matajablog

subota, 16.04.2011.

PARLAMENTARNIM STRANKAMA I VLADI REPUBLIKE HRVATSKE

Opaska:
Pismo je upućeno Mailom kao reagiranje na optužene hrvatske branitelje od Republike Srbije na koje ni Vlada, a ni stranke nisu poduzele mjere na međunarodnom diplomatskom prostoru s namjerom da dokažu da je srpska politika bila agresorska. Dokaza je bilo na pretek, a temeljni je da niti jedan hrvatski branitelj (ne vojnik!!!) nije bio na teritoriji Srbije, kao i činjenica da su imali logore u kojima su bili branitelji Republike Hrvatske. Sad, kad su osuđeni generali u Hagu, javlja se poticaj na prijedlog gospodina Mirijama Damaške (opet iz inozemstva), da se Vlada uključi, dakle nakon petnajestak godina, u obranu svojeg suvereniteta i svih objeda što ih nameće agresorska politika. Za vjerovati je da će i kolalicijski partner Vlade SDSS dati svoj prilog ukoliko ne podržava politiku Slobodana Miloševića

Zagreb, 14. ožujka 2011.

OTVORENO PISMO SVIM PARLAMENTARNIM STRANKAMA I VLADI REPUBLIKE HRVATSKE

Nakon slučaja „Purda“, sudeći po nastavku lova na branitelje koje Srbija sumnjiči za ratne zločine, sasvim je točno ustanovio moj prijatelj Ranko Ćetković da Srbija shvaća mir na Balkanu kao nastavak rata drugim sredstvima. Recimo, jedno od sredstava je pravosudno.
Umjesto da Vlada Srbije pruži dokaze o štetnoj politici Slobodana Miloševića i osudi neupitnu agresiju učinjenu izvan njenih granica, upustila se u optužbe koje ne prkose samo moralu, nego i zdravoj pameti. Proglasiti branitelje Republike Hrvatske za ratne zločine slično je dokazivanju da su ovce na vlastitoj paši zlostavljale vukove koji su ih htjeli čuvati.

Naravno, ne pada mi na pamet optuživati Srbe. Neka se sa Srbima bavi srpski narod, ali sa srpskom se politikom ne može baviti hrvatski narod nego političari koje je izabrao. No, hrvatski političari do te lekcije još nisu stigli pa puštaju narod da nesposobnost hrvatske politike prebaci na srpski narod koji kao i hrvatski dijeli zlo i dobro politike koja ga vodi.

Smatram se pozvanim obratiti svim našim parlamentarnim strankama i Vladi da se poduzmu odgovarajuće mjere na najvišoj političkoj međunarodnoj razini kako bi se razlikovala srpska agresija od hrvatske obrane. Hrvatska je i nakon formalnog završetka rata pod stalnom provokacijom koju je međunarodna zajednica čak i medijski podržala činjenicom da je srpsku, tada miloševićevsku, neupitnu agresiju na tlu Hrvatske uz pomoć JA i srpske paravojske nazvala građanskim ratom.

Pa, odakle građanima srpske nacionalnosti tenkovi, avioni i teško naoružanje kojim su oslobodili Vukovar, a jednako razarali Osijek Split, Šibenik i brojna druga mjesta i gradove? Od koga su oslobađale Vukovar Šljivančaninove jedinice? Dotični oficir JNA nije odgovarao za zločine i tek je simbolično kažnjen unatoč neupitnim dokazima o kojima je svjedočio razoreni grad i kamerom zabilježeno njegovo obraćanje pred vukovarskom bolnicom djelatnicima međunarodnog Crvenog križa. I nikom ništa?! Nitko nije pozvao svjedoke užasa nastalog 18.11.1991. godine. Kazna je građane Hrvatske zbunila, ali se zbog nje nije uspjelo svijet uzbuniti. Točka!
Nije li i to provokacija? Pa naravno da je! Niti jedan od spomenutih primjera nije slučajan.

Pokazano je golemo znanje i visoko koordinirano vođenje međunarodne politike i totalna nesposobnost, nedoraslost i naivnost osoba kojima je povjerena međunarodna politika Republike Hrvatske. Poljupci liderice pučke stranke i privid dobrih namjera gđe Pack nama ništa ne pomažu. Ljubazno je priman i ex premijer Sanader i mnogi su nas tapšali po ramenu mijenjajući nadu za očekivanje i očekivanje za nadu. Zašto spomenute dame nisu upozorene da mi uz pitanja kapilarno povezane kleptokracije imamo goleme probleme koje nam čine susjedi kojima smo pružili ruku? Šalju nam sramotne optužnice u koje je uvrštena i dr. Vesna Bosanac o čijoj su ulozi svjedočili liječnici bez granica, a drznuli su je optužiti kreatori i kreature besramne politike koja s Miloševićem nije nestala.
Ni tada za vrijeme agresije, a ni sad naša međunarodna politika nije bila u stanju formulirati stavove kojima bi nas diplomacija mogla staviti u kontekst međunarodnog subjekta koji točno zna što želi i koji je čimbenik u regiji na putu u EU. Naša se diplomacija, u nedostatku jasne politike, bavila lobiranjem za osobnu korist, švercom, pa i drogom. I nikom ništa?!

Ako Hrvatska nema namjeru braniti se dva puta od politike koja je javno osuđena, a u praksi nastavljena pravosudnim zamkama i zavrzlamama neka se prvo odluči za lobiranje u korist istine koja nije potrebna samo Hrvatskoj nego i stabilnosti regije. Kamo te diplomatske i druge note, upozorenja, prilozi i dokazi. Iz političkih retorti množe se sadržaji naših obveza, a što je s međunarodnim obvezama? Iz jedne je retorte tek nedavno međunarodni gubernator BiH otkrio pozadinu iz koje predsjednik Dodik crpi svoje samopouzdanje kojim prkosi federaciji. Pa zar se nije i ranije moglo naslutiti da je jedinstvena BiH proizvod jedne od političkih retorti koja mijenja agense prema sadržaju kojemu je forma fluidna.
Gospodo, oprostite, uvažena gospodo dizači ruku i zaljubljenici u fotelje Unije, Razmislite i stavite se u položaj onih koji će vas tamo otpremiti. Ne zaboravite da i glasači moraju naći svoj interes jer izglasani su u njoj neupitni. Dakle, moja građanska poruka je:
Hrvatska od EU očekuje da ispuni međunarodne obveze koje pridonose svemu onome zbog čega je ustanovljena. Nije li to, mir, stabilnost i gospodarski boljitak.

Željko Mataja, 10.000 Zagreb, Nova cesta 111

P.S.
Imate pravo koristiti parole:
„Umjesto neprijateljstva suradnja“, „Umjesto..... itd“

16.04.2011. u 06:19 • 1 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno.

	travanj, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

matajablog

subota, 16.04.2011.

PARLAMENTARNIM STRANKAMA I VLADI REPUBLIKE HRVATSKE

Linkovi

PROKRUST