matajablog

nedjelja, 29.12.2013.

KAKAO VOLIM ZAGREB


Nisam bio osobito discipliniran čitatelj rubrike “Zašto volim Zagreb”, ali u svemu što sam nekad pročitao ustanovio sam jedan čudan način udvaranja publici ili udovoljavanju rubrici koja traži pisce za taj pomalo sladunjavi i srcedrapateljni prostor.
Kao prvo, Zagreb se voli iz dva razloga. Nema ništa prirodnije od činjenice da ljudi vole grad u kojem su rođeni! Svi ostali koji su u Zagrebu o(p)stali našli su njemu svoj egzistencijalni interes. Što uopće znači voljet grad ili bratimiti se s gradovima? Grad ima svoju uporabnu vrijednost koja se voli u mjeri koristi koju mu pruža ili koju iz njega izvlači stanovnik, podstanar, pisac, građevinar, liječnik, arhitekt, umjetnik, obrtnik ili činovnik. Tu istinu još nitko nije izrekao! Svi se nešto prenemažu svojim ljubavima prema ulicama, zgradama, parkovima, muzejima, kazalištima i brojnim drugim ustanovama na način koji bi, najvjerojatnije, morao fascinirati čitatelje. Stjecajem okolnosti znam osobu koja je pisala “zašto voli Zagreb” i osobu koja je naručila “ljubav” za Zagreb, odnosno, tekst za spomenutu rubriku. Naime, ta se rubrika podastire istaknutim pojedincima, a kao što znamo među njima je podosta lažljivaca i prevrtljivaca što podvaljuju gradu politiku, znanje i pamet. Naravno, nije mi ni u primisli da među piscima spomenute rubrike nije bilo iskrenosti ili lirske zaljubljenosti u grad mladosti, studiranja, hofiranja itd. Međutim, ljubav je intima s kojom se nema smisla javno razmetati. Zamislite upite: zašto volim mamu ili domovinu? To je prirodno, a hvaliti se ljubavima je nepristojno i nedostojno civiliziranih ljudi. Riječ je naprosto o jednom psihosocijalnom defektu koji vrijeđa kritički raspoložen um. Pa tko bi na ponuđeni upit odgovorio da voli Zagreb zato što vlasnici vode pse na ulice da bi obavili ono zbog čega doma puštaju vodu, a na ulici se dive pasjem izmetu. Recite samo gazdi nekog psa u Zagrebu da nema smisla pustiti psa bez lajne. Niti jedan vam se pseći gazda neće zbog toga ispričati nego će, ovisno o korpulenciji, odšutjeti ili uzvratiti uvredom. Ima li smisla upit na tržnici: jesu li svježa jaja? Dvojim da bi netko odgovorio da nisu. Dakle, takvo pitanje postavljaju nesigurne osobe koje žele potvrdu svoje nesigurnosti čak i na tržnici.
Zašto bi netko napisao da mu je mrzak promet u našem glavnom gradu i da mu je zlo kad mora preko Save, a osobito kad padne kiša ili kad je poledica?
Grad koji je bježao od Save prema Sljemenu još nije dobio ni uređenu obalo utvrdu i na njoj pristojno šetalište koje bi mladost iz gustih, i kafićima pretrpanih, trotoara premjestio na obale Save. Pa gdje su svi ti zaljubljenici u Zagreb? Zašto se ne otvori rubrika “Kako volim Zagreb”. Neka nam se u toj rubrici jave ljudi koji su u našem glavnom gradu ostavili nekakvog traga. Neka pišu o svojim uspjesima ili podvizima, a ljubav neka čuvaju za svoje bliske i drage prijatelje i neka je dijele ili množe. Svejedno je.
