25

četvrtak

siječanj

2007

Generacijski jad

Sine-zazvao je tata sina.
Da, tata- odgovori sin.
Umirem-reče tiho.
E, i- sin zbunjeno
-Volio bih te vidjeti, prošlo je desetak godina otkad si se odselio.
-Ali tata imam sutra sastanak važno je. Život mi ovisi o tome. Volio bih te vidjeti, ali stvarno ne mogu...
....

A stari se sjeti kad je njegov stari umirao.

Sine-zazvao je tata sina.
Da, tata što ti treba-odgovori sin.
Moram ti nešto reći. Ti si kopile majke kurve.-reče glasno
E i-sin zbunjeno.
Volio bih da ti umireš umjesto mene ali ja sam prepametan pa znam da na ovom svijetu nema pravde.

....

A odozgo je gledao redatelj art filmova kojeg nitko nije shvaćao, ali on se pravdao činjenicom da su art redatelji zapostavljeni od američke filmske akademije i da će nam on, svima, dokazati da je zaslužio Oscara.

23

utorak

siječanj

2007

Kapetan Marko Laktonije

S ulaskom Rumunjske u EU, na svim sveučilištima diljem zemlje, uvesti će se novi predmet koji će predavati bivši kapetan rumunjske nogometne reprezentacije Marius Lacatus. On će biti gostujući predavač na kolegiju koji će se zvati po njegovom prezimenu, a prezentirati će menadžerske vještine laktarenja ka postizanju uspješnih ciljeva.Marius, kao kompetentna osoba zbog svoje povijesti kapetana reprezentacije, izlagati će uspješnost svoje karijeru u Causescuovu režimu kad je pogrešan korak u korporacijskoj hijerarhiju značio sigurnu smrt. Lacatus zna što je odgovornost, i uspješnim Rumunjima i Rumunjkama koji ne žele biti šverceri, prostitutke, trgovci ljudima i kriminalci, pokazati će osnove team laktinga kao što je to bilo i u njegovom slučaju.Također najbolje studente će se stipendirati hranom.

20

subota

siječanj

2007

Surfanje i surfarsko prigovaranje

Usmena predaja se predavala od pamtivijeka i a priori, prije nego što se nije predala u pravom smislu te riječi predavši unuku Frana Supila zadnju riječ. I tako je mali Đivo bijavši sa svojim prijateljima na moru negdje ispod Ploča kazao:-Stavi prst na tipkovnicu mobitela i povezan si sa cijelim svijetom. Ali njegov prijatelj Vlaho se nije složio te izusti o svojemu doživljaju: I-mejl pišem internet mi crko, daleko je ona na koju sam drko.A mali Maro reče:Ej pusti sad to, onoga smo onđe juče prebili amo vidit jeli mu zub plav.

Laissez-faire

Pile klikće dok ne do klikće do pičke

17

srijeda

siječanj

2007

SAD, mrzim te

Nije baš da sam u životu previše optimističan ni previše pesimističan, ali SAD mrzim. Ne diraju me neke stvari kao neke ljude, ali SAD mrzim. Kao što se drugi ljudi bore protiv svojih problema tako se i ja borim protiv SADa. Teško je. Iz dana u dan pokušavam. SAD je jak. Muči me, mrzim ga. Ne baš do kraja, ali kada mi smeta volim koristiti tu riječ. Okrećem se smislu života, tražim ga, pokušavam ga naći, ali eto ti SADa.Do globalizacije nisam ni znao da SAD tako utječe na mene. Vjerojatno je i prije to bilo tako, ali sam tek preko medija saznao koliko je jak i opasan. Malo zaboraviš na njega dok je ljeto, sunce, more, ali vrag nikad ne spava.Čim završi ljeto, eto ga. Ne mogu se pomaknuti-spazam. Ide mi na kurac. Iš, SAD, iš. Razmišljam kako je prisutan u svim državama svijeta, nekim više, nekim manje. Ubija me u pojam što nemam gdje pobjeći, sakriti se, biti miran. Doći će me prisluškivati što mislim, dovesti do ludila. Ma mora postojati negdje gdje ga nema. Uzeo sam kartu svijeta i proučio je. Nakon dosta vremena vidio sam dvije države u kojima sam bio siguran da nema SADa. To su bile Irak i Afganistan. Nazvao sam Osamu bin Ladena i pitao:
-Halo, Osama, šnju, flju šnjaf vlju bljaf hlju, Seasonal Affective Disorder in jor kantri?
-Njot, onli USA- unlimited sun association.

Ma oduvijek sam znao da je Afganistan zemlja za mene. Beskrajna polja rascvjetanih biljaka, sunce, nema umora u kostima zbog nedostatka svijetla. Samo ugodna fjaka ispred ruševne kuće s Al Jazeerom u (vidnome) polju...

