matajablog

utorak, 23.07.2013.

SPORT, GOSPDARSTVO I POLITIKA

Podijeljena Njemačka bila je velesila! Jedna se prepoznavala gospodarskom moći, a druga sportskom. Broj kolajni što su ih osvajale sportašice i sportaši Istočne Njemačke ništa nisu govorili o tomu kako je sport organiziran, kakav je standard ljudi i kakvo je gospodarstvo zemlje koja je proizvodila rekordere na štetu svojeg gospodarstva. Zapadni Nijemci prednjačili su u gospodarstvu, pa su njihovi poduzetnici našli svoj interes u sportu koji je prednjačio nogometom zbog kojeg nisu zaostajali ni drugi brojni sportski izazovi. U obje Njemačke je njegovan profesionalni sport. Zapadni Nijemci su kupovali i bogato plaćali profesionalne nogometaše sa čijom su igrom punili stadione i zarađivali goleme sume novca. Istočni su Nijemci za profesionaliziranje tržištu nezanimljivih sportova trošili velike sume novca iz proračuna . Komentar o toj činjenici nije potreban. No, pametnom društvu nužno je odrediti se prema sportu kao javnom interesu i prema sportu koji će odrediti crtu tog interesa kad je u pitanju njegovo predstavljanje od lokalne do međunarodne razine.
U zemljama koje su na niskoj gospodarskoj razini, a osobito u zemljama gospodarskog raspada, politika i mediji se doslovce udvaraju sportašima koji postižu međunarodne uspjehe čak i u sportovima koje tržište ignorira. Političari tako uz sportaše dobivaju na popularnosti, a mediji na komercijalizaciji. Za javnost je ne zamjetan podatak da je dionica autoputa na kojoj je radilo sedam tvrtki s oko 1.000 radnika od Oprisovaca do V. Kopanice (oko 17 km) završena za 12 mjeseci uz trošak od 420,000.000 kuna. Ta vrsta rekorda je beznačajna u usporedbi s interesom javnosti što se stvara uz derby za prvo mjesto nacionalne lige ili za opstanak u njoj. Zar bi sijevanje fotoaparata i reportaže o najboljem šefu gradilišta ili njegovom radniku mogli istisnuti popularnost jednog nogometnog strijelca? S kojim bi se znanstvenim dometom mogla identificirati masa što prati derby samo jednog kola nacionalne lige?
Politički trasirani kanali slijevanja novca u popularne sportove, ne znače da bi reduciranje tih kanala automatski povećali mogućnosti korištenja novca za tjelesno korisne aktivnosti djece i mladeži. Naprosto je riječ o socijalnom procesu koji osim profita ne prepoznaje sustav vrijednosti. Gdje postoji sustav vrijednost nije upitan način njegova poštivanja. To što se događa u nogometu, ali i s nogometom nelojalne konkurencije, podmetanjima, nedosljednostima, objedama i sumnjivim suđenjem događa se i u svim drugim sportovima, ali je zbog nepopularnosti, recimo, skokova u vodu za javnost nezanimljivo kao vijest da u tom sportu ima devijantnih pojava. Sport je baš zbog toga vjerno zrcalo politike koja to podržava ili se bori protiv toga. Gdje god politika nije u stanju naći konačno rješenje, dokaz je da podržava praksu bez rješenja i u gospodarstvu i u sportu. Nedosljednost i propusti u sportu, bilo koje naravi, posljedica su onih istih propusta koje prepoznajemo u gospodarstvu. Novac koji pristiže nogometu ima svoj smisao ili mu ide u inat. Reduciranje novca nogometu s pretpostavkama stizanja tog novca do nekog drugog, manje popularnog, ali uspješnijeg sporta, zabluda je i neprepoznavanje vrijednosnih načela u nogometu ili bez njega. Zbog te činjenice se umjesto vrednovanja i odgovornosti svi u svojim raspravama skrivaju iza anakroničnih moralnih naputaka, verbalnih modela koji se, zajedno s političkom podrškom, pretvaraju u verbalno zagađenje medijskog prostora. U tom prostoru glavnu riječ ne vode osobe stručne, već položajne, kompetencije . Te osobe ne čitaju stručne priloge, oni ne slušaju tuđa iskustva i savjete. Oslonjeni na politiku koja ih je pozicionirala postaju svjesni da ih nije afirmirao kriterij znanja kojim ništa nisu postigli, pa stoga do njega i ne drže. S unaprijed pripremljenim odgovorom na svako pitanje, ili što je još gore, s odgovorom improviziranim na licu mjesta, učvršćuju svoju poziciju samo zato što su sigurni da nemaju ni minimum odgovornosti za ono što govore. U takvom ozračju je svaka rasprava o sportu i politici dio parade izgubljenog vremena.
Politika i sport su oduvijek išli rukom pod ruku, a drugo je pitanje što je u tom zajedništvu bilo u službi istine, a što manipuliranje istinom. Služeći različitim interesima, ideološkim spregama i političkim uvjeravanjima, sportom i unutar njega, isprobani su svi ljubavni položaji za potrebe aktualnih situacija. Nudio se kao čimbenik zdravlja, socijalizacije osoba, zbližavanja ljudi, povezivanja naroda i država. Tko bi mogao nabrojati sve što mu se pripisivalo ili pak što se sve od sporta očekivalo? Očekivalo se da slabi ojačaju, da debeli smršave, a da nesretni uz njega postanu sretni, a možda je najtužnije što su mnogi nudili sport kao borbu protiv civilizacijskih bolesti. Ljudi su se „borili“ bez spoznaja o „snazi“ protivnika. Nuđen je slično aspirinu, koji se za sve koristi, a ništa nije liječi!
Izvorni pojam sporta kojeg bismo doveli u svezu s kulturama Grčke i Rima i današnji pojam sporta nemaju nikakve veze. Što suvremenom svijetu znači skladna skulptura Mironovog bacača diska spram likova poput Bruce Leea?
