19.02.2009., četvrtak
Godišnji, dan četvrti. Yamadera, dio treći - niz brdo.
Sve u svemu, Yamadera je pravo mjesto za one koje hoće pobjeći od vreve svijeta i meditirati o prolaznosti na rubu drugoga svijeta... ...a za one koji žele ostati u kontaktu sa svijetom i poslati razglednicu sa žigom hrama, tu je poštanski sandučić.  Saćaste špilje u litici također služe kao svetištance ili možda čak grobnice, ali bojim se i pomisliti kako se dolazi do njih.  Na onoj nedostupnoj litici čuči Shaka-do, Siddarthina dvorana (Japanci Siddarthu zovu Shakyamuni ili Sakyamuni, kraće Shaka).  Po padinama oko središnjeg platoa rasuta su usamljena svetištanca i poneki Jizo.    Još jedan hramić/dvorana na vrhu grebena.  Na središnjem platou Yamadere smještene su glavne zgrade, Daibutsu-den (Dvorana Velikog Bude) i Okuno-in (Unutrašnji hram).  Pred glavnom zgradom stoji impresivna brončana svjetiljka ukrašena zgodnim demončićima, na kojima se nađe zavezana i poneka molitva.   Uvijek zanimljive, zavjetne pagode napravljene od novčića.  Povratak na postaju od podnožja hrama bio je malo kompliciraniji od puta do hrama, jer su zanemarili postaviti putokaze u suprotnom smjeru (a izlaz nije na istom mjestu kao ulaz). Ali napokon sam se domogla postaje i otčekala vlak. Usput oproštajni pogled na brdo...  ...njegove saćaste stijene...  ...i na vidikovac gdje je moja posjetnica ostala za zabavu budućim turistima.  Još slika na Photobucketu. |