Maroons Dirty Mind Club - The Next Generation

Jutros sam bio na faksu upisat ocjenu iz sociologije, nakon toga na slavljeničku lozu sa Đenis, proslavili smo položeni OSJ. Bio u menzi. Slučajno mi potrefila malo jača porcija, nekakva kombinacija svinjetine i teletine(?!)... Ostatak dana uz politiku. Konzervativizam i neokonzervativizam. Jedva se prisiljavam. To mi je zadnji "opasni" ispit u ovom semestru, ako ga riješim bit će mašala...
Malo mi je čudno bez tv-kartice. Bio rukomet, napeta tekma, a Maroons nema gdje gledat. Dobri stari radio je popravio situaciju. Inače, tv-karticu sam izvadio jer mi ne radi daljinac, trebao sam je odnjeti na popravak, ali, što zbog ljenosti, što zbog ispita, još nisam stigao. Možda i bolje. Bit će vremena kad očistim semestar(kako to moćno zvuči!).
Već treći dan me svakomalo boli glava. Nočas nisam mogao spavat. Andol spasi al samo neko vrijeme. Ne znam što je. Bio sam na sistematskom, pa mi ništa nisu našli, ne bih se trebao brinut. Valjda mi se mozak izraubao, pa malo jače "pari".
Skužio sam da sam postao dosadan. Već neko vrijeme život mi je prilično monoton. Živim na relaciji stan-menza-faks. Ok, nije baš doslovno, al većina dana jest. Zbog faksa sam zapostavio odnos s nekim dragim osobama, jednostavno ih se ne sjetim, ili kad ih se sjetim, to je obično kad imam posla preko glave...pa opet ništa...hebiga...
Najkritičnije je što mi je zbog te monotonosti ponestalo ideja za blog, pa često kad se logiram ne znam što napisat. Al nadam se da će se i to riješiti kad ispolažem još ovih par ispita.
Namjeravam poslat par postova s MDMC-a na službeni sajt fakulteta. Ljudi rade e-časopis pa im presušno fali tekstova. Samo ću ih malo preoblikovati, tj. poopćiti(izbacit moje komentare). Najvjerojatnije ću poslat one iz serije "Nepoznati Hrvati" i neke biografije glazbenika. Al o tom potom. E da, umalo zaboravih, prihvatio sam ponudu pisanja za još dva lokalna portala, jedan već postojeći i jedan tek u nastavku. Zasad samo iz zahebancije, a poslije možda kapne kakva lovica.

Keep on bloggin'!!!

Pa tako nekako i jest. Jedan dan se osijećaš super, kao da letiš i nije te briga za nikog i ništa. A drugi dan se osijećaš posrano, kao da se ne možeš nigdje maknut. Golub i kip. Jedan dan ti kakiš po drugima, jedan dan drugi kake po tebi.
To bi ja opisao kao promjenu raspoloženja, što mi se ovih dana često događa. Psihički pritisak koji mi stvaraju ispiti iscrpljuje me. Znam, ocijene su odlične, al očito je riječ o poslijedici prijašnjih iskustava kad nisam znao ni kako se zovem, a kamoli kako sam napisao ispit ili slično. Znao sam prije nekih ispita toliko bit nervozan da bi se ispovratio na stanici čekajući tramvaj. Užas... Tada sam skužio da nešto moram promijeniti, da ne mogu više tako... Opterećenje je bilo preveliko. Još ga malo osijećam, onako potajno, podsjeti me na stare dane.
Idem spavat.

Keep on bloggin'!!!

Te nedjelje, 30. siječnja 1972. u sjevernoirskom gradiću Derryju dogodila se velika tragedija. Mimohod irskih prosvjednika gradskim ulicama pretvorio se u krvoproliće: nakon sukoba prosvjednika i britanskih specijalaca ubijeno je 14 nenaoružanih nevinih ljudi, većinom mlađe dobi. Još dan danas nisu utvrđene potpune činjenice o ovom masakru na ulicama Derryja.
Kako jednom reče veliki Isaac Asimov:"Nasilje je poslijednje sklonište nesposobnih..."
Eto, samo toliko...

Keep on bloggin'!!!

E, da...kasni sati nedjeljne večeri...ustvari, već je ponedjeljak, novi radni tjedan. Hm, kako mi je rad na prvom mjestu. Dobro sam se ja lobotomirao, samo na faks mislim... a možda je to i najbolje, dovoljno sam se zahebavo u životu, treba sad malo uložit i u sebe i nauku. Nikad nije kasno.

Čitao sam danas jedan genijalni engleski blog, sad se ne sjećam koji je link, al čovjek ima tako fascinantne stavove o životu. Nevjerojatno kako sam se u puno stvari prepoznao. Valjda se iste nevolje događaju ljudima u svijetu, samo imaju drugo pakovanje...jer ljudski odnosi su uglavnom isti. Ok, razlika je u kulturi i odgoju, al svi smo mi jedno, mozgovi nam jednako životinjski promišljaju. Mogu reć da sam puno toga prokužio čitajući taj blog. Nisu ni Englezi tako ludi, znaju i oni napisat dvije suvisle...

