16.06.2008., ponedjeljak
Himeji, dio drugi: od Nishinomaru do Honmaru
Na izlasku iz Nagabone, još sam malo švrljala po Nishinomaru, da vidim kako izgleda gledan izvana. Posebno mi se sviđaju raznolike puškarnice... Natpis na ograđenom šumarku:    Nishinomaru mi se jako svidio, sunce, stabla i boja tla me malo podsjećala na Lokrum, kao da šećem pokraj vrlo šminkerskih Lazareta. Cvrčci su cvrčali, a zvučnu kulisu je nadopunilo podvikivanje festivalaca iz Sannomaru uz povremeno impresivno bubnjanje ili frule.  Napokon sam se uputila prema glavnom dvorcu:   Ju, šarki!    Ju skalina!  Sad vam jasno zašto me Himeji-jo podsjećao na Lokrum i Dubrovnik. ;) Naravno, odmah uz ove skalinurine su bile drvene blaže za prosječne turiste. Ali ja, naravno, zagrabih po ovima.   Neobično oblo skladište riže i soli (oblik uvjetovan brdašcem na koje je sagrađeno - i ono je dio obrambenih zidina)  Zidine nemaju ravni brid, nego povijen, "lepezast", da bi bilo teže uspeti se po njima. Takva je konstrukcija navodno i otpornija na potrese i poplave.  Čuvaj glavu!   (bili su niski ti Japanci, čak i ja mogu razbiti čelo na ovim vratima, ili bih mogla da ih nisu obložili spužvetinom) Pred sam ulaz u Honmaru (glavni krug dvorca) je putokaz koji te upućuje na najbolje mjesto za divljenje dvorcu:  (očito i najbolje mjesto za reflektore za noćno osvjetljavanje dvorca) A evo vam i dotični pogled na ljepotana:  Honmaru    (Dubrovnik, kažem vam, samo su crjepovi krive boje... i oblika) Pogled na slojeve dvorca:  Dvorac sa stražnjih vrata:  Dvorac s prednje poljane:  I s prilaza:  Za kraj obilaska Honmaru, meni najdraža fotografija cijelog dana:  Abura-kabe, iliti uljni zid, od gline i pijeska vezanih vodom u kojoj se kuhala riža. Otporna konstrukcija, i ugodne smeđe boje. U idućem nastavku - glavni dvorac! |