenom jednog od židovskih praotaca. Slušajući ovo, svaki se pojedinac može veoma lako poistovjetiti s Jakovom, Izraelom, i primjeniti ove riječi na sebe.

Tko sam ja i kako sam? Ja sam crvić, ličinka koja puzi po zemlji, neznatan i prolazan. Lako me je zgaziti, za tren, i više me nema. Tko je Bog i što mi poručuje? Riječ je Jahvina precizna, kao udarac najboljeg nogometaša: Bog je Svetac, pomoć čovjekova i njegov otkupitelj! Bog čovjeku poručuje: Ne boj se! Premda si malen i ništavan poput crva ili ličinke, ja te ljubim i dolazim ti u pomoć!

Možda je slika crva pomalo odbojna, mislimo: ipak čovjek nije tako nisko pao. Ali, zar ne poznajete neke koji se osjećaju još gore, čija je bijeda veća od bijede ličinke? Netko tko nosi svoju sramotu, dužan je svima koje poznaje, upao je u porok iz kojeg ne vidi izlaza. Misli na samoubojstvo jer ga stišću kamatari. Prezire svoj život jer je sve prokockao, sve promašio. Dužan je 'k'o Grčka'. Krivica njegova svima je očita. I svjestan je svojih grijeha, zna da je sam kriv što je upao u ropstvo. Priznaje da je obična budala. Crv, a ne čovjek. Kaje se.

Takvom čovjeku Bog poručuje: Ja sam tvoj Otkupitelj, 'go'el' na hebrejskom! Vratit ću tvoje dugove. Oslobodit ću te od kamatara. Skinut ću tvoju sramotu. Nisi više dužan nikome. NE BOJ SE!

Srijeda, 10. prosinca 2008.

ČITANJA:

Iz 40,25-31
Ps 103
Mt 11,28-30

Poslušajmo sljedeću Riječ iz Matejeva evanđelja: 'Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim'. (Mt 11,29)

Vidim da je Božja mudrost, njegova pouka, u krotku i poniznu srcu. To je sloboda, nasuprot ropstvu oholosti. O Božjoj je mudrosti kazano sljedeće: 'Njezini su putovi putovi miline i sve su njene staze pune spokoja.' (Izr 3,17) Stoga, 'tražite Jahvu, svi skromni na zemlji, svi koji izvršavate odredbe njegove! Tražite pravdu, tražite poniznost: vi ćete možda biti zaštićeni u dan gnjeva Jahvina.' (Sef 2,3)

Kakav je Bog? Bog je 'krotka i ponizna srca'!
Kako se ponaša? Daruje spokoj duše onima koji od njega uče.
Gdje prebiva i čime se bavi? 'Blizu je Jahve onima koji su skršena srca, a klonule duše spasava.' (Ps 34,19)

Koju su Božje namjere? Isus kaže, primjenjujući na sebe riječi proroka Izaije: 'Duh Jahve Gospoda na meni je, jer me Jahve pomaza, posla me da radosnu vijest donesem ubogima, da iscijelim srca slomljena; da zarobljenima navijestim slobodu i oslobođenje sužnjevima; da navijestim godinu milosti Jahvine i dan odmazde Boga našega; da razveselim ožalošćene na Sionu i da im dadem vijenac mjesto pepela, ulje radosti mjesto ruha žalosti, pjesmu zahvalnicu mjesto duha očajna. I zvat će ih Hrastovima pravde, Nasadom Jahvinim - na slavu njegovu.' (Iz 61,1-3)

Utorak, 9. prosinca 2008.

ČITANJA:

Iz 40,1-11
Ps 96
Mt 18,12-14

Crkva svojoj djeci, kao dobra majka, pruža zdravu i ukusnu hranu, Riječ Božju! U današnjem prvom misnom čitanju čujemo sljedeću Riječ iz knjige proroka Izaije: 'Glas viče: 'Pripravite Jahvi put kroz pustinju. Poravnajte u stepi stazu Bogu našemu.' (Iz 40, 3)

Dobra vijest je da Bog – Jahve dolazi! Loša vijest je da smo mi u pustinji, da je naš život prava pustinja, besplodna i besputna, neprijateljski raspoložena, suha, bezvodna, siva. I u takav život ulazi Gospodin! Gdje sam? Kamo idem? Kuda putujem? Jesam li zalutao, vrtim li se ukrug? Ima li puta? Naviru pitanja. Vjera odgovara: Isus je put! On je staza po kojoj Bog ulazi u moj život, u pustinju punu zmija i štipavaca. Gospodin dolazi 'i svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.' (Lk 3, 6) Crkva moli: Dođi, Gospodine Isuse! Maranatha!

