Kurčeve li sam ja sreće, pomislio sam, kad sam se prviprvogdvijetisućeidevete spremao na posao. Uvijek radim za neku firmu koja ima inventuru 1. 1.. Kad sam se prijavljivao za medincinskog tehničara, mislio sam da me bar u bolnici neće zapasti Nova Godina. Dao bih muda zauzvrat da mogu pogledati bečki novogodišnji koncert i Garmischpartenkirchen s mirom (ili još bolje s Mirom, iako ona ne prati ski skokove, nego Zlatnu piruetu). Jebeš mu sad mater, što je mora, nije teško.
Na putu do bolnice, sreo sam Boforsa, kolegu s posla, koji je taj posao dobio, jer je bio nepogrešiv u gađanju vena. Bofors je jedini čovjek u Dbk -neretvanskoj županiji koji je pogodio venu mojoj staroj. Stvarno, podvig vrijedan divljenja. Čestitali smo si međusobno "sve najbolje" (naravno bez ljubljenja), te počeli crnjačiti. A da što ćemo. Idemo na posao 1. 1., dok drugi....
- Jebote što bura puše, baš je zima - rečem.
- Neka, bar ćemo se aklimatizirati. Misliš da će u mrtvačnici biti toplije?
- Neće. Je li ko poginuo jučer?
- Ne znam, nisam čuo. Nadam se da nije, neće nam štimat inventura. Kad netko pogine u novogodišnjoj noći, administratori do spovedu kao da je poginuo u prošloj, a ne u sljedećoj.- reče Bofors.
- Baš su debili, mi najebemo onda, jedino tako ne može štimat inventura u mrtvačnici. - rečem Boforsu kroz smijeh, i naglo promijenim raspoloženje - Ali isto tako ne bi bilo loše da nam dođe mrtvac kao što je bila Britt.
- Uh, imaš pravo. Jesmo se onda najeli hobotnica, za svo tijelo su joj pohvatale. - zaključi Bofors sa slinama na ustima.
- A ni oni debilni caji nisu vidjeli zubatca u džepu od suknje, baš su nesposobni. Nego, pusti sad to, što ti misliš kako je nesretna Britt skončala?
- Zar je važno - pogleda me Bofors u čudu - važno je da inventura štima.
Post je objavljen 04.01.2009. u 10:37 sati.