Središnja Nara, dio drugi: Hase-dera

19.09.2008., petak

Iako su Muro-ji i Hase-dera samo dvije postaje daleko i na istoj liniji, treba presjedati na postaji između njih (vlakovi koji staju na Hase-dera postaji ne staju na Muroguchi-Ono postaji). No vozni redovi su dobro usklađeni, pa ne treba puno čekati na međustanici.

Od Hase-dera postaje do samog hrama ima 20-ak minuta šetnje kroz mjestance koje se pruža duž ceste i rijeke.

Ne znam je li vozio u reliju, ali izgleda kul.

Kao da je proljeće... Hase-dera je poznata po svome cvijeću.

Još cvijeća.

Trošni klasični zemljani japanski zid. Mogla sam još koji pridjev prilijepiti, ali ne htjedoh pretjerivati.

Hase-dera na vrhu svog platoa. Jest, opet penjanje, ali svi zbilja zanimljivi i zgodni budistički hramovi dolaze uz cijenu beskrajnih stepenica.

Zabat, tek tako.

Znak kad je hram zatvoren za posjetitelje.

Od ulaznih vrata do glavne zgrade hrama vodi natkriveno stepenište (nobori-ro, uspinjući hodnik), što je nesumnjivo korisno u doba kiše ili snijega, ali bome ne škodi ni usred žarkog sunčanog ljeta.

Pogled na dotično stepenište s boka.

Od stepeništa se ulijevo i udesno odvajaju stepenice do pomoćnih hramskih zgrada, spavaonica i predavaonica, kao i ponekog đardina.

Kamene lampe uz konačni uspon.

Na platou je s jedne strane glavna zgrada, a s druge WC, suvenirnica, i odvojak do kapelice Jizoa i drugih zaštitnika djece. A uz odvojak su četiri stalka s nizovima i nizovima zavjetnih Jizoa, od kojih svaki stoji za jedno umrlo ili nerođeno dijete.

Kako malo tkanine i vune može dati osobnost identičnim kipićima...

I budisti imaju svoju Naivu.

Kannon u majčinskom liku, Jibo Kannon.

Iznad platoa su šintoistička svetišta, u uobičajenoj koegzistenciji budizma i šintoizma.

Plato Hase-dere, s usamljenim cedrom (ostali su prije koje stoljeće upotrebljeni za obnovu hrama).

Pogled s glavne zgrade hrama u dolinu.

U glavnoj zgradi smješten je divovski kip Kannon, veličanstven u pozlati i suštoj golemosti, zbog kojega je Hase-dera jedna od 33 hodočasničke postaje u Zapadnim zemljama Japana... (dakle "moga" Kinki kvarta Japana). I Istočne zemlje isto imaju svoja 33 hodočasnička odredišta vezana uz Kannon, izgleda da je 33 značajni broj. Sad sam napokon shvatila zašto Ishiyama ima onaj niz 33 kamena kipa Kannon - zamjena za puno hodočašće onima koji ga ne mogu obaviti...
Kip Kannon nije dozvoljeno snimati, ali fotografija ionako ne bi uhvatila prašnjavu i tamnu zgradu i atmosferu prožetu dimom tamjanskih štapića zbog kojih budistički kipovi u svojim hramovima većinom izgledaju 10 puta bolje nego isti kipovi u klimatiziranim i kontrolirano osvijetljenim muzejskim zgradama. U glavnoj zgradi su i zavjetne slike, od kojih je najljepša ona koja obuhvaća cijeli svijet.