Koji je moj zadatak? Kako se to pripravlja put i ravna staza za Gospodina? Mogao bih se ugledati u Ivana Krstitelja. Ivan je ispunio Malahijino proroštvo o Mesijinom preteči, koji će 'obratiti srce otaca k sinovima, a srce sinova k ocima...' (Mal 3, 24) Vidim da je prvi posao u Božjoj 'cestogradnji' – obraćenje srca! I to ne bilo kakvo obraćenje, nego okret srca prema bližnjemu, sina prema ocu i oca prema sinu. Obraćenje je pomirenje!

Kada Gospodin uđe u čovjekov život, u njegov mali svijet, među njegove odnose s drugim ljudima, pustinja života procvjeta. Umjesto smrtne žalosti zavlada radost spasenja. Nedavno mi je jedan prijatelj 'u povjerenju' rekao: 'Meni je ljepši i radosniji pokop vjernika, negoli svadba pogana.'

'Raduj se, nebo, i kliči, zemljo! Neka huči more i što je u njemu! Nek' se raduje polje i što je na njemu, neka klikće šumsko drveće pred Jahvom, jer dolazi, jer dolazi suditi zemlji. Sudit će svijetu u pravdi i narodima u istini svojoj.' (Ps 96)

Ponedjeljak, 8. prosinca 2008.

ČITANJA:

Post 3,9-15.20
Ps 98
Ef 1,3-6.11-12
Lk 1,26-38

Crkva danas slavi Boga jer je svojoj poniznoj službenici, Mariji iz Nazareta, udijelio silnu milost – da od svoga začeća bude bezgrešna, bez grijeha. Stoga danas na misi slušamo ulomak iz evanđelja po Luki u kojem anđeo Gabrijel pozdravlja Mariju na sljedeći način: 'Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!' Marija je milosti puna, to znači da je bila i ostaje ispunjena Božjom naklonošću. Pozdrav 'Zdravo!' možemo prevesti i s 'Raduj se!'.

Neka nas obasja svjetlo te Riječi: Zdravo! Raduj se! I ja, slab i grešan od svoga začeća naovamo, pozvan sam na radost. I ti, koji ovo slušaš, pozvan si na radost! Radujmo se poput Marije!

Koji je razlog Marijine radosti? 'Kliči i raduj se, kćeri sionska, jer evo, dolazim usred tebe prebivati' - riječ je Jahvina. (Zah 2, 14) Zbog čega još se Marija raduje? 'Klikći od radosti, Kćeri sionska, viči od veselja, Izraele! Veseli se i raduj se iz sveg srca, Kćeri jeruzalemska! Jahve te riješio tvoje osude, neprijatelje tvoje uklonio! Jahve, kralj Izraelov, u sredini je tvojoj! Ne boj se više zla!' (Sef 3, 14-15)

Razlozi Marijine radosti trebaju biti i razlozi moje radosti. Vidim da se i ja, premda nisam od začeća bezgrešan kao Marija, trebam radovati jer mi Gospodin oprašta sve moje grijehe. Jer je Gospodin došao k meni, naklonio se prema meni i podigao me k sebi. Svaki je čovjek, i svako živo biće, i čitava priroda – cijelo stvorenje – svi smo pozvani na radost.

'O zemljo, ne boj se! Budi sretna, raduj se, jer Jahve učini djela velika. Zvijeri poljske, ne bojte se; pašnjaci u pustinji opet se zelene, voćke daju rod, smokva i loza nose izobila. Sinovi sionski, radujte se, u Jahvi se veselite, svojem Bogu; jer vam daje kišu jesensku u pravoj mjeri, izli na vas kišu, jesensku i proljetnu kišu kao nekoć. Gumna će biti puna žita, kace će se prelijevati od vina i ulja. Nadoknadit ću vam godine koje izjedoše skakavac, gusjenica, ljupilac i šaška, silna vojska moja što je poslah na vas. Jest ćete izobila, jest ćete do sita, slavit ćete ime Jahve, svojeg Boga, koji je s vama čudesno postupao. Moj se narod neće postidjeti nikad više. Znat ćete da sam posred Izraela, da sam ja Jahve, vaš Bog, i nitko više. Moj se narod neće postidjeti nikad više.' (Jl 2, 21-27)