...same sebe, jer kritizirati znači biti.
Ili komentar same sebe.
Stvarno, kad prečitavam postove ispada samo crnjak, osim časnih izuzetaka kad žvrljam o djeci.Ali nije tako kako se čini, neka situacija me zdrma samo prvih pola sata, pola ili cijeli dan, ovisno o tome o čemu se radi. Nakon toga sjetim se svega što sam, ako ništa drugo, pročitala na blogu.hr, vidjela oko sebe, čula od drugih, pa mi je lakše i samoj sebi kažem da je meni super.U ostalom, ne može baš uvijek biti sve loše, istina da puno toga ovisi o svakom ponaosob, ali ima i nešto protiv čega ne možeš, koliko god se trsio.To neki zovu sudbina, neki karma, neki "zacrtano u zvijezdama", a što bi moja najdraža mama rekla "svatko treba pojesti svoju juhicu".Nekako sam se s tim pomirila, zahvalna sam u životu zbilja na svemu, koliko god to glupo i nemoguće izgledalo.I meni je to nekad bilo iritantno, prefilozofski,nemoguće da budem zahvalna na nečem i kad je loše, ali to danas prihvaćam kao opomenu, kao školu, kao još jednu životnu lekciju, pa idem dalje.Valjda čovjeku treba zrelost, godine, što li, mada ponekad sumnjam u to jer vidim da ima toliko nevjerovatno savjesnih i svjesnih mladih ljudi, da više ne vjerujem ni sama u teoriju zrelosti.
Još jedna dobra strana prihvaćanja života na ovakav način je i to da se puno, puno manje ljutim i nerviram oko stvari koje jednostavno ne mogu promijeniti. Manje nerviranja - više dobrog raspoloženja - više prijemčivosti za dobre stvari.
Uh, dalo bi se tu još svašta reći, donji post bio je samo osvrt na jednu smiješnu (kakvu već hoćete) crticu iz života.Sigurno nisam jedina kojoj se tako nešto dogodilo.
I ne mogu se požalit da mi je dosadno, to nikako.
A što se novaca tiče, čudna smo mi bića. Onaj tko ima uopće ne razmišlja o tome, isprika ako griješim, a onaj tko ga nema tvrdi da bi mu bilo dovoljno onoliko koliko mu je potrebno za normalan život.Sada, što je to "normalan život"?Plaćanje režija, kupovanje samo onog nužnog i taman onoliko koliko ti treba za prehraniti se i odjenuti, staviti na stranu za hitne troškove i za stare dane?ALI...to normalan život uskoro se pretvori u zahtijevanje još nečega, jer "ja si sad to mogu priuštiti".Pa iznosi koji su do jučer bili dostatni za normalan život već sutra postaju premali. Nisam vidjela niti srela osobu koja je popravila financije a da se na to nije brže bolje navikla. O posljedicama po mentalno zdravlje, drugi put.
Velika pusa svima:)))
