Bilo. Pa prošlo. Šteta.
Rezultati:
IZGUBLJENO:
- šilterice - komada 2, šteta za onu reklamnu od T-com-a, baš mi je bila dobra, možda je netko nađe...
- sunčane naočale - komada 1, a bile su kod mene do zadnjeg trena...
- oči pinkpanterovske - 3 od 6...
- pamet - komada sve! Valjda će se regenerirat vremenom...
- glas - komada 1...bit će bolje za koji dan...
Poskidane majice, čarape i ostalo, ipak sam uspjela sačuvati...
NAĐENO:
- dobra volja - nemjerljivo
- munjeni ljudi - u neograničenim količinama
- novaca - ništa...
- bol u križima - e, al baš me briga...
- bol u koljenima - e, al' i opet me baš briga...
***
I krenuli smo, konačno...nakon 18 dana intenzivnih priprema
Tradicionalno, nas troje se pojavi na mjestu događanja barem pola sata prije nego što itko promoli nos iz kreveta...da što slučajno ne propustimo...
Dakle, jutro u Omišlju, okupljanje u slastičarni, gazda časti kavom - svih...mada je bilo tu i nekih stvarčica za razbuđivanje i popravljanje cirkulacije, zlu ne trebalo...
...i najmlađi naraštaj...
...stigla je i druga grupa...
...budućnost zagarantirana...
...ponešto pedagoga...
I onda pokret...uvijek je najinteresantnije u busu...jel' tako?
...dugo nam je i trajala vožnja...
.jer....priroda traži svoje...
...no, da ne bi slučajno netko dehidrirao...
Neki su imali privilegiju...
...nije ispao, mada je na momente bilo...tako...
Podvožnjak prije Piramide...
...stigli!! Piramida...
...pa Mrtvi kanal i Beogradski, zapravo bana Jelačića...
I onda iskrcavanje, traženje mjesta, k'o da nismo od lani znali gdje nam je ...ista meta - isto odstojanje...Bože, kako vrijeme brzo prolazi, kao da smo jučer bili ovdje, samo u drugim kostimima...
i mama u akciji...
photo by Brujo...
Atmosfera na Korzu bila je najblaže rečeno veličanstvena. Prekrasno vrijeme, mnoštvo ljudi, ponuda izvanredna i zbilja na nivou...kafići krcati, stolovi skoro pa preko cijelog prolaza...suveniri, šminkanje, baloni, trake, smijeh, pjesma...ma, jednom riječju - nema riječi.
Uvijek se nađe par samostalnih umjetnika, ove godine definitivno najveću pažnju (u ovom slučaju muškog roda!), privukla je izvjesna gospodična...nema zamjerke, šta je - je...
...a ovaj Borat hrabriji je od originala, definitivno...
No, i kod nas ima pravih komada...
Idemo dalje...
Porok No 1...
Porok No 2...
..Tesla...
..Škorpioni s Trsata...
..Grobnički dondolaši i pingvini...
...Škola plesa...bez Elija...
...i bez konkurencije, najljepša poslovna žena viđena na Karnevalu...
***
...nekima je već u podne bilo dosta...
...neki su podlegli temperaturi, pa proveli cijeli dan na kamionu...ma imali smo priručnu ljekarnu, ipak mama zna šta kome treba...
..on je, po mojoj slobodnoj procjeni, skoro dva sata neumorno mahao zastavom...
...njih dvije imaju još nešto za reć jedna drugoj...možda ljubomora na atribute...
...i dok jedni imaju zadnje pripreme...
....a drugi luduju do kraja...
...dotle neke vode na triježnjenje...ali isti su već nakon sat vremena opet viđeni na istom mjestu...ipak je veselje...
Još jedan dokaz da za budućnost Ri-karnevala nema straha...a bilo je beba od 3 mjeseca pa na više...
***
...da nije bilo skupe kamere, za njega bi se komotno moglo reć da je izašao iz "Sutjeske" ili "Neretve"...original čisti...
Nezaobilazni Mario Battifiaca, baš mi je drago da sam ga zaustavila...
I, KONAČNO, nakon 3,4,5, nemam pojma koliko sati cupkanja, skakutanja, pijuckanja...POKRET...
...ozbiljna publika...
...razgovori ugodni...
..jedan od rijetko rijetkih sa 0,0 promila...u prvoj, pa tako dva sata...santa pazienza...
...ponuda dozlaboga paprenog kulena, što li već...
...neki su doslovno visjeli po prozorima...uvijek sam bila ljubomorna na one što žive na Korzu...
...jedna ozbiljno-službena fotografija...
...neki se malo umorili...na polovici puta...
ALI..zato su ovi drugi odradili s guštom do kraja!
Pih! I on si je umislio da mi je konkurencija....svašta:)))
A od Halubajskih zvončara, na žalost, samo ovo...u čemu je vic? Vic je u tome da su oni tgradicionalno grupa koja zatvara Karneval...a kako druge grupe idu doma nakon svog nastupa, ili u šatore ili kojekuda, tako zapravo nikad ne vidimo tu atrakciju...I onda mi je trebalo jedno pet sekundi da odšprintam od Delte (parkinga) preko Mosta branitelja do bana Jelačića...e, da mi je netko rekao da mogu tako, ali TAKO šprintat, smijala bi se do suza...I uhvatila sam ih, zapravo, oni mene, naravno, valjda magnetiziram...pa su i slike ispale takve, odnosno nikakve...nema veze, bar nešto...
Eto.
Vratili smo se doma, živi, nešto malo manje zdravi...ljubimac je "pao" već ujutro, a navečer je doplazio doma sa 39 i nešto preko...evo ga, još uvijek u istom stanju...al', barem je bio tamo gdje se spremao tjednima..
Sutra nas čeka spaljivanje Pusta...da obavimo još i to, pa kostime u ormare...do ljeta.
Da, bio je i after-party....ide u sljedećem broju...sa Spaljenkom...
DODATAK:
Privremeno promijenjen dizajn...prevelike slike...