12

petak

siječanj

2007

Lijepa naša HORVATska

MILA si nam ti jedina
MILA kuda nisi ravna
MILA kuda si planina

ovisnost

Suton je adventa. Nešto je u zraku neobjašnjivo. Ljudi teturaju u oblacima dima ili možda smoga (nije ni bitno) u nekom speedu dok ih kroz prozore kafanskih stakala (s one druge strane trenutačnog stanja) posmatra ostatak vrste. I ja sam tu, onako neutralan, ali ipak voajeristički rapoložen. Upadaju mi u oči dvije cure ili, možda žene, nisam siguran. Jedna je mrkija, ali ljepša druga vedrija, ali, osjetno ružnija. Nešto čini mi se ogovaraju. Čujem ih jedva primjetno. Znatiželja me napada...
-Pogledaj ih, molim te, kako su izgubljeni. Jadni...
-Ma dobro muškarci ali žene danas mi nisu jasne.
-Vidi molim te samo, onu (podiže vrat) Ma je li ono gleda nešzo zapakirano u foliji.
-Jest nešto je u paketiću. Što misliš što je to?
-(vidi da je zapakirano kao kocka) Ma neka skupa roba sve mi se para.
-Odakle li joj samo to?
-I ti si luda, ima ti dole niz ulicu, onaj Francuz ili Talijan, Što prodaje.
-Ozbiljno, a po kojoj cijeni?
-Isusa ti bolje da ne znaš, ima nula da ti pamet stane.
-Treba ga prijavit, đubre jedno.
-Ma kome ćeš ga prijavit. Znaš da država ima korist od toga?
-Sve ti je to sranje.
-Nije on jedini. Ima toga u centru koliko god oćeš. Kad si zadnji put bila doli?
-Nisan odavno više volim prirodu.
-Zgrozila bi se. Na svakom su kantunu, u suterenu prizemlju, katovima... Čekaju noć i kraj radnog dana, a onda...
-Što onda?
-Nude robu ljudima i to skupu i kvalitetnu.
-Majko Božja...
_-Ne znaš ti ništa . Dolaze liječnice, odvjetnice, čak i one bez para.
-I tinejdžerke
-Da i one. Možda već kradu.
-Ma nemoj se šalit
-Smrtno ozbiljno. Sad ću ti nešzo ispričat. Pažljivo slušaj. Dođu i gledaj gdje će kupit. Probivaju, snifaju, vole kako miriše, a onda uzimaju. Prvo malo, a onda sve više. Nema kraja. Ah ta ovisnost. A neke, moram ti i ovo reći koriste i igle jer žele biti drugačije, jedinstvene i cool.
-Pa to je prava epidemija.
-Neke su i nezadovoljne robom. Govore da je u EU bolja. Čak i u BiH, super kvalitetno, a po niskim cijenama.
-Baš smo mi super ovakve kakve smo.
-I ja kažem.

Uhvatila ih je neka tuga i bile su na rubu plača. Stisle su se jedna uz drugu, azatim se poljubile u usta. Jedna je svoju ruku stavila drugoj na stražnjicu a ova uzvratila istom mjerom. Kada su se djevojke opustile do kraja u kafanu je ušla djevojka ljepša od obje zajedno. U jednoj je ruci imalu najlon Bennetton i x-nation, a u drugoj Escada i Sisley.Nije ih ni odložila kada su je ove dvije počele tući. Rasplamsalo se do krajnjih granica. Svi su gledali. I ja. Sve dok nisam dobio stolicu od one mrkije preko bubrega. Valjda jer sam imao kesu Nike-a. Pao sam u nesvijest ne znajući što je bilo. Kada sam se probudio bio je Božić.

08

ponedjeljak

siječanj

2007

A gdje si ti bio devedesetprve

Srbine, nešto da te pitam
ljude uhvatila nekakova tuga
ma nije mi to bitno ja Zagora čitam
Hoćete li pucat kad vjetar puše s juga

Da li na vas utječe vrijeme
kad odlučite pucat al uhvati vas fjaka
jugo, bura, kiša, mjesečeve mijene
ah da pričekaćete sve do mraka

A on kaže da dolazi iz Niša
tamo juga nema, odmorit će se malo
zato mi kaže da stisnem piša
u pubertetu ti je samo do toga stalo

Zahvaljujem jugu što ga je bilo
jer te ne bih mogo posjećivat moja gola vilo

Good old times

Dobra stara vremena uvijek iza nas
prijatelj kaže što u Lepoglavi (je) spavo
a i u meni se budi unutarnji glas
kakve si sve ružne jebavo

Sreća je sada navijek sve rjeđa
motor uvijek iz prve pali
stari ne tuče kaišom preko leđa
pripadamo li sada sanu il javi

A sada imamo stanove i pare
lijepe žene, nikakve probleme
prvoklasnu ribu i masno jare
govorio sam- Doće loše vrijeme

Vidiš, ništa nije kao prije
suzu u očima pustimo da lije

Nije ABAB nego AABeBe

Gdje li je sad moj susjed pusti
što kućnim redom sikće dok pijem gusti
Gdje li su sad djeca što svađajući zbore
hoće li nastavit vrištat ili ić na more

Gdje li je sad Bosanac stari
što se povrh mene s bušilicom pari
i njegovi monolozi ludi
što će bit, bit će pustimo Alaha da sudi

Gdje li su sad šugave mačke
laveži kučji, zajedničke sraćke
luđački orkestar naddecibelne kvalitete
što će biti kad dođe, još jedno dijete

Ne znam gdje su dragi moj Pale
ne znam ništa al božice su i meni dale

fotoantiteza

Umro je danas cvjetić sjajni
ostavio zemlju koja ga je dala
napustio je tiho i bez tajni
u njoj će sad vječno da spava

Rastao je mnogo dana
uljepšavajući krajolik pusti
hraneći kukce bez imalo srama
nektrom svojim koji bješe gusti

Na dan smrti svoje
ushićen je reko
dođite biljke moje
dugo sam vas čeko

-I sad mu cvjetovi grob krase
use, nase i podase

Shall I compare you to the serbian language

Oj ti lijepa naša hrvatska rimo
što stojiš nasuprot mrskom jeziku srpskom
na tebi je pisat prelijepo i fino
što kontrestaš pojedenom slovu mrskom

Pojedinosti što želim reći to i mogu
uvijek istom rimom ali dobro
i zahvaljujem dragom Bogu
što nijesam Srbin kao ti moj pobro

A on odgovara rječju teškom
da ekavica više rime ima
i naš jezik smatra greškom
granica je rijeka Drina

-E moja lepa hrvatska rima
pička tebi materina

Sljedeći mjesec >>