U prošlom postu ste u komentarima možda zamjetili člana sarajevske podružnice Udruge Đigera. Ima njih tamo više, i svi su u odličnoj formi, već godinama. Rekli bi nacisti "Drag nach Osten", pa tako i Udruga Đigera, širimo se na istok, do Drine!

Naravno, jedna za lakunoć: "Iskustvo je ono što dobijemo kad ne dobijemo ono što želimo."Duboko...dozlaboga duboko...

Keep on bloggin'!!!

Iako nad Gradom nije osvanulo lijepo i sunčano jutro, ja se osijećam izvrsno. Naime, sve strepnje oko ispita iz OSJ su otklonjene. Prošao sam ispit s vrlo dobrim uspijehom. Ne mogu vjerovat. A ja sam bio u uvjerenju da sam napisao za nekakvu bijednu ocjenu, između 2 i 1. Što reći nakon ovog iznenađujućeg rezultata. S obzirom na dosadašnje rezultate(još nijedan pad ispita, položeno 9 od 11 ispita, svi ispiti položeni u prvom djelu zimskog roka) od Maroonsa možemo očekivati samo još bolje i veće rezultate. A Maroons će, u samo sebi svojstvenom ganuću nakon svih prijašnjih fakultetskih "Scila i Haribda", dodati:"Konačno!!!".
Najbitniji dio splitske podružnice Udruge Đigera ipak se nije pojavio u Gradu. Tako ću vikend provesti družeći se s konzervativizmom, liberalizmom, socijal-demokracijom, populizmom, nacizmom i fašizmom...puno lipih stvari, hehe...siguran sam da će mi bit jednako zabavno, zanimljivo i poučno...ispit je u četvrtak, pa treba malo proć gradivo, onako reda radi (nakon ovog s OSJ, para mi se da ne trebam ništa učit, ali eto, poštovat ćemo studentsku tradiciju "učenja za ispit").
Jedna zanimljiva činjenica se polako nazire na mom kalendaru. Ako u četvrtak 2.2. položim Politiku, a u ponedjeljak 6.2. Kulturu govora, onda sam slobodan do 20. veljače. Dakle 13 dana odmora. Dovoljno vremena. To je samo razmišljanje, neću još o tome podrobnije razmišljat, vidjet ćemo kako će se stvari odvijat. Ako bude kao dosad...?!

Keep on bloggin'!!!

Ne želim znat kako će se fino redati koncerti stranih (kvalitetnih) grupa u Hrvatskoj. Dosta mi je bilo čuti za Franz Ferdinand i Rolling Stonese početkom srpnja. Taman kad su rokovi, i velike vrućine. A o parama da i ne govorim. Zar treba naglašavat kakva je financijska situacija jednog studenta. Ma sve će to narod pozlatit.
Počeo sam s ovim "iz nebesa" uvodom jer mi se previše misli mota po glavi. Ne znam zašto mi se to stalno događa, ali moj mozak radi u najvećoj brzini. I nije to loše. Kažu mi, uspori malo, nisu stvari uvijek onako kako se čine. O da... Moj mozak je prokleto u pravu svaki jebeni put. Svaki jebeni put.
Kad čovjek tijekom godina u svom mozgu, u svijesti izgradi neke stavove o ljudima, karakterima, stavovima, onda je to ona dogma koje se treba držati. Svi mi sebe doživljavamo drukčije, doživljavamo druge drukčije. Zato nitko, ali nitko meni ne može reći kako ispravno razmišljati, kako treba postupit. Jer ovo je moj život i živjet ću ga kako ja hoću. I dobro mi je, hebe mi se za druge, mizantrope i mediokritete.
Mrzim ljude s kompleksima. Uvijek moraš pazit što pričaš, kako se ponašaš. Što je najgore, moraš mislit dok si s njima. Znam da ih ima puno. Ali treba znat živjet a ne se opterećivat s kojekakvim pizdarijama.
E sad mi je lakše.

Keep on bloggin'!!!

Budući sam prošlih nekoliko dana spavao prosječno 4-5 sati večeras sam morao napustit potencijalnu pijanku s mojim đigericama. Ovi ispiti su me malo stigli umorom, pa bolje da ohanem. E, izašao sam u lokalnim novinama, slika sa subotnje pijanke u kafiću, s popratnim komentarom:"Sreća!". Nas troje, najjačih. Glavno pitanje nije kad ćemo se napit, nego koliko...
Svečano najavljujem dolazak članova splitske podružnice Udruge Đigera u Grad na konvenciju Saveza udruga. Iako u ovim trenutcima nije poznat puni sastav izaslanstva veselje me uvelike obuzima. Jer kad splitska podružnica nastupa onda je to do zore(ili bar do prvog WC-a, hehe).
Naravno da je faks dobro, polako se puni indeks s lijepim ocjenama. Držim prosjek 3.5, zasad. Iako mi to nije toliko bitno zasad, to mi je dobar psihički podstrek za daljnje napredovanje. Čini mi se da ću kad god budem loše volje zavirivat u indeks, da mi malo digne moral. Bubalica.
Obavio sam i sistematski danas. Nisu mi ništa našli. Valjda je to najbitnije. Dok god je zdravlja bit će i svega drugoga, jelitako.
Dilema iz "Pjesme za A." još nije razriješena. Vidjet ćemo koji će bit rezultat. Ali više se time ne opterećujem. Prema staroj uzrečici engleskih utopljenika:"Go with the flow!".
Zadnje vrijeme mi se po glavi motaju neke super ideje. Ne znam hoću li imat vremena da ih materijaliziram. Trebalo bi ih malo doradit. Naravno, bloggeri će prvi doznat.
Ah, idem u Carstvo Snova, konačno. Zasluženo.
Jedna zanimljiva za lakunoć:"Problem sa opiranjem od iskušenja jest u tome da se neće više ukazati."
E, ovo je duboko...

