03

ponedjeljak

ožujak

2008

Kako smo ubili popodne

Nedjelja je. Zazvoni fiksni.
- Šta se radi - zovne Prika.
- Ništa, refavam se - odgovorim.
- Amo se naći ubit popodne.
- Imaš sve?
- Imam.
- Dogovoreno, čekam te ispred zgrade odmah iza ručka.
Otišli smo do Srđa. Tamo nije bilo nikoga. Odmah smo se bacili na posao. Prvo smo pucali, uokolo, po međama iz kalašnjikova, pa zatim poluautomatskim puškama, onda uzijima i na kraju kad smo potrošili sve metke, uzeli smo dva najobićnija pištolja, i provjerili municiju.
Sjeli smo ispod Križa na Srđu, zapalili cigar, gledali Grad.
Šutali smo i gledali sunce, kako zalazi. Nije mu se žurilo. Na drugoj strani neba je bio mjesec.
Prika se polako uspravi, uzme pištolj i zapuca prema nebu. Nakon nekoliko trenutaka, i ja napravim identičnu radnju.
Smrklo se, već smo bili, pomalo, umorni.
Navečer smo gledali talijansku ligu.

<< Arhiva >>