Marketing
Hida, dio drugi: seoski ugođaj.
Nastavljamo šetnju po Hida selu...
Bunar s dva vjedra, jedno je protuteža drugome.
Kućni budistički oltar, koji je skriven u ormaru kad nije u upotrebi. Svaka kuća ima i malo šintoističko svetište smješteno negdje uz strop.
Slamnate sandale spremne za navlačenje prilikom izlaska iz kuće.
A i stoka ima svoje slamnate sandale, prvenstveno za hodanje po snijegu.
Bodisatva u jednom od usputnih budističkih oltarića. Sve je budističke kipiće izgleda rezbario isti domaći naivni umjetnik.
Neke kućice izgledaju skroz alpski...
Vodenice (za mljevenje riže i ino) rade na klasični kotač...
ali i na "klackalicu".
Slamnati krovovi obrasli zelenjem (većinom mahovinom) šarmantni su dio klasične japanske arhitekture, a ovdje ih ima u izobilju.
U Hida selu ima i polje "božje" riže posađene na tradicionalni šintoistički način, u spirali od središnjeg svetog stupa. Ta riža posvećena je božanstvima i koristi se samo u obredima.
Gospodarska zgrada.
I još seoskih kuća.
Toranj za požarnog stražara, koji bi počeo zvoniti čim vidi vatru u selu.
Vatra je najveći od bauka starog Japana, s obzirom da su kuće građene od vrlo zapaljivih materijala. A ne samo starog Japana: sve velike katastrofe koje su zadesile japanske gradove u 20. stoljeću bile su praćene požarom: veliki potres u Tokyu 1920-ih i onaj u Kobeu 1990-ih, bombardiranje Tokya i drugih većih gradova u Drugom svjetskom ratu, naravno uključujući atomsko bombardiranje Hiroshime i Nagasakija. Današnje zgrade redovito imaju masivna metalna protupožarna vrata...
Po kućama su smješteni i obrtnici koji izrađuju rezbarije, proizvode od pletene slame i slično, kao što su ovi brodovi bogatstva koji služe kao talismani dobre (većinom financijske) sreće.
Stolčići su na prodaju, ali istovremeno i dio igraonice/radionice za djecu koja mogu oslikavati gipsene odljeve raznih figurica.
Igračke u obliku ptica čija su krila napravljena zarezivanjem drvenog trupca iz kojeg je ptica izrezbarena - domišljato.
Na verandi jedne od kuća starac je svirao tradicionalnu japansku frulu, shakuhachi, i njezini zavijajući zvuci su me pratili u obilasku.
U sklopu budističkog hramića nalazi se uobičajeni zvonik, samo je, neuobičajeno, prolazniku dozvoljeno slobodno zazvoniti i zaželjeti nešto (zvonjenjem se često prate molitve). Kako mi je želja bila upravo jednom zazvoniti takvim zvonom, ispunila mi se učas. :)
Drugo šintoističko svetište nalazi se na vrhu brdašca do kojega mi se nije dalo penjati... Na pola puta stepenice čuva par grubo izrađenih zvjerčica, a na dnu torii označava početak pristupa svetištu.
Srećom pa imam zum koji može dokud se meni ne da. ;)
Čudo nad čudima - prljavo vozilo u Japanu!
Bit će vam drago čuti da Japanci ispisuju iste gluposti po prljavim autima kao i mi, većinom vlastita imena.
Spuštanje natrag do jezera, i studija krovova...
Shimenawa (sveti slamnati konop koji visi na šintoističkim hramovima, ili u ovom slučaju na torii).
I u Hida selu ima odmorište za umorne turiste s zahodom, automatima za prodaju pića i za "horoskope". Horoskopi su podijeljeni po krvnoj grupi (za koju smatraju da određuje karakter osobe, jednako kao i horoskopski znakovi), spolu (plavo za muške i crveno za žene, univerzalni kod u Japanu) i konačno mjesecu rođenja.
Izvan Hida sela stoji svetište s golemim kipom Fuda Myooa.
Dok se vraćam prema autobusnoj postaji, putokaz natrag prema selu.
Kućice u predgrađu obično imaju neki ukras pred vratima...
Još slika može se naći na Photobucketu.
Post je objavljen 01.01.2009. u 16:06 sati.