Keep on bloggin'!!!

Budući sam u zadnja dva posta upilao s poezijom, tuđom i svojom, odlučio sam vas malo razveseliti. Ne bojte se, nije opet neka caka-anketa...ne želim znat ko bi koga kada i gdje. Ja sam umro od smijeha kad sam pošao na ovaj link. To samo najbolji znaju napravit.

Keep on bloggin'!!!

Očaj...

Ne da mi da mislim o ničem drugom,
Samo o njoj.
I nikako da se umirim.
Vrijeme ide, strah raste.
Ne znam.
Ona ne zna
Koliko mi treba
Da mi se javi,
Da me smiri,
Ili sa sudbom pomiri!

Ma sve mi je sad isto:
Izgubih svaku volju.
Znam da od sveg neće ništa bit.
Ne mogu se krivit.
Dao sam sve,
A ona ne želi pustit!

Očaj...

Maroons
23. siječnja 2006.,
u trenucima čekanja mejla s rezultatom testa iz Odnosa S Javnošću od profe mr.sc. A. Kolarić.

Frozen

You only see what your eyes want to see
How can life be what you want it to be
You’re frozen
When your heart’s not open

You’re so consumed with how much you get
You waste your time with hate and regret
You’re broken
When your heart’s not open

Mmmmmm, if I could melt your heart
Mmmmmm, we’d never be apart
Mmmmmm, give yourself to me
Mmmmmm, you hold the key

Now there’s no point in placing the blame
And you should know I suffer the same
If I lose you
My heart will be broken

Love is a bird, she needs to fly
Let all the hurt inside of you die
You’re frozen
When your heart’s not open

If I could melt your heart

Madonna

Toliko sam imao posla ovih dana da sam zaboravio na blog. Ustvari, nisam htio blogat umoran, iscrpljen ili loše volje. Ili kad nisam imao šta napisat. Uglavnom, položio sam prvi ispit na MiKudu, što znači da više nisam brucoš(sad bi neki dodali:"Po treći put!"). Istraživanje i pisanje sam položio s vrlo dobrim uspijehom. Zanimljivo je napomenut da je ukupna ocijena ukupni prosijek tri ocijene: individualnog rada, ekipnog rada i znanja na ispitu. Na ispitu sam znao za 4, u ekipnom radu(esej 1500 riječi) sam znao za više od 3(to vam je kad radite s više ljudi, usput neprovjerenih mogućnosti), ali sam individualni rad(esej 500 riječi) dobio izvrstan, i naravno uz pohvalu. Pisao sam o Tracy Chapman, europskoj turneji i novom albumu, te naravno kratki presjek karijere. Profa inače radi na Hrvatskom Radiju 3. program, i eseji su joj specijalnost. Dakle, ima nešto u tom Maroonsu.
Naravno da nisam propustio proslavit. Sa mojim Sisterkama HotLips, Djuki i Butom sam se opio u lokalnom mondenom okupljalištu dubrovačke mladeži. Budući je glazbu puštao naš omiljeni DJ(koji fanove ima i u Udruzi Đigera Split!), bilo nam je odlično. Neću spominjat šorku koja je bila u pola večeri, krv po podu i majicama, đikane u napadu bijesa. Nisam dopustio da mi pokvare idilu momenta.
Sutra je jedan vrlo zaheban ispit. Ali skupio sam balicu za ponavljanje večeras, tako da ću lakše skužit neke nebuloze iz odnosa s javnošću. Bit će sutra "iz svih kalibara".
Toliko od mene. Nakon sutrašnjeg ispita mi je zatišje, pa ću imat više vremena za bloganje, ali i komentare.

Keep on bloggin'!!!

Evo me konačno i na blogu. Vratio sam se iz Splita. Posjet simpoziju tamošnje podružnice Udruge đigera protekao je zadovoljavajuće. Ekipa je dokazala da i u teškim trenucima borbe za projekte i ispite ima snage pošteno se zapit. Mnogi su se te noći "preračunali". Dostojni su barem značkice "Orden za hrabrost", dobit će je prilikom slijedeće generalne skupštine svih udruga đigera.

Uz obavezno zabilježene najbolje trenutke simpozija na digitalcu, postaje i video-zapis vašeg blogera Maroonsa u zanosu pjesme Rolling Stonesa. Kad se malo bolje pogleda moglo bi se reć malo Travolta, malo Village People, malo invalid rada. Zanimljiv video-uradak.