Spoznaje i tehnološki dometi s kraja ovog stoljeća stubokom mijenjaju način rada, mišljenja i okruženja. Sve je manje radnika u prljavim kombinezonima, a sve više onih što u bijelim kutama tipkaju po tasterima različitih upravljačkih ili informatičkih profila. Ljude što su se koristili znanjem zamijenili su „majstori“ za testiranje. Travnjake zamjenjuje asfalt, dječja igrališta ustupaju prostor parkiralištima, a sportovi bijelog kimona potiskuju tradicionalne sportove. Tehnologija je izmislila brojne, još unazad pedesetak godina, nezamislive sportove. Daskari se (surfa) u svim agregatnim stanjima. Ljudi su s vrhova otjerali orlove i spuštaju se s mjesta „rezerviranih“ za lavine.
Gotovo ništa nije u stanju zamijeniti ili konkurirati pojedinostima ili biografiji sportskih zvijezda koje, što osobnim sjajem, što sjajem tuđih reflektora obasjavaju sportsko nebo. Olimp u Grčkoj ili rimski Panteon - mjesta u kojima su "stanovali bogovi" zamijenjen je Međunarodnim olimpijskim komitetom ili međunarodnim sportskim asocijacijama. To znači da su ovozemaljski bogovi neizbježni dijelovi odgovarajuće političke moći koja odlučuje o prostorima u koje će se seliti politički interes, a s njim i kapital proizvođača sportske opreme i tehnologije za gledanost što je postala drugo ime za tv prava kompanija koje imaju najveću moć plaćanja, a s njom i naplate svojih "usluga".
Pristalice tradicionalnog moraliziranja sa sportom i o sportu kojeg bi trebalo izdvojiti iz njegova posvemašnjeg komercijaliziranja koji ga, kako neki tvrde, pretvara u neku vrst civilizacijske bolesti nemaju nikakvog oslonca u povijesnim činjenicama. Od pamtivijeka je politika imala svoj utjecaj na sport. Spartanci su sportom (drilom) odgajali ratnike s geslom “Sa štitom ili na njemu”. Dakako, poznate su i starije civilizacije što se vežu uz Ganges, Eufrat i Tigris. Ono što im je bilo zajedničko je politika u tjelesnom vježbanju i sportskom nadmetanju kao odgojni zahtjev primjeren potrebama opstanka kao jedine alternative nastanka. Kakva je tada i među njima bila sudbina i interes politike za najbolje, možemo samo pretpostaviti, ali ne i tvrditi da je tada bio samo amaterizam. Car Teodozije ukinuo je 494. godine naše ere Olimpijske igre zbog jednog surovog povoda u nadmetanju, tada popularnih utrka, kvadriga koje su izazvale sukob navijača u kojima je stradalo više tisuća ljudi. U knjizi Krešimira Džebe i Marijana Serdarušića “Sport i novac”, (Zagreb, Reta, 1995.), uz bogato konzultiranu literaturu, prikazan je i, na neki način, registriran veliki broj autora koji su demistificirali moralnu hipokriziju tobožnje apolitičnosti sporta samim faktom da je njegova komercijalizacija normalni proces koji je započeo klađenjem kao oblikom nepredvidivih dimenzija eksploatiranja njegovih protagonista, a završio profesionaliziranjem svega što financijeru jamči dobit.
Komercijalizacija sporta je najsuptilniji oblik ili vrsta gospodarske politike okrenute tržištu kao izazovu opstanka na svim natjecateljskim razinama.
Naravno, nerazvijene ili siromašne zemlje nisu svjesne činjenice da je tjelovježba bitna pretpostavka pripreme za život u kojem se čovjek mora natjecati u proizvodnji, u organizaciji prodaje i u načinu života koji daje smisao egzistenciji koja je samo manje surova čim je bogatija. Baš zbog te činjenice, a ne zbog ideoloških razlika i pretpostavki, sport utemeljen na gospodarskim mogućnostima nema politički populizam. S njim se identificiraju trećerazredni političari i loši gospodarstvenici, odnosno osobe kojima su povjerena proračunska sredstva ili sredstva državnih tvrtki bez odgovornosti za njihovu namjenu.
Politika u sportu jedino je moguća pod pretpostavkom da dijeli sudbinu gospodarstva na način u kojem će tjelesna vježba kao priprema i sportsko natjecanje kao čin biti primjereni odgajanju vrlina s kojom će vježba jačati tijelo i poticati duh pridonoseći tako zdravom načinu života. Taj način života podrazumijeva rad i odgovornost za urađeno. Međutim, politika u sportu koji bi dijelio sudbinu gospodarstva na način da bude logistika strateških pretpostavki, nemoguća je bez strategije države koja se mora odrediti na svim razinama, kako bi mladost živjela s nekim ciljem kao trajnim imperativom. Ako se nacionalnim ciljem i svekolikim imperativom odredi čuvanje prirodnih ljepota, onda tom cilju moraju dati potporu sva ministarstva, a ne samo Ministarstvo turizma ili prostornog uređenja i okoliša. Država mora znati s čime raspolaže i što sa raspoloživim želi postići u svojem i sa svojim gospodarstvom. Zatim odrediti svaku gospodarsku granu kao potporu onomu što želi sa strategijom u kojoj se mjeri postignuće. Postignuće nije vjerovanje, već je godišnja i srednjoročna provjera trajnih težnji strateški postavljenih ciljeva. To je težnja koja se može, s manjim ili većim učinkom, ostvarivati vladajućom pameću; ona se provjerava, dopunjava i po potrebi mijenja kad ne ispunja očekivane pretpostavke.
Daroviti pojedinci u bilo kojoj djelatnosti kad ostvare međunarodne domete obično postaju građani svijeta s kojima se narod kojemu pripadaju s njima ponose. Međutim, darovitima ne bi trebalo posvetiti pozornost, jer oni sebi utiru put uspjeha, a ne društvu. Društvo napreduje zahvaljujući prosječnim vrijednim, radnim i discipliniranim građanima koji to postaju, dobrim dijelom, ako su tjelesno vježbanje i sport s takvim smislom ustrojeni i u praksi prihvaćeni.


