Sad sam samu sebe za jezik povukla...nadovezala mi se tema i ne mogu šutit, puknut ću...
Dosta vas mi je u više navrata reklo kako imam dobru moć zapažanja, a to je i istina.Nekako uvijek vidim ono što ne treba, skužim u tili čas ono što ne treba, ne moram puno slušati da bih shvatila o čemu se radi...mada neki kažu da stvari nikada, ali ni-ka-da nisu onakvima kakvima se čine...Moja procjena je drugačija...a vi prosudite...
Sinoć sam imala sastanak roditelja i svećenika u vezi prve pričesti moje Dore.Kako sam se prije dvije godine zakačila sa popom, kad se Luka pričešćivao, pa onda opet na početku ove školske godine, jer sam pitala "a, velečasni, zašto je sve sa predznakom morati???", pa se izdro na mene i rekao kako neće više nikada voditi sa mnom "izlišne" razgovore...tako sam ja sinoć "stavila vodu u usta", riječi nisam prozborila, a on me na kraju zadržao, samu, da mi obznani kako će on Doru pričestiti mimo svoje savjesti, jer mala nije bila redovita na crkvenom vjeronauku...najprije sam mu htjela reći da ne želim voditi "izlišne" razgovore, ali sam prešutjela i sačekala što će čovo reći...u glavnom, srao je o pravilima, o savjesti, o sebi kao o službeniku, blablabla...Nisam izdržala kad je spomenuo zajednicu...ma, kažem ja, koja zajednica???Ona u kojoj ti za mise pruža ruku na mir, a kad izađe iz crkve, neće te pozdravit, ali pere jezik s tobom ničim izazvan???Velečasni, ovo što se tu skuplja, oprostite, ali čista je farizejština...da znate, moja djeca svako veče mole Anđele čuvaru, jako dobro znaju Božje i ljudske zapovijedi...pitajte pa procijenite...i ne idu u crkvu radi skupljanja plusića, nego zato da nešto čuju...a tu nemaju baš Bog zna što za čuti...U ostalom, nije mi jasno kako smo mi do '90. mogli obavljati sve sakramente bez ikakvih problema, a sada je to uzdignuto na ovaj cirkuski nivo? "Pa, ne znam ja..." kaže on...a ja jedva dočekala...znate, velečasni, znate..bili ste vi kad i ja i u Opatiji i na Voloskom...imam vas na slikama, htjeli vi to ili ne...znate dobro kao i ja...Ostao je osupnut, nije se nadao...
A u vezi s njegovim boravkom u mojim krajevima...još otprije 25 i više godina taj je čovjek provodio slobodno vrijeme kod jedne tete na njenom radnom mjestu...ona ni danas nije udata, niti ima djece....ali zato redovito dolazi njemu čistiti i kuhati, plaća most, boravi ovdje po nekoliko dana...dakle, sve te godine...neka mi Bog oprosti ako griješim dušu, ali...A kad nje nema, onda čovo sa gamelicama (tri padelice za nošenje ručka) redovito ide u Rivicu po ručak...ni više ni manje...
Drugi primjer: u našem naselju kupio je stan svećenik iz Slavonije (pisala sam o tome?), sredio ga u mramoru...dolazi ljeti u BMW-u, bude ovdje dva mjeseca, sa tetom plavušom, koja mu čisti i kuha...i idu na kupanje svaki dan...ona iza njega dva metra...on obučen u kratke gaće i šlape...bez ičeg drugog na sebi....toliko o čednosti...Pa si mislim, ajde budi faca, pa skini taj okovratnik i živi čedno svoj život...ali, neeee...tko bi davao plaću?
Priča treća: visoki crkveni dužnosnici imaju takve kancelarije, da vam se krv sledi u žilama...bila ja tamo...i to usred ljeta...osim što imaju prekrasan pogled na more, svaki od njih, ovisno o djelatnosti kojom se bavi, ima svoj ured, klimatiziran i u potpunosti opremljen...da ne pričam o drvu, mesingu i mramoru...a kad ulaziš izvana, nikad ne bi rekao što sve unutra ima...toliko o moralu...i čednosti...
Priča četvrta, malo žalosna:imamo na otoku jednoga popa, zovu ga don Jebo...visok, prosjed, plavih očiju, uspravna držanja, markantan...dok je bio u našoj župi, plijenio je pažnju djece, jer im je prilazio na jedan drugačiji način...znao ih je odvesti na sladoled poslije vjeronauka...ali se to tetama nije dopalo...jer bi one najradije bile htjele da njih odvede...na sladoled, da...
Tu i tamo je malo zastranio, puno puta su ga uhvatili incognito sa kojekakvim tetama, ali nitko mu to za zlo nije uzimao...jednostavno, zaredio se radi majčine želje, a, navodno će se skinuti kad ona umre...ali teta živi, a njemu godine prolaze...pa se i propio malo...svejedno i dalje izgleda ko bombon, vjerujte mi, žene...Pa toliko i ovdje o čednosti...
Mislim, nakon svih priča o homoseksualizmu, pedofiliji, kojekakvim političkim sranjima kroz povijest Crkve, mislim da bi bilo u redu da pripadnici iste malo najprije pometu ispred svojih vrata, pooštre svoje zakone, provedu ih u djelo i stvore pravu Crkvu...pa tek onda da razmišljaju o nekim drugim stvarima...
Mada ne generaliziram stvari.
Ima predivnih svećenika, naročito u redovima fratara.Znate li da oni nemaju plaće iz državnog budžeta?Tu privilegiju imaju jedino svećenici, ovi obični.
Zbilja ima jako dobrih svećenika...ali njih ćete naći negdje u malim crkvicama, tihe i samozatajne, uvijek spremne pomoći, razgovarati i savjetovati...i neće tražiti od vas ništa zauzvrat...
