Epitaf
ponedjeljak , 19.08.2019.
Živjela davno djevojka mlada
U kućici maloj kraj šumice tik
Očiju bajnih, kose, ah usne
Sva bila je hercig, nobl i šik
Voljela ona mijenjat' toalete
I satima svoj dotjerivat' lik
Sanjala ruke snažnog atlete
Al' princ na konju njen bijaše pik
Stari joj otac tad mudro kaže;
Udaj se kćeri dok još si cvijet
Svak' dan te prosci pod prozorom traže
Ostavi snove i pođi u svijet
Al' djevi mladoj baš ne bi po volji
Ljepotu svoju tek olako dat'
Draži joj bijahu sanje i snovi
Neg' plačljivo dijete il' osrednji brak
A godine usput brzo su tekle
I začas prođe mladosti vijek
Od ljeposti krasne starica posta
No za snove njene ne nađoše lijek
Kad jednog dana zvuk potkova začu
Još prepuna nade oćuti slad..
Na mršavom atu starkelja neki
Tužno je pogleda pa odjuri tad
I odjednom sve joj postade jasno
Tih očiju čudan i otužan sjaj
I njem' bijahu milji od zbilje snovi
Al' sad je varci došao kraj
Pred kamenom crnim sav zanesen stojim
Dok djeve bajne promatram lik;
"Ne bi ni jednih usana pehar
a bila je hercig, nobl i šik"
komentiraj (6) * ispiši * #
