Mate Šimundić

Utorak, 9. prosinca 2008.

ČITANJA:

Iz 40,1-11
Ps 96
Mt 18,12-14

Crkva svojoj djeci, kao dobra majka, pruža zdravu i ukusnu hranu, Riječ Božju! U današnjem prvom misnom čitanju čujemo sljedeću Riječ iz knjige proroka Izaije: 'Glas viče: 'Pripravite Jahvi put kroz pustinju. Poravnajte u stepi stazu Bogu našemu.' (Iz 40, 3)

Dobra vijest je da Bog – Jahve dolazi! Loša vijest je da smo mi u pustinji, da je naš život prava pustinja, besplodna i besputna, neprijateljski raspoložena, suha, bezvodna, siva. I u takav život ulazi Gospodin! Gdje sam? Kamo idem? Kuda putujem? Jesam li zalutao, vrtim li se ukrug? Ima li puta? Naviru pitanja. Vjera odgovara: Isus je put! On je staza po kojoj Bog ulazi u moj život, u pustinju punu zmija i štipavaca. Gospodin dolazi 'i svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.' (Lk 3, 6) Crkva moli: Dođi, Gospodine Isuse! Maranatha!

Koji je moj zadatak? Kako se to pripravlja put i ravna staza za Gospodina? Mogao bih se ugledati u Ivana Krstitelja. Ivan je ispunio Malahijino proroštvo o Mesijinom preteči, koji će 'obratiti srce otaca k sinovima, a srce sinova k ocima...' (Mal 3, 24) Vidim da je prvi posao u Božjoj 'cestogradnji' – obraćenje srca! I to ne bilo kakvo obraćenje, nego okret srca prema bližnjemu, sina prema ocu i oca prema sinu. Obraćenje je pomirenje!

Kada Gospodin uđe u čovjekov život, u njegov mali svijet, među njegove odnose s drugim ljudima, pustinja života procvjeta. Umjesto smrtne žalosti zavlada radost spasenja. Nedavno mi je jedan prijatelj 'u povjerenju' rekao: 'Meni je ljepši i radosniji pokop vjernika, negoli svadba pogana.'

'Raduj se, nebo, i kliči, zemljo! Neka huči more i što je u njemu! Nek' se raduje polje i što je na njemu, neka klikće šumsko drveće pred Jahvom, jer dolazi, jer dolazi suditi zemlji. Sudit će svijetu u pravdi i narodima u istini svojoj.' (Ps 96)