Ljubav prema gradu se mora prepoznavati djelima. O tim djelima svjedoči Bole, Lenuci i brojni pojedinci iz razdoblja u kojem je predstojnik Odjela za bogoštovlje i nastavu bio Izidor Kršnjavi. Za njegova je „vladanja“ grad stasao onakvim kakvim ga još uvijek i jedino imamo s čime predstaviti strancima. Voljeti Zagreb ili bilo koje mjesto nije dovoljno. Valja se truditi i puno toga uraditi da se ljubav pretvori u skrb i čuvanje vrijednosti koje jamče ugodan prijevoz, sigurnu šetnju ulicama i parkovima. Uostalom grad je već davno prevladao ono što se zove gradska intima. Kad je prešao preko Save postao je velegrad širokih vizura i skromnih rješenja. Ono malo intime zadržano je još kod popularnog Charlija s nekim drugim pretenzijama iliti biti viđen kako bi se ponekad socijalno zlo ekstravagancije i blefiranja pretvorilo u kakvu-takvu vrijednost.
Nisam primijetio da je netko od „zaljubljenika“ upozorio nervozne vozače da truba nije sredstvo discipliniranja onih koji su na putu njihove žurbe. Nisam primijetio ni reagiranje građana na bezobzirnost spram hendikepiranih osoba. Svaki ide svojim putem što bi D. Cesariće rekao “..za novcem ili za hljebom.....” ne čineći ništa da bi građani komunicirali u ugodnom ozračju uzajamne pažnje i poštovanja koje inače obilno iskazuju u pisanom obliku spram spomenika, zgrada, parkova, skulptura i svega što je neupitni ures grada.
Zagreb je grad na domak mora i u predivnom okruženju Like, Zagorja, Međimurja i Slavonije. Drugim riječima ima idealnu poziciju da ga njegovi „zaljubljenici“ napuste već u petak, kako bi se vratili korenima od kojih su pobjegli. Pobjegli od zemlje samo je vikendom obrađuju. Pobjegli od pašnjaka u njima traže smiraj duše, a na plavom Jadranu u bijelim vikendicama ili na brodovima troše ono što u Zagrebu zarađuje. Samim tim ono malo gospodske i gradske sirotinje se zadovoljava Sljemenom i umjetnim jezerom. U našem se glavnom gradu ne živi nego se radi da bi se vikendom napustio grad kojeg su gradili njegovi građani prije prva dva svjetska rata. Gostima ili turistima se pokazuje Gornji grad, Lenucijeva potkova, Mirogoj i točka. To su djela i objekti koji su dali fizionomiju Zagrebu s kolodvorom i Zrinjevac koji vodi do središnjeg trga preko tržnice i Tkalčićeve do Gornjeg grada na kojem nam na jednoj strani, ili u Banskim dvorima, sjede „poslodavci“, a na drugoj strani, u Saboru, zakonodavci.
Međutim, zaljubljenici u grad se ne mogu dičiti prometnom rekonstrukcijom, obnavljanjem fasada, uvođenjem plina ili kanalizacije.
Zanimala bi me rubrika u kojoj bi ljudi različitih struka uspoređivali Zagreb sa susjednim glavnim gradovima i ukazivali na nedostatke ili nudili rješenja. Što to ima Zagreb, a nema Ljubljana, Trst ili Beograd? Imaju li Sarajlije bolju gastronomsku ponudu od Zagreba? Ima li Zagreb bar nešto što ne bismo mogli pronaći u Budimpešti ili u Beču? Recimo, štrukle umjesto ćevapa.

29.12.2013. u 10:39 • 0 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno.

< prosinac, 2013 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Veljača 2015 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Travanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (2)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (1)
Rujan 2012 (1)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (4)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (6)

Linkovi

moj facebook

PROKRUST

Prokrust je Posejdonov sin koji je putnicima namjernicima nudio postelju. Prema mitu svi koji su bili duži skraćivao ih je rezanjem, a koji su bili kraći rastezao ih je do veličine kreveta. U simboličnom je smislu dio čovjekove svijesti koja dužnost od drugih očekuje i koja obveze drugome nameće izuzimajući sebe.