Teorija neracionalnosti Dinamovog profesora Sivonjića

Ilija Sivonjić, nogometaš Dinama, je čovjek koji na kraju godine broji plaću u desetinama tisuća eura, a uskoro će nakon što se proda, desetine tisuća eura zamijeniti stotinama. Mnogi od vas građana koji se jebete po cijele dane na poslu da biste preživjeli, mrzite nogometaše i njihovo nabijanje lopte, smatrajući opravdano ili ne, da primaju prevelike novce s obzirom što pokazuju i koliko vrijede. No jeste li se ikada zapitali da li ti nabijači lopte imaju možda i neki drugi talent, neku drugu sposobnost kojom bi se isticali u globalnoj sredini. Možda su skriveni umjetnici, kao primjerice Butina ili Vugrinec, koji u slobodno vrijeme skupljaju slike, ili recimo, vrhunski pjevači poput Igora Štimca koji je opjevao Maru i Katu po uzoru na najbolje majstore San Remo festivala. Jeste li znali, naravno da da, da je Slaven Bilić diplomirani pravnik koji je mogao danas suditi Rončeviću ili Polančecu, ili da mater i otac, inače profesori na Sveučilištu u Bergamu, nisu puštali svoga sina Pippa Inzaghija da ode iz Atalante sve dok ne završi studij ekonomije. Da Pippo nije haračio protivničkim šesnaestercima, možda bi danas bio slavodobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju. Pa, da se vratimo Sivonjiću s početka ove priče, i on je jedan od tih multitalenata koji je izabrao nogomet. Ilija je, što se vidi po videu malo ispod, mogao postati ekspert za fiziku, doktor te znanosti i možda danas za nekoga ne bi govorili da je Einstein, nego da je Sivonjić. Ovako bi izgledala, da je naravno sudbina drugačije htjela, konverzacija između oca i sina u nekom zabačenom selu.
-Tata možeš li mi pokazati na karti Mongoliju?
-Kako da ja znam gdje je, pa nisam ti ja Sivonjić.
Sivonjić da je ušao u tu znanost, kao što je ušao na nabačaj Moralesa, možda bi srušio teoriju relativnosti. Ta bi teorija da ju je Sivonjić izteoretizirao dobila potpuno drugačiji naziv od onoga kojeg danas nosi. Zvala bi se teorija neracionalnosti. Kako drugačije protumačiti Sivonjićev promašaj na utakmici s Cibalijom nego kao teoriju neracionalnosti. Moralesova lopta lobuje vratara, hita ga praznom golu, dolazi do crte, a Sivonjić je želeći zakucati u atmosferu znanstvene fantastike, zaustavlja i - nema gola. Nevjerojatno jednostavno, a opet toliko genijalno. Takva su uostalom i sva ljudska dostignuća, od kotača do javne nabave u Hrvata. Sivonjić za kojeg vi mislite da dobija previše love na mjesečnom kontu, tim genijalnim potezom, kojeg nijedan fizičar prije njega nije detektirao, dolazi do naslovnica Marce, Kurira, New York Timesa...kao jedan od najvećih u povijesti, ako ne i najveći. Da citiram Kurir:
"Napadač zagrebačkog Dinama Ilija Sivonjić u nedelju je istakao kandidaturu za „promašaj decenije“... možda i najveći u istoriji fudbala. Dinamo je remizirao sa Cibalijom (1:1), ali utakmicu na zagrebačkom Maksimiru obeležio je neverovatan promašaj Sivonjića, koji nije uspeo da ubaci loptu u mrežu sa gol linije!Sivonjić je, pošto je Morales već lobovao golmana Cibalije Antolovića, pokušao da „overi“ pogodak, ali se umesto toga obrukao izbacivši loptu iz gola".
No, mali promašaj Sivonjića je veliki dobitak za fizičku znanost. Ovo nije obićan fizički promašaj lopte (promašeo ceo fudbal), ovo je najneobićniji kvantno - fizički promašaj lopte (možda i najveći u istoriji fudbala).
Živio Ilija! Živio!
Živjela znanost! Živjela!