ZAKLJUČNE KONSTATACIJE
- Sport i politika u najužoj su svezi.
- Sport, u bilo kojem društvu, ne može o(p)stati kao ne poročna djevica ili pojam zaštićene čistoće, jer je vjerno zrcalo političkih odnosa i pokazatelj gospodarskih mogućnosti u kojima su vrhunski sportaši tržišni ili politički usmjereni (manekeni) profesionalci.
- Sport je završio svoje fenomenološke faze i pokazao svoj nezaustavljiv put komercijalizacije, koju ne bi valjalo brkati s tjelesnim vježbanjem i sportskim aktivnostima primjerenim zdravim načinima života i rada.
- Bilo bi idealno da vrhunski sportaši postanu uzori mladima, a ne njihovi idoli.
-Nastojanja onih koji sugeriraju reduciranje sredstava najpopularnijem sportu u korist nekih drugih sportova je samo dokaz da je poremećen vrijednosni sustav, a s njim i politika koja ga podržava.
- Sustav vrijednosti u sportu nije definiran niti se on može osigurati dekretom ili pravilnicima što će se služiti mjerilima i njihovim usporedbama. Vrijednosni sustav nije autonomna kategorija, jer ako postoji u društvu, postoji i u sportu.
- Politika u sportu ima uporište samo onda kad ima zdravo i na strateškim pretpostavkama utemeljeno gospodarstvo.
- Sport mora dijeliti sudbinu gospodarstva i služiti mu kao potpora u njegovanju vrlina koje pridonose gospodarstvu, a ne sportu.
Društvo ne napreduje zahvaljujući darovitim pojedincima, već zahvaljujući discipliniranim i marljivim djelatnicima, a sport toj činjenici može pridonijeti ako se s takvim ciljem ustroji i njeguje.

<	srpanj, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Veljača 2015 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Travanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (2)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (1)
Rujan 2012 (1)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (4)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (6)