27

utorak

siječanj

2009

Jugo

U što ćeš se kladit
da taj dan
kad su dolazili
Kluk, Lobel, Muhlo, Kosenc, Hrvat
i one dvije kurve
Tuga i Buga
nije bilo
juga



Ni u što se neću kladit
već na jugu jaja ću češkat i gladit
i nije me briga jesu li dolazili Kluk, Lobel, Muhlo, Kosenc, Hrvat
i one dvije kurve
Tuga i Buga
već mi je krivo
što se nije pojavio gospar Đivo

Stroke


Meni nije krivo
što nije došo gospar Đivo
a isto tako zaboli me bat
što tu nisu
Kluk, Lobel, Muhlo, Kosenc, i Hrvat
samo je važno
da je karo
moja malenkost
drug Maro
one dvije kurve
Tugu i Bugu
po svim VLAŽNIM vjetrovima
lebićadi, oštru, jugu

21

srijeda

siječanj

2009

anita.cmar@gmail.com

Poštovana,

s obzirom da je od naše prve komunikacije na portalu smokva.hr prošlo više od dva mjeseca, molio bih Vas da mi odgovorite na pitanje, po mogućnosti vrlo kratko:

Kada ćemo se, do vraga, napokon naći i poprčiti u pičku, pa u čmar i to tako da pička bude ljubomorna?

Jutros sam se okupao, pa nisam više tvor, molim brzi odgovor. Zbog kratkoće penisa, molim Vas da mi se javite što prije.

Ne zahvaljujem unaprijed (jer ne znam Vaš odgovor)

Lijepi pozdrav,

Marole

PS: Osjetio sam se dužan pripomenuti, nakon naših dugih mejlovskih razgovora koje smo vodili, da u svom životopisu imam i VSS - visoku stručnu spermu.

16

petak

siječanj

2009

Odjeb je lansiran

Opet smo se posvađali
kraj se
nazire

Zovem je telefonom
da joj rečem
gotovo je over

Kurva se ne javlja

Stavila od TBF-a
odjeb je lansiran
da slušam dok zvoni

prije je imala neke ljubavne
bezvezne
naravno

09

petak

siječanj

2009

Adamovo Rebro u epizodi....kako smo zajebali primarijusa....

007 mi je to jutro, odmah nakon jutarnje vizite, priopćio da ima ideju.
- Amo zajebat Adama, imam ideju - uskliknuo je.
- Što ti je Adam napravio, nesrećo jedna? - pitao sam.
- Daje nam jebene tablete, pospani smo, nema nikakve akcije na ovoj psihijatriji.
- Dobro, to je istina, kako ga mislimo zajebat, imaš ideju?
- Nemam - odgovori zbunjeno češkajući se iza uha - ustvari imam. Mislim, ovaj, da ga trebamo zajebat intelektualno, ono, na njegovom terenu, kontaš? Zato ti to i govorim. Imam ideju, to da ga zajebemo, a ti moraš smislit kako....

........................................................................................................................

To večer, svi smo se okupili u pušioni za stolom. I Maus, i Kopitar, i Đomba, i Beke, i naravno 007, Adam i ja. I sestra Sonja, ne zaboravimo.
Rekla je:
- Baš dobro što zakon ne zabranjuje pušenje na psihijatriji - i zapalila cigar.
Adam je rekao:
- Ajmo momci preći na stvar, nemam vremena.
- Polako, polako - reče 007, znajući da ulazi u onaj poznati Warholov poučak o 5 minuta slave.
- Vjerojatno ne znate zašto smo ovdje, u psihijatrijskoj pušioni - nastavio je i dodao - ali ćete saznati.
- Gdje je Marole? - pitao je primarijus Adam.
- E o tome se radi - nasmije se 007 i uzme u ruke špil karata za tresetu - nije ovdje, ali doći će kad bude trebalo.
Prosuo je sve karte po stolu i rekao odvažno kao da drži govor za katedrom UN skupštine.
- Adame, izaberi jednu kartu!
Adam je izabrao šesticu špadi i vratio je, odakle je uzeo. 007 je rekao da će me sada pozvati da pokažem kartu, koju je Adam izabrao.
- Marole, dolazi - vikao je trljajući ruke.
Za tridesetak sekundi sam se pojavio za stolom u pušioni. 007 je izvadio cigar i zapalio. Napravio sam ćiribućiriba i rukama i verbalno, te se okrenuo prema Adamu.
- Pruži ruke da ti opipam chi energiju - zamolio sam ga.
Adam ih je pružio i ja sam mu je "uzeo". Počeo sam polako kružiti desnom rukom poviše karata. 007 nije uzimao dim, samo je držao cigar u ruci.
Prošlo je četrdesetak sekundi otkako sam počeo kružiti rukama nad kartama.
- Nije valjda zaboravio koja je karta - promislio sam.
007 je približio cigar ustima i povukao dim iz cigara kad sam se približio šestici špadi. Nastavio sam kružiti još neko vrijeme, te sam se vratio na kartu, koju mi je 007 nikotinom ukazao.
Je li ova? - pitao sam Adama.
Kako? - problijedi Adam.
Problijede i svi ostali. I Maus, i Kopitar, i Đomba, i Beke, i sestra Sonja.

