jedna nova mama

utorak, 20.03.2007.

MOJ POST

Dobila je plavu kuvertu. I potpisala, pisalo na njoj "Tužba". Odvjetnički ured taj i taj....temeljem toga i toga...podnosi Općinskom sudu....tužbu za razvod braka, s time da se postupi po točkama:

1. da se razvede brak...blablabla...radi nepopravljivo narušenih emocionalnih odnosa...(koje emocije?!)

2. da djeca ostanu i dalje s materom (ma vidi ti velikodušnosti!), a on će davati toliko novaca na ruke majci (super, love k'o blata!)...blablablabla

3. on će neograničeno kontaktirati s djecom (ha, kao i do sada...po tri tjedna ne vidi uopće da je netko osim njega u kući...)...blablablabla....

Ročište, dan poslije Uskrnog ponedjeljka.

I sad.
Kad je prošao prvi šok, ali ne šok od žalosti, dapače pao je kamen sa srca, onda je uslijedilo razdoblje od par sati mira. Informacija je kolala valjda od dupeta do malog mozga...velikog više nema.
***

USPUT: znam da ću dobiti negativne komentare i kritike življa oko mene. Kao, šta imaš to pisati, šta baš svi moraju sve znati, pa šta ne misliš i tome slično...Da bude jasno: ovo nije ni prvi ni posljednji razvedeni brak. Drugo, i onako se to u ovoj prekrasnoj okolini ne može sakriti. Treće, što se djece tiče, ona su i te kako pametna, jasnije je njima mnogo toga nego što ćemo mi, nazovi odrasli, ikada shvatiti. Pazim.Četvrto i najvažnije, uopće, ali uopće me nije briga "ča će judi povedet!" - u prijevodu, "što će ljudi reći". Dakle, to je zbilja jedna stvar za koju sam zahvalna Bogu, da me uopće ne dira. Kad me već svaka druga i najmanja sitnica košta.

I na kraju, ovo je moj blog. Pa valjda mogu pisat što me volja.

***
Elem, stala sam kod mozga.
Prvo što me ubolo je NAČIN na koji je to čovjek izveo. BEZ IJEDNE JEDINE RIJEČI. Znam da je odlazio negdje sa svojom dokument- torbom...ma, osjetila sam ja da se nešto valjda iza brda, ne mogu reći da nisam, ali nisam očekivala ovako. Mislim, od takve osobe zbilja ni ne možeš drugo očekivati, odnosno BILO je pametnom za očekivati, ali ja sam izgleda totalno nepopravljiva kokoš koja jednostavno ne može shvatiti da se zli ljudi jednostavno ne mogu popraviti. Osim toga, problem je i u tome što ne posjedujem onaj njegov čip za podmetanje klipova, čip kukavičluka i pokvarenosti, tako da jednostavno ne mogu ni u najluđim snovima zamisliti što je ta persona u stanju napraviti i smisliti.
Reći će netko, pa to ti se već dogodilo. Je, dogodilo se, kad mi je isto tako IZA LEĐA ukinuo punomoć na račun, odredio svotu koju mjesečno dobivam na tekući račun...Isto tako bez i jedne riječi, a bilo je stvarno ponižavajuće doći u banku, pa osjetiti kako te gledaju one tete iza pulta. Kasnije sam doznala da je sam čin ukidanja punomoći popraćen pljuvanjem i gađenjem do neba. Srećom, ljudi me poznaju.Svejedno, nije bilo ugodno.

Usput, baš u te dane kad je plazio po odvjetničkom uredu, bez ikakve grižnje savijsti podigao je friški vjenčani list i tražio od mene da ga preko sebe, nezaposlene, prijavim na zavod za zdravstveno osiguranje...jer nema isto...pa mu tu dobro dođem...I napravila ja to, eto, čovjeku može zatrebat...A i inače se šlepa već desetak godina preko mog Zdravstvenog...

A persona? Persona niti jednim svojim komadićem lica nije pokazala da joj je žao, da vidi da je pogriješila, dapače, persona ima jedan slavodobitni, cinični poluosmjeh na ledeno-sivoj fasadi.

Persona momentalno nije kod kuće. Trebala je, doduše, biti, pa je i datum ročišta naštelan tako da već ode natrag na posao..međutim, poremetile mu gazde planove, pa će ipak morati nazočiti.

Persona je tužbi priložila i nekakvo moje pismo, pisano prije 4,5 godina, u kojem striktno piše da se ja želim razvesti! Mislim, što kazuje taj postupak? Po meni, to kazuje slijedeće: "Ja (persona), ne mogu više ovako, ali ipak je ona ta koja je kriva, jer, vidljivo je da ona želi razvod." Dakle, i tu se odgovornost prebacuje na mene.

