06.02.2009., petak
Godišnji, dan prvi. Sendai, dio drugi - gradski muzej.
Iduća postaja u obilasku bješe - a što drugo! - gradski muzej. Na putu do muzeja postavljen je ovaj životni spomenik umjetničkim klizačima. A pred samim muzejem jednostavno divni spomenik poštarima.   Ma koliko se navikla na Japan, uvijek muzeje počnem obilaziti s pogrešne strane. U ovom slučaju od novije povijesti... Ilustrirana povijest rusko-japanskog rata, vrlo stripolika.   Ispraćanje vojnika u rat:  Vijećnici Sendaija u doba Meiji restauracije. Primijetite mješavinu moderne i tradicionalne odjeće.  Drveni topovi i glinene topovske kugle iz doba Boshin rata između Tokugawa i Meiji cara, u kojem je svrgnut šogunat. Očito nisu imali materijala za poštene topove.   Napokon sam našla prapovijest, i meni mile glinene figurice, dogu.  Mili su mi i kipovi budističkih "božanstava", pogotovo 12 generala zodijaka koji u ovoj izvedbi imaju svoje horoskopske znakove na glavi. General pijetao:  General zec:  Prilično raskošni oklop s ekstravagantnom troličnom kacigom.  Zaslon s prikazom tatarskog lova.  Masamune Date s crvenim suncem, hinomaru, na zastavi. Navodno jedna od prvih pojava sadašnje japanske zastave.  Prikaz vlastelinske povorke na putu u Edo (vlastelin je u nosiljci).  Da vlastelini ne bi skupili vojnu moć i moguće digli bunu protiv šogunata, bili su prisiljeni posjećivati šoguna u Edu svake dvije godine, i pritom voditi odgovarajuću pratnju. Time su bili izloženi stalnim troškovima koji bi im iscrpili sredstva, a kao dodatno osiguranje dok su bili na svojim posjedima trebali su ostaviti obitelj u Edu, kao taoce... Portret Masamunea koji ne sliči previše njegovoj rekonstrukciji u muzeju mauzoleja.  Masamune je zaslužan i za prilično neobičnu epizodu u Japanskoj povijesti. Naime 1613. poslao je Tsunenagu Hasekuru u Rim papi Pavlu V da bi uspostavio diplomatske odnose s kršćanskim zemljama. Kako to biva, dok je Hasekura bio u Rimu kršćanstvo je u Japanu zabranjeno zakonom pa se jadan vratio bez uspostave dubljih veza i ostavivši tek koji trag u povijesti...  Ovaj izložak potvrđuje da sam na sjeveru - mač Ainu starosjedilaca koje su Japanci potiskivali sve više na sjever, da bi na kraju završili na Hokkaidu.  Među fascinantnijim izlošcima su neugodno detaljne scene posljedica gladi, ili pak slika namijenjena sprečavanju čedomorstva koja nisu bila rijetka u takva doba, sve da se smanji broj potencijalnih gladnih usta.   Kako je Tanabata festival proslava godišnjeg susreta božice/zvijezde švelje (Vega) sa svojim mužem pastirom (Altair), među tradicionalnim ukrasima su papirnata kimona.  Ukyo-e, japanski obojeni drvotisci, izloženi su na vrlo originalan način - u ladicama ormara tako da ih možeš gledati samo jednog po jednog a da drugi ne budu izloženi svjetlu... Ovaj ukyo-e na prvi pogled djeluje vrlo ozbiljno, pun bogova, dok ne primijetiš da bog grmljavine (lijevo) u rukama drži piće a bog vjetra (desno) kolače kojima ih nudi božica-domaćica u sredini.  Priručni ventilator... :)  Jedan od odjela muzeja posvećen je karakterističnoj Tsutsumi keramici i Miharu lutkicama od gnječenog papira.  Tsutsumi keramika porijeklom je iz istoimenog gradića kod Sendaija, a počela se raditi kad su uvezli keramičara iz Eda krajem 17. stoljeća. Od tada je proizvodnja stalno rasla sve do sredine 50-ih, kad je širenje grada progutalo područje iz kojega se vadila glina.  Gostujuća izložba bila je zbirka japanskih umjetnina jednog njemačkog profesora. Posebno mi se svidio svitak s veselim kornjačama autora Onishija Chinnena, iz očitih razloga.    Kutija za tuš i ostali pribor za kaligrafiju, divni primjer umjetnosti maki-e, slikanja u laku.  U zbirci ima više ukyo-e slika autora Kyosaija Kawanabea, koje odskaču od klasičnijih svojom energijom i čudnom kombinacijom realizma detalja i prenaglašenosti poza. A vrhunac egzotike je ovaj prikaz indijanskog napada na bjelački karavan za vrijeme kolonizacije Zapada.  Još slika muzejskih izložaka na Photobucketu. |