17.09.2009., četvrtak
Kyoto treći put. Dio treći: Shimogamo-jinja
Shimogamo-jinja, hram majke i djeda Ikazuchija iz Kamigamo-jinje, manji je i skromniji od svog uzvodnog brata.   Nema više ni konja, ostalo je samo ceremonijalno sedlo.  Tu je i ceremonijalna kočija... u ovakvom nečem bi se vjerojatno vozile plemkinje, pa je možda namijenjena prijevozu božanske majke, Tamayori-hime.   Maskotne vrane sam prvo slikala jer su slatke, a tek onda primijetila... noge. :O  Tronogi gavran, yagaratsu, nebeski je glasnik, moguće reinkarnacija Inazuchijeva djeda (te stoga maskota ovog hrama) a također je i maskota japanske nogometne reprezentacije. I ovdje krov glavnog svetišta tek proviruje iznad ograde i zelenila.  Neobično cvijeće u obilju posađeno oko hrama.  Bazen s vodom za ritualno pročišćavanje blizu ulaza u hram.  Igralište blizu hrama, s (u najmanju ruku) sablasnom opremom. :)  Od hrama produžih pješke, nizvodno Kamo rijeke, koja se već ozbiljno širi i više ne djeluje kao da ju se može pregaziti skakućući s busena na busen.  Šetnja uz Kamo je lijepa, pogotovo što puca otvoreni pogled na okolna brda..  Bliže centru grada u Kamo se ulijeva Takano, a postavljeni su i betonski blokovi za gaženje preko ušća. Očito je ovo omiljeno nedjeljno izletište kyoćana.  Još fotografija na Photobucketu. |