11.02.2009., srijeda
Godišnji, dan drugi. Matsushima, dio treći - obale Matsushime.
Šetnja uz obalu zaljeva dovela me do otočića, Fukuura-jime (jima = shima = otok, fukuura = sretni zaljev), na kojega se može mostom uz prethodno plaćanje mostarine/ulaznice. Čamci na plaži Fukuura-jime.  Na Fukuura-jimi ima jedan hramić božice Benten (božica sreće za sretni otok), jedan vidikovac, jedna livada za odmor i igru, i brojne šumske stazice, dobrim dijelom popločane iverjem:  Djeluje neobično, ali i vrlo efikasno (ne diže se prašina!), te mekano i udobno pod nogama. Čudni shachi na krovu Benten hramića...  Panorama s vidikovca.  Plažice Fukuura-jime ne pozivaju baš na kupanje...  ...ali zato je pogled sjajan.   Plažice su dom nekim bićencima koja buše rupe u pijesku i ispljuckavaju otpadne kuglice.  S druge strane Fukuura-jime šetnja uz obalu zalazi u neturistički dio Matsushime, stambena naselja ispod kojih su usidrene ribarske barke lokalnog stanovništva. Scena nalik jadranskima, a ipak sasvim različita.    Natrag prema željezničkoj postaji i još malo dalje je još jedan otočić do kojega se može doći mostom (ovaj put bez mostarine), Ojima, što na japanskom znači Otočić. Zamislite.   I na Ojimi ima hramić do dva, ali posebno dojmljive su špiljice izdubene u stijeni, s kipovima Buda ili budinih učenika isklesanih u istoj stijeni (i popločanih novčićima)...   Špilje su ponegdje spojene u cijele hodnike, ostavljajući dojam djela budističkih hobita.  Ili su pak klasičnije ćelije, nalik onima kod Zuigan-ji.  Doslovno svjetlo na kraju tunela...   Pogledi s Ojime bili su mi među najljepšima u Matsushimi, možda zato što je bilo krasno sunčano popodne...    Vidjevši da uživam u pogledu, obratio mi se već uobičajeni Penzionirani Obrazovani Japanac koji je odlučio iskoristiti priliku da isproba svoj engleski i hvali svoj rodni kraj. Radio je u gradu, ali nakon mirovine došao je natrag u selo nedaleko Matsushime, a kako ima vremena svaki lijepi dan provodi u šetnji Matsushimom. Nisam mu htjela spominjati da sam navikla na ljepše obale od ove... ;) Stojeće kamenje je slikovito, ma gdje bilo.  Jizo spreman za zimu usred ljeta.  Par stanica dalje od Matsushime plaža je Nobiru, udaljena kojih 15 minuta hoda od postaje. Ali šetnja se isplati radi pogleda i oceanskog povjetarca...   Iskoristila sam priliku i okupala se. U Pacifiku! Juhu! Moje prvo kupanje u oceanu, i najbolje kupanje u cijelom Japanu...   Možda ne bih tako uživala u kupanju da sam prije vidjela što su ispecali iz mora. ;)  Da se vidi da je u Japanu, plaža je obrubljena betonskim zidom koji je više nalik na tribine i jako dobro mjesto za sušenje i otresanje viška pijeska sa sebe. U prvom planu, jedna od divovskih japanskih vrana.  I ovdje me prate znakovi za evakuaciju u slučaju tsunamija...  Između plaže i postaje je opsežan borik, Yoge-no-matsubara, navodno vrlo poznat i opjevan, ali po meni ni do koljena Lokrumu, ili Gradcu.  U jednoj od radionica u gradiću oko postaje, stara preša s Fuji-san i jednim od budističkih anđela...  Čekajući vlak kupila sam i pojela večeru, i popričala s jednom starijom gospođom kojoj moj slabi japanski nimalo nije smetao da se raspriča o svemu i svačemu. Iskreno, nisam pratila ni petinu onoga što je govorila, no kako joj ni to nije smetalo obje smo bile zadovoljne. U vlaku je bilo još grupica polu-mokrih izletnika koji se vraćaju s plaža, pa smo složno drijemali truckajući se natrag u Sendai. Još slika na Photobucketu. |