matajablog

četvrtak, 14.03.2013.

PRAVNO I RAZUMSKO NASILJE

Pa tko smije biti protiv sportaša kojima su pljeskali čak i ljudi bez posla i umirovljenici na rubu egzistencije? Ništa ne može popraviti kreditni rejting kao što to mogu sportaši i sport. Nisu li i do sada sportski uspjesi pomirili ono što je loša politika svađala?

Predizborni trik o naknadama osvajačima medalja kojima se, na prijedlog ministra Jovanovića, služi Vlada Republike Hrvatske bit će ipak nešto jeftiniji (oko 14, milijuna kn) od onog što ga je izvela Vlada Republike Srbije kad je pred parlamentarne izbore iskoristila popularnost vrhunskih sportaša koji su se priklonili stranci koja je obećala sportske mirovine osvajačima medalja na: OI, SP i EP.

Srpskoj Vladi onda, baš kao i hrvatskoj Vladi sada važno je ostati u sedlu, a kamo konj ide neka smisle budući jahači proračuna. Sabor ima glasačku mašinu, oprostite, ima većinu pa neka se onda javi oporba protiv prijedloga o izvrsnosti (to je moguća naknada osvajačima medalja) koji će našu prosvjetu koštati nekih 14 milijuna kuna. Tim novcem ionako ne bi mogli pomoći malim nastavničkim plaćama i lošim uvjetima za tjelovježbu (kineziologiju) onoliko koliko mogu pridonijeti dizačima ruku za koaliciju koja uporno nudi odricanje od sadašnjosti za bolju budućnost. Naravno, za bolju budućnost koalicije.

Objektivno stvari su posve drukčije. Sportaši koje je financiralo tržište, s medaljom ili bez nje, bogatiji su od sportskog saveza za koji su nastupali, dok u većini sportova vrhunski sportaši nikad ne bi bili u mogućnosti osvojiti medalje na OI, SP i EP bez proračunske potpore što je išla od lokalne do državne razine. Da Ministarstvo ima uvid u stanje našeg sporta moralo bi raspolagati podacima o materijalnoj osnovi svakog sporta; ona bi pokazala da niti jedan sportaš ne bi mogao platiti troškove opreme, treninga, najma objekta, stručnog rada i brojnih natjecateljskih putovanja i hotelskih smještaja. Vrijednost toga se očito, od sporta do sporta, razlikuje pa je to nužno tako i vrednovati ako je nekomu do vrijednosti stalo. Nažalost takvom se računicom nadležno ministarstvo nikad nije bavilo, a valjalo je da ima podatke o cijeni medalje. Ne samo za sportaša u jednom sportu nego po glavi stanovnika koji je bio prikraćen baš onim što je pripalo nositelju neke od medalja što bi neupitno dovelo u dvojbu bilo čiju naknadu za sportsku izvrsnost. Jesu li ikad u ministarstvu računali cijenu jedrilice, čamca, kajaka, konja i njihov transport do mjesta natjecanja? Ima li ministarstvo podatke o cijenama rekvizita koje klubovi kupuju i pojedinaca kojima ih tržište nudi pod sponzorskim ugovorima?

Ministar Jovanović je bahat, lukav i za društvo opasna individua! U sport je puzeći poput bršljana našao oslonac među popularnim sportašima kako bi ga držali na razini njihove popularnosti. Dobronamjernom bi ministru bilo svejedno kojim se sportom netko bavi, ali ne i njemu. Napao je najmasovniji i najpopularniji sport jer je o Jovanovićevoj politici neovisan. Oslonio se na pomoć medija i svoje licemjerstvo obznanio tako što je i sam zagazio u močvaru čije je isušivanje najavio izmjenama i dopunama zakona koji ne uređuje sport nego sve što mu smeta u nastojanju pretvaranja vrhunskih sportaša, uvjetno rečeno od, za tržište poželjnih pojedinaca u manekene politike koju provodi tako što privatnim interesima daje društveno značenje.

Zakonom o sportu člankom je, pozivajući se na Ustav Republike Hrvatske (što nigdje nije u Ustavu određeno op. ŽM) sport označio kao djelatnost od posebnog Državnog interesa kojeg je u praksi sveo na institut „izvrsnosti“ kojim bi nagradio vrhunske sportaše kad navrše 45 godina naknadama selektivno i na institut, zamislite, „sportske inspekcije“.
Za ministra, ali i za Vladu i za Sabor je sport djelatnost pod staklenim zvonom. Ako Vladine inspekcije zajedno s Državnom upravom ne uspijevaju kontrolirati dobrovoljno udružene sportske udruge koje su, sudeći po značenju koje im je dano posebnim inspektoratom, one veliko socijalno zlo ili su pak sredstvo skretanja pozornosti s izvorima mita i korupcije koje nije generirao sport nego ministarstva. Sport nije mogao biti uzrokom broja od 370.000 nezaposlenih i oko 1,200.000 penzionera. Znači li to da će i ostale djelatnosti imati posebno instruirane, od nadležnog ministarstva, inspektore?
Navikli smo na pravna nasilja, na pokajnike i na okrivljene koji su kažnjeni društveno korisnim radom. No, kad se ono vrši u djelatnosti dobrovoljnih, nevladinih i nepolitičkih sportskih udruga onda je to prvorazredno političko pitanje koje traži odgovornost Vlade Republike Hrvatske pred međunarodnim sudom pravde. Riječ je o činjenici da su sve udruge bilo koje naravi registrirane temeljem statuta u nadležnim uredima Državne uprave, a ne u, u ovom slučaju, u Ministarstvu, znanosti, obrazovanja i sporta. Statut je, za sve sportske udruge, nakon što je od nadležne uprave usuglašen i odobren s ostalim zakonima, isto što je i Ustav Republike Hrvatske za sva ministarstva, Vladu i građane. Toj činjenici, pravno, nadležno i na verbalni način prkosi Željko Jovanović zajedno sa svojom, za područje sportske djelatnosti, nekompetentnom ekipom. Sportskim uspjesima manipulira umjesto da ih tržišno promovira, a da tržištu nekoonkurentne sportaše podupire mjerom realnog, a ne željenog.

<	ožujak, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Veljača 2015 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Travanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (2)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (1)
Rujan 2012 (1)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (4)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (6)