...................................................................................................................

Je li ova? - pitao sam Adama.
Kako? - problijedi Adam.
Problijede i svi ostali. I Maus, i Kopitar, i Đomba, i Beke, i sestra Sonja.

.................................................................................................................

Je li ova? - pitao sam Adama.
Kako? - problijedi Adam.
Problijede i svi ostali. I Maus, i Kopitar, i Đomba, i Beke, i sestra Sonja.

.................................................................................................................
Nakon večernje terapije gledao sam na TV reklamu za Dorina čokoladu i razmišljao.
- Ovi marketinški stručnjaci nemaju pojma. Jel da da bolje zvuči Dorina; unvijek tako fina, umjesto Dorina; uvijek tako dobra?
Došao je 007 ozarena lica i sjeo pored mene.
- Adamu će nakon onoga trebati lijekovi - izjavi sretno.
- Jesi li ikome rekao tajnu?
- Ne, My name is James Bond.
- Koliko sam ti samo puta rekao da ide My name is Bond, James Bond.
- Ma svejedno, važno je da smo zajebali Adama. Znaš li koje sve škole on ima?

04

nedjelja

siječanj

2009

Inventura

Kurčeve li sam ja sreće, pomislio sam, kad sam se prviprvogdvijetisućeidevete spremao na posao. Uvijek radim za neku firmu koja ima inventuru 1. 1.. Kad sam se prijavljivao za medincinskog tehničara, mislio sam da me bar u bolnici neće zapasti Nova Godina. Dao bih muda zauzvrat da mogu pogledati bečki novogodišnji koncert i Garmischpartenkirchen s mirom (ili još bolje s Mirom, iako ona ne prati ski skokove, nego Zlatnu piruetu). Jebeš mu sad mater, što je mora, nije teško.
Na putu do bolnice, sreo sam Boforsa, kolegu s posla, koji je taj posao dobio, jer je bio nepogrešiv u gađanju vena. Bofors je jedini čovjek u Dbk -neretvanskoj županiji koji je pogodio venu mojoj staroj. Stvarno, podvig vrijedan divljenja. Čestitali smo si međusobno "sve najbolje" (naravno bez ljubljenja), te počeli crnjačiti. A da što ćemo. Idemo na posao 1. 1., dok drugi....
- Jebote što bura puše, baš je zima - rečem.
- Neka, bar ćemo se aklimatizirati. Misliš da će u mrtvačnici biti toplije?
- Neće. Je li ko poginuo jučer?
- Ne znam, nisam čuo. Nadam se da nije, neće nam štimat inventura. Kad netko pogine u novogodišnjoj noći, administratori do spovedu kao da je poginuo u prošloj, a ne u sljedećoj.- reče Bofors.
- Baš su debili, mi najebemo onda, jedino tako ne može štimat inventura u mrtvačnici. - rečem Boforsu kroz smijeh, i naglo promijenim raspoloženje - Ali isto tako ne bi bilo loše da nam dođe mrtvac kao što je bila Britt.
- Uh, imaš pravo. Jesmo se onda najeli hobotnica, za svo tijelo su joj pohvatale. - zaključi Bofors sa slinama na ustima.
- A ni oni debilni caji nisu vidjeli zubatca u džepu od suknje, baš su nesposobni. Nego, pusti sad to, što ti misliš kako je nesretna Britt skončala?
- Zar je važno - pogleda me Bofors u čudu - važno je da inventura štima.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>