Naravno, riječ "simpozij" namjerno koristim. Grčkog porijekla, simpozij je bio skup velikih grčkih filozofa koji bi se našli kod jednog pa bi "skupa ležali" (sim' 'pozij) pred niskim stolom i malo filozofirali, pa puno jeli. Glavna fora je bio kanal oko stola, u koje su išle bljuvotine filozofa kad bi se prejeli i prepili. Jer ipak, simpoziji su trajali po dvadesetak sati, trebalo je ostat u formi.

Vratio sam se u Grad u nedjelju navečer oko deset, taman iskombinirao lokalne buseve za doć do stana. Pedeset metara prije vrata uhitilo me pišat. Ja pred vratima tražim ključe. Neme u hlačama, nema u kaputu, nema u kuferu...uh, majku mu... Ne pitajte kako sam nakraju ušao u stan, ni kako sam izdržao još 45 minuta da ne šiškiriškim. Uglavnom, ključ od stana ostao je u Splitu. Sreća, nemam auto...

Ne znam je li potrebno spominjat da sam u dva dana koja sam proveo s pripadnicama sekte "Rocco and the Monkees" skužio sve odnose u sekti, tko koga, kako i s čim. Prava sociološka studija.
Imam pitanje vrijedno Genijalaca: Što to znači "vrhuniti"? Ako biste nešto jednostavnije, mogu vas pitati što jest i čemu služi akvifer?
Ova pitanja su izravan utjecaj sekte "Rocco and the Monkees". Na sreću uspio sam pobjeći. Dok nisam u Gradu upalio radio. Na glavnim vijestima druga vijest o članu sekte. AAAAAAAAA!!!!!!!!!!
Pusher je odnekle iskopao nekakvu top-listu blogova. Ne znam čija je, jel službena ili ne službena. Našao sam se na 4879. mjestu s ČAK dva boda. Od ukupno 7905. Solidno. Evo vam link pa se nađite.
Idem spavat. Ne mogu više. Treba malo ohanut. Sutra još dva kolokvija. Ali to više nije novost. Brzo će ispiti...

Keep on bloggin'!!!

Dobro je. To je bila prva reakcija nakon rezultata iz kolokvija. Jedan kolokvij sam dobio 4, drugi 3. Uhvatio Boga za bradu. Dva ispita manje na roku. Već mi je prirodno kako strepim prije i poslije svakog testa, kolokvija, ispita. Valjda treba biti malo i toga. Uvijek mi se čini da ako bi došao samouvjeren(u prijevodu umišljen), kao da se nebi svidio silama i kihnuo bi ispit. Zasad sve ide ko po traci, faks ide tutta forza.
Idem za vikend u Split. U službeni posjet podružnici Udruge Đigera. Ova podružnica uvijek je prednjačila. U broju članova, pjanskih večeri, i količini popijene cuge. Samo se u Splitu računa u galonima. Čuo sam da su članovi u odličnoj formi. Bez obzira na dnevne obveze, uvijek stignu održat formu. Nosim im i prigodne darove. Prigodne. Darove.
Naravno, kad se vratim ide obavezno izvješće o "stanju nacije" u Splitu.

Keep on bloggin'!!!

Večeras sam malo umoran od pustih kolokvija, tako da neću ništa suvislo pisat. Tek par napomena u vezi s MDMC-blogom.
Najprije, mogu razveselit Spavalicu i sve ostale koji su se uzdali u točnost Beagle-sata. Kako je sat jedno vrijeme pokazivao uru naprijed, ljudi su se počeli šokirat do koje ure su na netu. E, sad smo i to riješili. Sad radi ko "švajcarski časovnik"!
Drugo, možda još bitnije. Znate kako u starim i oronulim arhivima uvijek ima paučine, jer sve je to nekako prašnjavo. Na dnu Maroonsove arhive postova od danas stanuje novi stanar. Zove se Ziggy, pauk koji svakodnevno uporno plete mrižu svoju. Ako klikne te na tekst "more" u desnom kutku može te ga nahraniti kojom mušicom. I ne bojte se, ne hranim ga Milicom, Milanom ili njihovim potomcima. Ovo su industrijske.
Arhiva se redovito popunja. Nadam se da linkovi na postove funkcioniraju. Ako ima primjedbi javite, pa ću "bacit oko".
Sutra su rezultati kolokvija. Vidjet ćemo ko je tu na kraju ispara gaće, ja ili oni. Drž'te mi fige.

Keep on bloggin'!!!

