Marketing
Kyoto treći put. Dio treći: Shimogamo-jinja
Shimogamo-jinja, hram majke i djeda Ikazuchija iz Kamigamo-jinje, manji je i skromniji od svog uzvodnog brata.
Nema više ni konja, ostalo je samo ceremonijalno sedlo.
Tu je i ceremonijalna kočija... u ovakvom nečem bi se vjerojatno vozile plemkinje, pa je možda namijenjena prijevozu božanske majke, Tamayori-hime.
Maskotne vrane sam prvo slikala jer su slatke, a tek onda primijetila... noge. :O
Tronogi gavran, yagaratsu, nebeski je glasnik, moguće reinkarnacija Inazuchijeva djeda (te stoga maskota ovog hrama) a također je i maskota japanske nogometne reprezentacije.
I ovdje krov glavnog svetišta tek proviruje iznad ograde i zelenila.
Neobično cvijeće u obilju posađeno oko hrama.
Bazen s vodom za ritualno pročišćavanje blizu ulaza u hram.
Igralište blizu hrama, s (u najmanju ruku) sablasnom opremom. :)
Od hrama produžih pješke, nizvodno Kamo rijeke, koja se već ozbiljno širi i više ne djeluje kao da ju se može pregaziti skakućući s busena na busen.
Šetnja uz Kamo je lijepa, pogotovo što puca otvoreni pogled na okolna brda..
Bliže centru grada u Kamo se ulijeva Takano, a postavljeni su i betonski blokovi za gaženje preko ušća. Očito je ovo omiljeno nedjeljno izletište kyoćana.
Još fotografija na Photobucketu.
Post je objavljen 17.09.2009. u 17:13 sati.