BOLI ME NEPRAVDA! O, koliko puta je to u povijesti čovječanstva rečeno!
Boli me to što jedna takva osoba, koja ima financijskih mogućnosti za plaćanje odvjetnika, pa ako treba i do groba, može napraviti što hoće. Boli me to što sam kao žena i ovako i onako nezaštićena, što sam nezaposlena pa ne mogu računati ni na sebe niti na kredite, ne mogu se uhvatiti ni za što što bi bilo rješenje na barem neko duže vrijeme.
Boli me to što će tamo neki psihopat reći u zapisnik svinjarije koje nemaju veze sa mnom, a ja ću šutjeti, jer mi je ispod časti i nivoa da pred nepoznatim ljudima, koje to na koncu ni ne interesira, dokazivati svoj 18-godišnji život sa njim u pola sata. To je nemoguće, košta živaca, a nema svrhe.

Boli me to što znam da ću morati ispljuvati krv dok dokažem da sam tu, u ovom stanu, i prije nego smo se vjenčali, da je maltretirao moju djecu iz prvog braka, da se ni prema svojima nikako ne odnosi, što ću morati podnositi sve i svašta dok ne budem sigurna da ćemo moja djeca i ja imati krov nad glavom. Jer, Zagušljivi se vodi slijedećom mišlju: stan je moj, piše u ugovoru o kupnji, a "ti pokupi djecu i idi kamo znaš". To je jednom već i učinio, sa prvim brakom...pa valjda misli da je to nepisano pravilo...njemu u korist...

S druge strane, ja bih trebala dovlačiti svjedoke koji će potvrditi da ja tu živim već toliko, jer valjda nije dovoljna prijava na MUP-u...dovesti svjedoke koji će dokazati da sam ja njemu kuhala, prala i spavala s njim u krevetu...one tri godine prije braka...Ne znam samo tko to ima susjede koji danonoćno prate život tuđe zajednice...NEBULOZA!
Odvjetnička komora dodijelila mi je odvjetnika koji će raditi "bez potraživanja naknade"...mislim, neću ništa reći, do toga da ni tu ne možeš birati...A ne mogu si priuštiti angažirati nekoga tko i onako nema angažmana...iz nekih razloga.
Kako objasniti ljudima da znam da me država neće zaštititi, nego će mi u centru za socijalni rad reći "morat ćete si naći posao", kao što su mi već rekli. A da? To je zbilja nešto novo. A koji ku*** mislite da radim već deset godina? Jel' se broji i to što sam MORALA dati otkaz upravo zato jer je to Zagušljivi tražio? Kojim aktom da to dokažem i kako da dokažem da je razlog tome bila patološka ljubomora? I posesivnost, držanje pod kontrolom?
I manipuliranje mnome?
Kako da dokažem da me čovjek maltretirao vrijeđanjem, ponižavanjem, nepomaganjem kada mi je bilo najpotrebnije?
Kako da dokažem da je taj ljudski otpadak (neka mi Bog oprosti, ali bijesna sam!) točno iskalkulirao iznos novca koji mi "DAJE", dok me "DRŽI" i "SVOM STANU", dostatan za puko preživljavanje, a čini se kao velik. Iznos, za koji točno zna da mi ne dozvoljava prelazak preko Mosta, kupovinu nečega za sebe, a kamo li odlazak, recimo, u Zagreb djetetu...ili na Brač, drugom djetetu?
Kako da dokažem da je taj čovjek izgovorio otvoreno kako "Ima neodoljivu potrebu da me povrijedi" i "kako ima osjećaj da svi oko njega rade protiv njega, a najviše ja"??

Da tražim psihijatrijsko vještačenje? Desetak tisućica kunića, a ne mogu ni kredit uzeti iz jednog malog, usputnog, zanemarivog razloga...nisam zaposlena...Čišćenje apartmana, konobarenje na aerodromu, prodaja novina u tisku, rad u voćarni...sve su to poslovi koji traju jaaako dugo, čak po tri do četiri mjeseca godišnje...o plaćama ne bih, mogao bi se netko osjetiti uvrijeđenim. Mislim, ti ljetni poslovi...par mjeseci...na koncu, ne treba pretjerivati, ta tri, četiri mjeseca sasvim su dovoljna...i previše.A još su mi ih i u radnu knjižicu upisali, mogla sam i gore proć...pa da budem crni djelatnik...