Siouxsie and the Banshees bio je britanski gothic rock sastav. Nastali su 1976. tijekom "International punk rock festivala", kad je nedostajalo izvođača pa su se ovi skupili na brzinu.
U prvoj postavi bili su Siouxsie Sioux(Susan Janet Dallion), Steven Severin (Steven Bailey), Marco Pirroni i Sid Vicious(John Simon Ritchie). Naravno da taj prvi nastup nije prošao dobro, zbog neuvježbanosti i pretjerane improvizacije.
Siouxsie je plijenila pozornost javnosti "bondage" i "fetiš" oblekom te svastikom na rukavu.
U veljači 1977 Banshees počinju ozbiljnije djelovati, a 1978 potpisuju ugovor s Polydor Records, kad izdaju prvi single "Hong Kong Garden" (Top 10 u Britaniji), a izdaju album "The Scream".
Tijekom promocije drugog albuma "Join Hands" 1979, tadašnji članovi Morris and McKay napuštaju grupu, a zamjenjuju ih Robert Smith na gitari i Budgie (Peter Clarke) na bubnjevima.
1986 izdaju "Tinderbox" i single "Cities in Dust."
Vjerojatno najpoznatiji po pjesmama "Kiss Them For Me" i "Face To Face" Siouxsie and the Banshees su se isprobali u svim smjerovima, od punka, preko gothica do new wavea, pa ih je teško odrediti u nekom žanru. Ustvari, ovisi o kojem se albumu radi.
Siouxsie i Budgie, danas bračni par, 1981. imali su svoj projekt The Creatures.
Moja najdraža pjesma, iz jednog od filmova o Batmanu, ne sjećam se kojeg djela.

Face to face

Face to face...my lovely foe
Mouth to mouth...raining heavens' blows
Hand on heart...tic tac toe
Under the stars...naked as we flow
Cheek to cheek...the bitter sweet
Commit your crime in your deadly time
It's too divine...I want to bend
I want this bliss but something says I must resist
Another life...another time
We're Siamese twins writhing intertwined
Face to face...no telling lies
The masks they slide...to reveal a new disguise
You never can win...it's the state I'm in
This danger thrills and my conflict kills
They say follow your heart...follow it through
But how can you...when you're split in two?
And you'll never know
You'll never know
One more kiss...before we die
Face to face...and dream of flying
Who are you?...who am I?
Wind in wings...two angels falling
To die like this...with a last kiss
It's falsehood's flame...it's a crying shame
Face to face...the passions breathe
I hate to stay but then I hate to leave
And you'll never know
You'll never know

Siouxsie & The Banshees

Na "pokopanom" blogu je bilo literarnih eskapada vrijednih za MDMC-blog, pa eto, nek ovo bude neka vrsta poslijednjeg pozdrava.

Pametne plavuše - mit ili stvarnost?!
7. lipnja 2004.

Zašto su odjednom plavuše postale glavni predmet zajebancije na širem području ovog našeg jadnog Balkana? Valjda se nekom jedna plavuša toliko zamjerila da ju je odlučio sitnim podjebima totalno ubit u pojam...Ali, ipak, ako je to počelo od jedne osobe, kolika je bila mogućnost da će se to pretvoriti u "globalni" fenomen?
Iako su vicevi o plavušama popularni, negdje sam upamtio da su isti zakonom zabranjeni kod naših susjeda Bosanaca (aj ovi barem i donose neke zakone, za razliku od naših kokošanera!). Začudno ili ne, susjedi su nas pretekli u iskazivanju poštovanja i tolerancije prema plavušama.
Moram priznat da u svojim dosadašnjim kontaktima s plavušama imam prilično nedefinirano stajalište. Naime, upoznao sam par plavuša koje sam poslije morao pitati jesu li stvarno plavuše, jer ničim (osim, naravno, bojom kose) nisu odavale takav dojam. Čak, dapače, u nekim su situacijama postupale puno mudrije i zrelije od ostalih žena...Iznimke? Ne znam...
Mogu reći da osobno ne davam neki značaj boji kose cura koje upoznam i s kojima se nalazim...nekako više vjerujem u ono u glavi, nego na glavi.
Bez obzira što se svi mi šalimo s plavušama, volio bih vjerovati kako za procijenu mentalnih sposobnosti osoba nije potrebna boja kose, nego...nešto drugo.


Umjetničke duše... (nakon susreta s par opičenih umjetnica)
4. lipnja 2004.

Dakle, ima nešto u tim umjetnicama...
Jedno je vrijeme na pravnom faksu u Zagrebu kružila vijest kako je famoznog profesora Kurtovića, legendarnog Kurta, žena jednu večer izbacila iz stana s jastukom i Fax-Helizimom, kralj je nakraju odspavao tu noć u svojo Mazdi 626...dakle žena je očito "vuk-s-pičkom" tip žene, a glavno objašnjenje je bilo, kao "Jebiga, komu je kriv kad je ženio umjetnicu..."(Nives Kavurić-Kurtović - za one koji žele znati više...) Tad mi je ta primjedba zvučala glupo, ali s vremenom se pokazalo kako ima nešto u tome...

Van Gogh, Picasso, Dali - to su sve svjetski poznati slikari koji bi pali na psiho-testu za vojsku...
Ta famozna umjetnička crta razlikuje "njih" od "nas". Umjetnici uspijevaju razviti taj neki oblik izražavanja, koji u svojim nuspojavama drastično mijenja njihovu vanjsku, svjetovnu manifestaciju...odatle pojam opičenih umjetnica...

