28
petak
ožujak
2008
Dolazak
- Eno ga, vidim ga, dolazi!
- Gdje, gdje, pokaži mi!?
- Eno ga, kako ga ne vidiš!?
- Je li ono tamo?
- Jest, jest, vidiš li ga?
- Vidim, jest, to je on!
- Ljeeeeeeeetoooooooooooo, ljeeeeeeeeeeetoooooooooooo, tu smo, ljeeeeeeeeeeeeetoooooooooooooooo! - vriskali smo zajedno i mahali rukama po zraku u smjeru pučine.
- Stari, on dolazi, stvarno dolazi, mislio sam da neće - rekao sam plačljivim glasom.
Nisam htio plakati, ali kad sam počeo, nisam se mogao zaustavit.
- On stvarno dolazi, šmrc - jedva razumljivo sam konstatirao kroz suze radosnice.
- Da, dolazi, šmrc - odgovori drugar.
Okrenuli smo se prema sjeveru i počeli vrijeđati.
- Iš, zima, iš, jebo ti pas milu mater, i ne vraćaj se kurvooooooooooooooo!
Pa smo se ponovno okrenuli prema pučini, gledali smo maestral kako umire sa suncem, i staro dobro ljeto kako dolazi.
- Da dolazi, poslao je snage sigurnosti u obliku viših temperatura, da ga zima ne iznenadi atentatom - rekao sam brišući suze.
Tu je, svaki će čas, nije zajebancija, dobro smo to znali, iako iskreno mislilo smo da neće, iako je prošle godine obećao.....
komentiraj (11) * ispiši * #