Kako da objasnim ljudima da sam ovdje zatvorena već 12 godina, da sam na raspolaganju 24 sata dnevno - doslovno - a da za to nikad ništa nisam dobila? Ne mislim na lovu, da se razumijemo.
Kako da objasnim da je ovo gore od zatvora, jer kad si u zatvoru, tamo bar znaš što si učinio i da to moraš odraditi?
Kako da objasnim da me strah bilo što poduzimati upravo radi djece, a da taj takozvani otac, kojemu djeca služe za prezentaciju dva puta godišnje u lokalnom kafiću, velikodušno izjavljuje kako želi neograničene susrete?
Usput, isti taj otac niti jednom riječju ne spominje GDJE će ta djeca sa materom, kojoj ih ostavlja isto tako BEZ ikakve druge mogućnosti (ma, ne bi ni došla u obzir!), ŽIVJETI?

Kako da objasnim i dokažem da ta osoba upravo zahvaljujući meni može bez ikakvih problema zarađivati novac tamo gdje ga zarađuje, ne razmišljajući o sigurnosti djece niti bilo čemu drugome što se njih tiče...i to bi po zakonu trebao biti zajednički novac, ali ova država taj zakon ne može provesti...dakle čovjek koji radi vani "za familiju", na grbači svoje žene koja upravo radi toga, jer je sama sa djecom, teško može naći posao a da i djeca budu zbrinuta i čuvana kako treba...taj isti čovjek te novce - zarađene za obitelj - lijepo sprema, troši na sebe i odvjetnike....I smatra da je to njegovo prirodno pravo...Ženi su ruke vezane, nema novaca, nema posla, nema krova nad glavom, previše godina za bilo kakav duži posao, ako je uopće tko uzme...

Kako da dokažem da se taj čovjek, na koncu, nikada nije držao slova zakona, pa čak ni onoga što je potpisao prilikom vjenčanja. Ni u dobru, ni u zlu, ni u zdravlju, a bogme ni u bolesti...nikada i ništa.Definitivno.
Jel' postoji način da se to dokaže?

Molim da mi netko objasni - što? Kako? Gdje?


Mislim, danas je jedan od onih dana kad se pitam : PA, POBOGU, DOKLE TAKO? I ZAŠTO?

Pa gdje je tu ikakva i bilo kakva pravda? Kako je moguće da taj netko, samo zahvaljujući tome što ima povlasticu da radi, da je nekad davno dobio igrom slučaja nekakav stan, danas zajebava, maltertira, nekažnjeno od Boga i zakona izbjegava evidentno sve svoje obaveze, a pri tom ispada u očima zakona baš jedan dobar, jadan, skrban otac i muž, koji, eto, ima ženu kurvetinu, raspikuću i aždaju? Lošu majku, "čija su djeca kreteni baš zato jer ih ona odgaja"?


Znam, ZNAM, da nisam jedina. Znam i to da ima žena sa puno većim problemima kad su takve stvari u pitanju.

I ne pišem ovo samo radi sebe.
Pišem ovo radi svih žena, a ima ih gdje god se okrenete, koje život(inj)are, podnose, tuguju, plaču, trpe zato što su ipak u ovom društvu i u ovom svijetu bića drugoga reda.
Deklarativno, one su zaposlene.
Deklarativno, one su nježniji spol, vrijedan pažnje. Što se vidi po reklamama u novinama, jumbo-plakatima i općenito po odnosu prema njima.
Deklarativno, imao je pravo onaj veleumnik u Saboru, kad je onomad rekao.."Vi ste više za madraca, nego za mudraca!"
Deklarativno, one su ljepši spol, što se vidi po ponašanju prema njima...
nedavni post o jebozovnosti...

GADI MI SE SVE OVO!!
Gadi mi se uopće razmišljati o tome da netko može biti toliko pokvaren, da može tako i na takav način skidati svaku odgovornost i obavezu sa sebe.
Padaju mi na pamet stvari kojima bih se mogla svetiti i osvećivati, dovesti personu Zagušljivoga na prosjački štap časkom...ali osim što je to ispod mog nivoa, uvijek me progoni misao, a i dogodilo mi se ponekad - ne učini drugom ono što ne bi želio da tebi učine...i imam dojam, da ako bilo što loše napravim, da mi se istom dvostruko vrati...k'o bumerang...Pa, jebemti takav kroj, krivi i nahereni....


Ne znam. Nisam pametna, nikako...

Valjda će me prosvijetlit zadnji čas.

- 12:33 - Komentari (22) - Isprintaj - #