Ljudi kroz život nastoje da izraze sebe, ono što su oni, ili što bi htjeli biti...nekima to ne ide, jebiga...
Mislim da su oni kojima to ide upravo umjetnici...

A šta se sve zbivalo s par opičenih umjetnica...he, he...možda jednom i o tome...

Priče o lošim odnosima između dviju susjednih zemalja su prenapuhane. Slovenija i Hrvatska moraju surađivati kako bi bolje i uspiješnije ostvarivale zadaće koje pred njih postavljaju međunarodne zajednice. Granični problemi sigurno se mogu riješiti na pristojan način, kako se zna reći bilateralnim putem, tj. razgovorom i dogovorom dviju zemalja. Piranski zaljev, Sveta Gera, Ljubljanska banka, NE Krško...sve su to problemi koje treba riješiti na obostrano zadovoljstvo.

Za Božić sam dobio jedan krasan dar. Tri para crnih čarapa-sokni,dokoljenki. Rekoh, aj baš fino, kad je zima trebaju čovjeku malo bolje čarape. Svi nekako nastojimo izbjeći donje gaće. One sa Divljeg Zapada, nosili su ih kopači zlata, ali i revolveraši i obični građani. Na današnjem čovjeku izgledaju smiješno. Jedino ako ne ide na planine.
Kaže mi Mama Maroons "To su ti Polzela čarape, najkvalitetnije koje postoje. Nema ti zime s njima!" Ja sav sretan i oduševljen. Konačno sam dobio poštene čarape, tople i ugodne. Blaženstvo za papke i noge.
Prekjučer sam obukao prvi par. Jučer drugi. Danas treći.

JA MRZIM POLZELA ČARAPE!!!

Dakle, tako sam bjesan da moram, iako nemam živaca, detaljnije analizirat razloge moje mržnje. Najgore mi je to što je kod svih šest komada, tj. tri para čarapa, vrh toliko jak da mi krvotok stane. U ova tri dana sam već petsto puta mogao zaradit trombozu u nogama zbog blokade cirkulacije. Da nekažem da inače imam problem s cirkulacijom. Kad svučem čarape - rahat! A kakav trag ostane na koži, sve nekakve crtice. Bojim se da mi na tim izmučenim dijelovima neće više rasti dlake. Napominjem da su čarape prethodno oprane. Dakle, ili su se pri pranju trebale opustit u materijalu ili stegnut. Očito je bilo ovo drugo.
Druga stvar koja mi na poseban način ide na k.. jest neprestano spuštanje jedne čarape. Jedna mi čarapa ostane onako kako sam je i obukao, a druga padne i nakupi se oko gležnja. Pogađate, isti slučaj kod sva tri para. Mrzim to. Svako malo moram podizat jednu čarapu. I to kod prvog para je bila desna i samo desna, kod drugog lijeva i samo lijeva, pa kod trećeg opet desna i samo desna. Time je otklonjena sumnja da moguće imam jednu nogu jaču. Od učestalog podizanja čarape zamalo sam stvorio psihološki tik. Počet ću trzat nogom ko konj.
E, da. Kao šećer na kraju, priče o toplini Polzelinih čarapa su pale u vodu, ako je itko ikad i povjerovao u tu priču. Papci mi omrzli. Kako zadnjih par dana puše bura temperatura se malo spustila. Zamalo sam zaradio ozebline. Srećom da me gorteksice dovoljno griju pa ne patim.

Treba li ovom što dodati?(retoričko pitanje) Volio bih da se Slovenci ili oni koji imaju veze sa Slovenijom ne ljute. Htio sam na malo drukčiji način prikazati odnose između dviju zemalja kroz odnos noge i čarape. Ovaj put su to bile slovenske čarape i (ispaćena ali ponosna) hrvatska noga. Naravno da slučaj može biti i obrnut. Pa i Hrvat zna bit kimak jednako kao i Slovenac. Nadam se da me nitko neće krivo shvatit.
Za kraj ću citirat izjavu Johna Waynea u jednom westernu s indijancima. Gledao sam film na SLO1 i kidao sam se od smijeha. Naravno, zamjenit ću indijance Slovencima.

"Pozor! Slovenci prihajajo z Zahoda!!!"

Keep on bloggin'!!!

