18.02.2009., srijeda
Godišnji, dan četvrti. Yamadera, dio drugi - s brda.
Nakon kojih 40-ak minuta uspona, eto me do ulaza u glavni dio hrama, Nio-mon, vrata s Nio čuvarima, od kojih se opet (a što drugo?) penje do zgrada glavnog hramskog kompleksa. Strop Nio-mona oblijepljen je imenima umjetnika i inih koji se nadaju uspjehu.  Karakteristične duplje u litici, za koje nisam sigurna jesu li prirodne ili umjetne.   Isto bi se moglo reći i za ovu žabu na stepenicama. :)  Na bočnom grebenu nalazi se zgrada Kaisan-do i jedan vidikovac.  S ovog dijela hrama već pucaju krasni pogledi na dolinu i okolicu.    Par detalja uz put...   Zalutala molitva/želja/proročanstvo vezana na neodređenom mjestu. ;)  Ostale molitve/želje/proročanstva zavezanu se gdje i trebaju biti, na glavnom oltaru vidikovca, a oko oltara zalijepljeni su klasični papiri s imenima ali i zataknute suvremenije posjetnice, sa svih strana svijeta.  Kako sam imala par svojih sa sobom, ostavila sam jednu reda radi, da bude trag Hrvatske na sjeveru Japana.   Pogled s vidikovca je jednom riječju zadivljujuć.   Vidik se svidio i Japancima, te dok sam slikavala varijacije na temu sam stalno slušala uzvike oduševljenja: "Kimochi ii!". Prevelo bi se s "Prekrasno!" ali doslovno znači "Dobar dojam/osjećaj!" To ti je japanski, uvijek ima tu podrazinu nenametanja subjektivnih dojmova stvarnosti: ne možeš tvrditi da je vidik doista lijep, samo da je tebi lijep. Pa, meni je lijep. :) Varijacija na umjetnost slaganja kamenja. Jest da sam izbalansirala novčić na kamenčićima, ali već je bio uz njih.  Rezbarije na Kaisan-do su malo izjedene atmosferilijama ali tim su šarmantnije, a motivi su klasični za hramove iz tog vremena, lav...  ...i zmaj.  Dok nisam došla u Japan, nisam toliko snimala cvijeće...  |