matajablog

nedjelja, 11.05.2014.

ODRICANJE OD SADAŠNJOSTI ZA BOLJU BUDUĆNOST

Sve dok Vlada bude najmoćniji investitor, umjesto stvaralac uvjeta za investiranje u raspoložive nacionalne resurse, građani Hrvatske bit će žrtve poreznih nameta čiji je jedini cilj punjenje proračuna za financiranje resornih ministarstava koja ,baš kao i svaka vlada, nude odricanje sadašnjosti za bolju budućnost u ime floskula poput otrcane i neizostavne brige za mlade s posebnom „ponudom“ doživotnog obrazovanja i društva znanja što se svodi na sinekure u prosvjeti i na kampanjske dosjetke što se pokrivaju golemim plakatima.
Pouzdano se zna da je sve teže dobiti odgovarajuću zdravstvenu skrb, ali se ne zna kolika se sredstva troše na besmislene kampanjske akcije što upućuju na potrebu kontrole krvnog tlaka, šećera i drugih, kako ih nazivaju, civilizacijskih bolesti.
Pouzdano se zna da je prometna kultura na niskoj razini, a da su uzroci brojnih nesreća izazvane konzumiranjem alkohola i opojnih sredstava uz poslovičnu neodgovornost institucija zaduženih za prometnu infrastrukturu. Zar netko uistinu misli da će vozači smanjiti gas kad ugledaju golemi plakat s porukom „Brzina ubija“? Svi znaju da je alkohol štetan i da je droga opasna ali sve dok se prevencija bude rješavala plakatima i brošurama budite sigurni da je birokracija takvog ministarstva puno opasnija od alkohola i droge u društvu, da primijetimo s ironijom, znanja i neodgovornosti..

Sve dok Vlada u Ministarstvo za znanost, prosvjetu i sport ne postavi osobu koja zna da znanstvenik nije zanimanje nego domet, a da je obrazovanje bez odgoja isto što i lopata bez drške i sport će biti djelatnost od posebnog državnog interesa.
Sudeći po svemu što se u nas događa u „proizvodnji“ magistara i doktora znanosti valjalo bi da se netko upita što je bitno: titula ili znanje? Hrvatska ima u visoko obrazovnom kadru najviše diplomiranih ekonomista i neuspješno gospodarstvo i najviše diplomiranih pravnika sa suspektnim pravosuđem.
Ne ulazeći, u ovoj raspravi, u prostor državne mature s pitanjima za kviz umjesto za prosuđivanje razumijevanja predmeta za nastavak školovanja, valjalo bi se zadržati na činjenicama u kojima je uz „suvremenu pedagošku misao“ nastavno osoblje postalo žrtvom učeničkog nasilja što je prvorazredno pitanje, nazvao bih to, pobjede znanosti nad zdravom pameti. Nije li logična pretpostavka da su djeca dužna slušati i poštovati roditelja i starije osobe? Zašto bi institucije društva dale prednost nedisciplini i neodgovornosti učenicima u odnosu na nastavno osoblje? Dakle to je pitanje o kojem ne mogu raspravljati samo doktori znanosti, a pogotovo ne ako su usvojili, da kažemo, filozofiju koju je spoznaja molekularne biologije pretvorila u ono, što se zove „znanstveno smeće“! Mora li o tome raspravljati samo znanstvenik s titulom ili građanin s argumentima?
Jadna je država koja se prepoznaje samo sportom i koja vlasnike sportskih medalja na OI i SP vrednuje, kako bi smisao tjelesne vježbe i sporta kao socijalnog izazova učinila bez vrijednosti.

Sve dok Vlada u Ministarstvu kulture ne nađe osobu koja ne shvati da pitanje kulture nije nametanje osobne kulture nedovoljno obrazovanim građanima ONA će biti parada što ju pokriva proračun umjesto interes građana. Riječ je o činjenici da je kultura dovoljno široka djelatnost kojeg u nas predstavljaju scenske, likovne i glazbene izvedbe, kao i brojne ustanove od kazališta, biblioteka, muzeja i filmskog stvaralaštva uz maštovit iliti kreativan kadar za izložbe i festivale. Dakle i bez spomeničke baštine golemi je to prostor za koji je nužno znanje prepoznavanja koje ne smije podleći osobnim emocijama, a i manje interesu.
No, sva ta i tako poimana kulturatura predstavljanja postaje beznačajna ako ne postoji kultura discipline i odgovornosti kao institucionalno njegovane potrebe. Naime, u nas još nitko nije shvatio da smo dužni tek započeti zanemarene procese, kako bi prevladali ideologiju, kampanje i glumu same glume za boljitak građana, a ne države. Hrvatska nema svoju povijest; ona nema još književnost i film, a ima televiziju koja postaje sama sebi svrhom. Dakle, u tom smislu naša ministarstva su vrsta matrice u koju su raspoređeni različiti interesi jer je, očito, zanemaren smisao dugo očekivane države koja je opljačkana, prezadužena i s građanima koji, tako se čini, nisu dobili što im je potrebno kao nešto što se poima kao duševna hrana u vrijem kad je životna sve teže dostupna.

Sve dok nam Ministarstvo za turizam i Ministarstvo za poljoprivredu budu ovisili o vremenskim uvjetima a ne o uzajamnoj suradnji i nadalje će lijepo i sunčano vrijeme pogodovat turizmu, ali štetiti usjevima. Zato je groteskno što se naš turizam reklamira spomeničkom baštinom kad turisti uživaju u suncu i moru i s prvom kišom napuštaju Hrvatsku s pričom što su jeli i pili, a manje o tome što su vidjeli. Napokon, bilo bi nužno da turistički djelatnici shvate da turisti nisu gosti nego su potrošači koje valja ugostiti za primjerenu cijenu, a ne dočekivati ih na granici s bocom vode i prospektima na razini ministara.
Turizam je apsolutno krivo pozicioniran kad posreduje predstavništvima koje žele privući turiste plakatima umjesto agencijama koje ispituju dubinu džepova potencijalnih potrošača kako bi im ponudili primjeren aranžman. Naime, oni koji imaju dovoljno novca, a tih je u turizmu sve manje, i bez posrednika mogu pronaći što ih zanima.

Zaključno:
Hrvatska ne raspolaže kolektivnom memorijom i zajedničkim nastojanjem. Takvo nastojanje je proces koji traži nacionalni konsenzus za pitanja prosvjete, turizma, poljoprivrede i zaštite prirode kao minimumom koji neće biti ovisan o stranci nego o njegovanom smislu kao najmoćnijim nacionalnim resursima.
Pojedinci i timovi koji predstavljaju Hrvatsku u međunarodnoj prepoznatljivosti nužno dobivaju nacionalnu potporu u sportu, umjetnosti i znanosti ako to svojim talentom zavrjeđuju jer visoki dometi pojedinaca nisu zasluga sustava nego darovitosti koje institucije rado sebi pripisuju.
Zagreb, 11. Svibnja 2014.



.

<	svibanj, 2014					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Veljača 2015 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Travanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (2)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (1)
Rujan 2012 (1)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (4)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (6)