Eh, da...dvadesetpet godina. Čovjek se umori dok napiše toliko slova, a kamoli kad prova odbrojat do tog broja. Kvarat stoljeća. Neki kažu da prosječan čovjek proživi sedamdesetpet godina. Dakle, trećina p(r)ošla.
Uf, kako je sve tako brzo pasalo. Toliko se tog dogodilo, dobrog i lošeg. Ali ipak više dobrog, nasreću. Puno je bilo zeznutih trenutaka, i svi su nekako prošli. Kaže se da život ide dalje. Točno tako. Poput rijeke nosi i sve dobro i sve loše. Život je zajebana stvar. Treba se puno mučit da bi se osjećao sretan i zadovoljan. Nisam to uvijek znao. Bilo mi je najteže kad sam to skužio. A možda i najlakše, jer sam tek tad naučio nositi se sa životom. Ta borba, koliko god bila teška i naporna, svakodnevna, ipak donosi onaj osijećaj osobne sreće. Kad se ujutro probudiš, još jedan dan pred tobom, toliko toga za napravit, toliko ljudi srest...Jer da nema ljudi oko nas ne znam isplati li se živjeti. Živjeti s drugim i za drugog. Sviđa mi se ova.
Ja sam sretan čovjek. Okružen sam ljudima koji me vole i poštuju. Prihvaćaju me ovakvog kakav sam i tko sam. Nema ih puno, ali vrijede više od ičeg. Mama, braća, prijatelji, poznanici...sve je to neki sustav. U kojem se čovjek osjeća sretno. Zadovoljno.
Još ima toliko ljudi koje moram upoznati, jednako toliko ću izgubit zbog "sudbe klete" koja nas sve vodi u istom smjeru. Ali meni je nekako bitno "sad" i "ovdje". Što će biti sutra ne znam. Ke sera, sera - išla je pjesma. Pa valjda je to točno. Ne treba se opterećivat. Treba znat da je život jedan i da ga treba živjeti punim plućima. Idem sad ovo napisano zalit jednim štokićem. Meni za dušu.
Sretan.

Keep on bloggin'!!!

Danas sam učio. Da, da, uspio sam se stavit. I ponosim se. Jer me sad boli glava. Znači da sam nešto i naučio.

Šetao sam večeras preko Vonkija. U Exelenta je večeras bio nekakav hepening. Bilo je puno lipih cura. Valjda godišnja skupština gradskih manekenki. Zanimljivo da su sve gledale kroz prozor. Nisu se gledale međusobno. Očito je prejaka konkurencija.

Imam jedno filozofsko pitanje za tihu lamentaciju u samoći: Kad vam netko kaže da nemate ego, kako shvatiti takvu izjavu? Ok, izjava je bila šala, ali mi je u tom jednom trenutku zazvučala stvarno ko iz filmova. Onih perverznih španjolskih. Ako ima ko komentar, onako općenito, slobodno neka se izjasni.

Vrijeme se mijenja. Mogla bi bura sutra. Na moj ročkas. Jedna anegdota. Pred dvadesetpet godina kad sam se trebao rodit moji su razmišljali kako će me nazvat. Bilo je tu više prijedloga od cijele rodbine, al jedan biser će ostat zapamćen za vijeke vijekova. Moj pokojni rođak je došao mojoj majci s prijedlogom:" Čuj ***(Mama Maroons), da znaš kakva bura puše vanka. Ajmo mi malcu dat ime Burko!!!" Sreća, majka je prihvatila samo prvo i zadnje slovo iz prijedloga. Uff...da su mi dali ime Burko, mislim da bih ga brzo promijenio u Ingemar ili Bjorn ili Olaf... I to je bolje od Burka.
Idem spavat.

Keep on bloggin'!!!

...naslov je namjerno ovakav kako bi svi vi, moji vjerni blogeri, znali da mi je danas imendan...

Da se pohvalim. Danas sam popio samo jednu kavu i samo dvije pive.
Postupak odvikavanja je spor ali učinkovit. Zato večeras ostajem doma. Budući mi na kalendaru pod vikend piše "učiti" treba ranije poć spat. Slijedeći tjedan se paraju gaće ovog semestra. Mogao bih se riješit puuuuuno problemčića na faksu. Samo treba zagrijat stolicu. I naravno malo sreće. A budući me u zadnje doba sreća prati k'o da su mi zadnji dani treba biti optimističan.
Bio sam popodne na kavi (ispostavil se na kraju i na dvije pive) s mojom velikom frendicom Blondie. Nezamjenjiva je ta Blondie. Prepričavali smo događaje od praznika, komentirali društvene prilike u Gradu, zaključili da za kupnju laptopa treba dobit na kladionici.
Jedan zanimljiv (ili zabrinjavajući) podatak. Već sam spominjao kako me Mama Maroons tjerala da se izvažem, da loše izgledam...danas sam konačno stao na vagu koja mi je pokazala - 72.8?! Čekaj, zadnji put je bilo 78! Pa zar sam ja jedini koji je smršavio za blagdane?! još mi ne ide u glavu. Morat ću poć u onu apoteku na Stradunu. Tamo je prava vaga. Ona za jednu kunu. Ako dodaš još kunu skine ti koje kilo. Morat ću nabavit još bonova za menzu. Treba pojačat porcije. Kad smo kod mršavljenja, čuo sam da je Janica smršala devet kila jer se zaljubila. Hm...
Danas mi je imendan pa sam imao svečani ručak kod Mame Maroons. Skupiše se svi Maroonsi i blagovaše. Bilo je odlično. Prava papica. Naravno, neizostavni "Čovječe" poslije objeda. Nepitajte kako je prošlo. Kaže se ko nema sreće u kocki ima u ljubavi. Valjda...
A za dva dana ročkas...mislim da ću ga provest učeći...treba se žrtvovat za znanost...

Keep on bloggin'!!!

Božićni i novogodišnji praznici su za nama. Naravno, proces alkoholnog isparavanja još uvijek traje, hik!

