Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/marole

Marketing

ovisnost

Suton je adventa. Nešto je u zraku neobjašnjivo. Ljudi teturaju u oblacima dima ili možda smoga (nije ni bitno) u nekom speedu dok ih kroz prozore kafanskih stakala (s one druge strane trenutačnog stanja) posmatra ostatak vrste. I ja sam tu, onako neutralan, ali ipak voajeristički rapoložen. Upadaju mi u oči dvije cure ili, možda žene, nisam siguran. Jedna je mrkija, ali ljepša druga vedrija, ali, osjetno ružnija. Nešto čini mi se ogovaraju. Čujem ih jedva primjetno. Znatiželja me napada...
-Pogledaj ih, molim te, kako su izgubljeni. Jadni...
-Ma dobro muškarci ali žene danas mi nisu jasne.
-Vidi molim te samo, onu (podiže vrat) Ma je li ono gleda nešzo zapakirano u foliji.
-Jest nešto je u paketiću. Što misliš što je to?
-(vidi da je zapakirano kao kocka) Ma neka skupa roba sve mi se para.
-Odakle li joj samo to?
-I ti si luda, ima ti dole niz ulicu, onaj Francuz ili Talijan, Što prodaje.
-Ozbiljno, a po kojoj cijeni?
-Isusa ti bolje da ne znaš, ima nula da ti pamet stane.
-Treba ga prijavit, đubre jedno.
-Ma kome ćeš ga prijavit. Znaš da država ima korist od toga?
-Sve ti je to sranje.
-Nije on jedini. Ima toga u centru koliko god oćeš. Kad si zadnji put bila doli?
-Nisan odavno više volim prirodu.
-Zgrozila bi se. Na svakom su kantunu, u suterenu prizemlju, katovima... Čekaju noć i kraj radnog dana, a onda...
-Što onda?
-Nude robu ljudima i to skupu i kvalitetnu.
-Majko Božja...
_-Ne znaš ti ništa . Dolaze liječnice, odvjetnice, čak i one bez para.
-I tinejdžerke
-Da i one. Možda već kradu.
-Ma nemoj se šalit
-Smrtno ozbiljno. Sad ću ti nešzo ispričat. Pažljivo slušaj. Dođu i gledaj gdje će kupit. Probivaju, snifaju, vole kako miriše, a onda uzimaju. Prvo malo, a onda sve više. Nema kraja. Ah ta ovisnost. A neke, moram ti i ovo reći koriste i igle jer žele biti drugačije, jedinstvene i cool.
-Pa to je prava epidemija.
-Neke su i nezadovoljne robom. Govore da je u EU bolja. Čak i u BiH, super kvalitetno, a po niskim cijenama.
-Baš smo mi super ovakve kakve smo.
-I ja kažem.

Uhvatila ih je neka tuga i bile su na rubu plača. Stisle su se jedna uz drugu, azatim se poljubile u usta. Jedna je svoju ruku stavila drugoj na stražnjicu a ova uzvratila istom mjerom. Kada su se djevojke opustile do kraja u kafanu je ušla djevojka ljepša od obje zajedno. U jednoj je ruci imalu najlon Bennetton i x-nation, a u drugoj Escada i Sisley.Nije ih ni odložila kada su je ove dvije počele tući. Rasplamsalo se do krajnjih granica. Svi su gledali. I ja. Sve dok nisam dobio stolicu od one mrkije preko bubrega. Valjda jer sam imao kesu Nike-a. Pao sam u nesvijest ne znajući što je bilo. Kada sam se probudio bio je Božić.


Post je objavljen 12.01.2007. u 18:48 sati.