< | siječanj, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Nastavljamo šetnju po Hida selu... Bunar s dva vjedra, jedno je protuteža drugome. Kućni budistički oltar, koji je skriven u ormaru kad nije u upotrebi. Svaka kuća ima i malo šintoističko svetište smješteno negdje uz strop. Slamnate sandale spremne za navlačenje prilikom izlaska iz kuće. A i stoka ima svoje slamnate sandale, prvenstveno za hodanje po snijegu. Bodisatva u jednom od usputnih budističkih oltarića. Sve je budističke kipiće izgleda rezbario isti domaći naivni umjetnik. Neke kućice izgledaju skroz alpski... Vodenice (za mljevenje riže i ino) rade na klasični kotač... ali i na "klackalicu". Slamnati krovovi obrasli zelenjem (većinom mahovinom) šarmantni su dio klasične japanske arhitekture, a ovdje ih ima u izobilju. U Hida selu ima i polje "božje" riže posađene na tradicionalni šintoistički način, u spirali od središnjeg svetog stupa. Ta riža posvećena je božanstvima i koristi se samo u obredima. Gospodarska zgrada. I još seoskih kuća. Toranj za požarnog stražara, koji bi počeo zvoniti čim vidi vatru u selu. Vatra je najveći od bauka starog Japana, s obzirom da su kuće građene od vrlo zapaljivih materijala. A ne samo starog Japana: sve velike katastrofe koje su zadesile japanske gradove u 20. stoljeću bile su praćene požarom: veliki potres u Tokyu 1920-ih i onaj u Kobeu 1990-ih, bombardiranje Tokya i drugih većih gradova u Drugom svjetskom ratu, naravno uključujući atomsko bombardiranje Hiroshime i Nagasakija. Današnje zgrade redovito imaju masivna metalna protupožarna vrata... Po kućama su smješteni i obrtnici koji izrađuju rezbarije, proizvode od pletene slame i slično, kao što su ovi brodovi bogatstva koji služe kao talismani dobre (većinom financijske) sreće. Stolčići su na prodaju, ali istovremeno i dio igraonice/radionice za djecu koja mogu oslikavati gipsene odljeve raznih figurica. Igračke u obliku ptica čija su krila napravljena zarezivanjem drvenog trupca iz kojeg je ptica izrezbarena - domišljato. Na verandi jedne od kuća starac je svirao tradicionalnu japansku frulu, shakuhachi, i njezini zavijajući zvuci su me pratili u obilasku. U sklopu budističkog hramića nalazi se uobičajeni zvonik, samo je, neuobičajeno, prolazniku dozvoljeno slobodno zazvoniti i zaželjeti nešto (zvonjenjem se često prate molitve). Kako mi je želja bila upravo jednom zazvoniti takvim zvonom, ispunila mi se učas. :) Drugo šintoističko svetište nalazi se na vrhu brdašca do kojega mi se nije dalo penjati... Na pola puta stepenice čuva par grubo izrađenih zvjerčica, a na dnu torii označava početak pristupa svetištu. Srećom pa imam zum koji može dokud se meni ne da. ;) Čudo nad čudima - prljavo vozilo u Japanu! Bit će vam drago čuti da Japanci ispisuju iste gluposti po prljavim autima kao i mi, većinom vlastita imena. Spuštanje natrag do jezera, i studija krovova... Shimenawa (sveti slamnati konop koji visi na šintoističkim hramovima, ili u ovom slučaju na torii). I u Hida selu ima odmorište za umorne turiste s zahodom, automatima za prodaju pića i za "horoskope". Horoskopi su podijeljeni po krvnoj grupi (za koju smatraju da određuje karakter osobe, jednako kao i horoskopski znakovi), spolu (plavo za muške i crveno za žene, univerzalni kod u Japanu) i konačno mjesecu rođenja. Izvan Hida sela stoji svetište s golemim kipom Fuda Myooa. Dok se vraćam prema autobusnoj postaji, putokaz natrag prema selu. Kućice u predgrađu obično imaju neki ukras pred vratima... Još slika može se naći na Photobucketu. |