27
četvrtak
rujan
2007
Tranzicija ili Međuprostor
Muškarac Marole živi u tom prostoru, Međuprostoru. Kao i svi muškarci. U Međuprostoru koji se još zove i Sadašnjost muškarci kao ja, ustvari ne žive nego obitavaju. To obitavanje je neprekinuti vremenski tok od bivše do buduće, prostor gdje se sudara nostalgija sa vizijom. Tu se preslažu ideje, emocije, mišljenja, teorije. Taj tok dugo traje, ali dužine nismo svjesni. Dane kojih se ne možemo sjetiti nismo ni proživjeli. Tu emocije imaju prefiks,pogotovo sreća. Ili si postsretan ili predsretan, ali zanimljiv je fenomen da ta sretnost u međuprostoru s izlaskom iz njega umire sa svojim prefiksom. Ima biti da se mozak sreće nalazi u prefiksu post i pred.
Taj međuprostor znanstvenici zovu još i tranzicija tj. prijelaz iz jednog režima (prčenja, ponašanja, svađanja, spenze, šetanja psa) u drugi, nerijetko i gori. Tranzicija kao što smo već rekli, je prijelaz, ustvari, mjesto gdje nema pravila,reda, tu ženski akteri žele privući moju pozornost (kao i ja njihovu) izmišljajući igre usput. Tranzicija završava liberalizacijom kada smo ja i osoba suprotnog spola postali dovoljno slobodni da se slobodno prčimo ne razmišljajući na posljedice kasnijeg diktatorskog režima što će si partneri željeti međusobno nametati. Treća faza je demokratizacija koja često biva isključena, jer nakon određenog doba zajedničkog življenja nijedan od partnera nema pravo glasa tj. kada su zajedno čovjek bi rekao : "Vidiš kako i gluhonijemi mogu pronaći partnera". I ovdje dolazimo do zadnje faze- konsolidacije, kada se u braku točno zna tko i što radi, pravila su poznata, monotonija je svakodnevna, skoro da i ubija. Na godišnjoj razini čovjek ima više sretnih dana na poslu nego ukupan broj snošaja sa partnerom računajući i one loše. Kada konsolidacija dosegne vrhunac može se dogodit i fizički udar kao i raskid braka te će se tada akteri ponovno naći u tranziciji tj. međuprostoru, mitskom mjestu koje je samo po sebi predivno, ali ukleto i u njemu rijetko tko osim, možda, Dalaj lame uživa. Zanimljiva je granica konsolidacije i tranzicije. Zove se Nova Žena. Na toj granici, gdje se susreću lutajuće duše oženjenih i samaca utopljene u alkoholu, kruže legende i filozofije o pojmu Nove Žene.
Samci kažu: Svaka Nova Žena je bolja od samoće.
Oženjeni kažu: Svaka Nova Žena je bolja od moje žene.
Nakon tih mantri muškarci se skupe i uhvate za ruke te počnu naricati sudbini plešući uokolo uz himne voljenih nogometnih momčadi.
komentiraj (0) * ispiši * #