Doček Nove na Stradunu. Šta reći ljudi moji. Draga i ja, Trubaduri i šampanjac...la musica di notte...
Kad malo bolje promislim, ovaj doček mi sigurno ulazi u Top5 Dočeka. Bilo bi nepravedno sad unutar te ljestvice poredati po nekom značaju. Napominjem da je tu u konkurenciji na vrlo visokom mjestu još uvijek Amsterdam. Trebalo bi malo detaljnije analizirati sve dočeke. Bio bi to heben posao. Konkurencija iz snova. Ipak, dat ću malu prednost ovogodišnjem dočeku. Takvu prosudbu mi nalažu slijedeći faktori:

1. Buckić - znam, draga, da te buni kad o tebi pišem, ali moram naglasit nešto. Kad me netko pita kako sam proveo novu godinu, ja se odmah sjetim Buckića. Ne sjetim se Straduna, Trubadura i Tedija, šampanjca... Ok, ok, znam da je to presubjektivno, nerezonski i u najmanju ruku nepošteno prema drugim faktorima, ali što ću, takav sam.
Zanimljivost: Budući je Buckić bila prvi put u Gradu, malo smo se prošetali po gradu, obišli zidine i tako. Učinke moje posvećenosti Buckiću prva je primjetila, naravno Mama Maroons. Prvo me je pitala jesam li bolestan("Popij nešto, slabo izgledaš!"), onda mi je rekla da sam oslabio(?!), pa me je tjerala da se izvažem...trebam li ići dalje. Opisno stanje tjelesne spreme: visoki zamor materijala. A ja sam samo htio da Buckiću prvi posjet Gradu ostane u sjećanju. Na kraju sam pukao po šavovima i zadnja dva dana vegetirao. Hebiga.
Prilična pjesma: "Femme Fatale", Velvet Underground & Nico

2. Atmosfera - dosad najbolja. Bez opterećenja. Sva pijana mladež je "maknuta" na Babin Kuk, čujem da je bilo tuče, pijanih...svašta...meni je bilo super. Otprilike pet tisuća ljudi, što je najpristojinija brojka da bude puno ljudi na dočeku, a opet da se ne guraju. Trubaduri ko u starim danima.
Zanimljivost: Ugledoh i uslikah Aleksandra Štulhofera, vrhunskog sex-gurua u Hrvata. Lik je apsolutni Kralj Psihe što se seksa tiče...
Prilična pjesma: "Love Is Only A Feeling", The Darkness

3. Glazbena pratnja - čujte, nije meni Tedi loš, al nije on za dočeke. Pa lik je izgradio karijeru na sentišima. Ok, znam, to bi mi s obzirom na situaciju trebalo ić na ruku, al dajte...
Zato su Dubrovački Trubaduri spasili stvar. Svojim kolopletom najvećih hitova uveli su Dubrovčane i posjetitelje Grada u 2006.-u.
Zanimljivost: čuo sam da su Jabuka i Ban bili katastrofa. Ne znam je li se to odnosilo na izvedbu, al prvi dojmovi ljudi koji su tamo bili su takvi.
Prilična pjesma: "Only Happy When It Rains", Garbage

4. Ostalo - Džabe prijevoz do i iz Starog Grada cijelu noć. Džabe šampanjac. Prva pomoć kod Hot Lips u vidu malih sendviča spasa. Kanadski viski "Bozhe Sachouway" u aranžmanu Spavalice(koja je to osveta bila, jooooj) i td. i td.
Zanimljivost: Službeno je srušen rekord u brzom hodanju na stazi Pile-hladnica. 22 minute i nešto sitno. Uvjerljivo jači rezultat od mojih prosjeka. Ne znam treba li prijaviti vučnu službu koja je pridonjela rušenju rekorda.
Prilična pjesma: "500 Miles", Proclaimers

5. Soundtrack dočeka - obavezno "štivo" za svakoga na dočeku Nove jest pjesma popularnih folk-metalaca Nervozni Poštar. Ove legende koje pamtimo po mnogobrojnim hitovima koje pjevuše dječica dok se igraju u pješčeniku, domačice dok kuhaju mirisni ručak, znojavi radnici u tvornicama, imaju pjesmu specifičnog naziva. Naravno, "Nova godina" opisuje sve draži jednog dočeka nove godine. Moje tople preporuke.
Zanimljivost: Poštare je umalo ugrozila "Iznad Tešnja...". Neslužbena himna diplomaca GAF-a. Jao, Spavalice, kad će ta diploma "pa da pijemo!!!".
Prilična pjesma: "Nova Godina", Nervozni Poštar

Umjesto zaključka
Dopustite da citiram stihove velikog pjesnika koji je u nadahnuću opisao trenutak rastanka od svoje drage. Nekako se prepoznajem u ovoj situaciji, pa eto:

"...ona putuje
ja kofer nosim
molim
težak je al' pošto njen je lično
ja i taj kofer volim..."

Keep on bloggin'!!!

P.S. Budući ImageShack ne funkciona morat ću vam uskratit užitak vizualne ugode. Na sreću nekih, hehe.