Ah, sranje.Moram se požaliti nekome.Prije no što sam otkrila blog pisala sam i piskarala gdje god sam stigla, ponekad suvislo, ponekad samo tijek misli, onako kako bi riječi navirale.Kako papir svašta podnosi, a ne može optuživati, još manje govoriti, to tih zapisa ima,bilo je na sve strane.Tu i tamo, spremajući neke stvari, naiđem na ponešto, uvijek datirano, ali ne bi Bog razumio o čemu se radi i što je pjesnik time htio reći.Ali neka, bar je koristilo svrsi, rasteretilo me u datom trenutku.
Čitam postove žena, što mlađih, što starijih, zrelih i pametnih cura, koje znaju više-manje što žele u životu.Moram biti iskrena i priznati da, osim što mi je drago što ima sretnih parova, ponekad osjetim i tugu jer nikad nisam uspjela naći osobu s kojom bih podijelila život onako obično, jednostavno, mirno, da ta osoba bude netko tko bi samom svojom pojavom olakšao teške misli i trenutke, koja bi bila prijatelj, drug, kritičar kada treba, netko s kim ćeš podijeliti neke terete u životu, a ono šipak.Brojem i slovima.
Kako sam ja to pametna bila?Pa, eto, nakon galerije likova koji su prošli mojom mladošću, simpatije i prve ljubavi, pojvio se nekakav čovjek za kojega ni dan danas ne znam što mi je značio i što me privuklo kod njega.Ma, znam, u to doba patila sam od kroničnog nedostatka samopouzdanja i realnog pogleda na svijet, pa nije ni čudo da sam nakon tri mjeseca poznanstva zaglibila ostavši trudna, i kako to biva u svim pametnim pričama - udala sam se.s punih 19.Zrelo i pametno.Sram me to i izreć.Jednom ću vam pričati kako je izgledalo tih par godina braka.A možda i ne jer je spomena nevažno.
Kako sve što se događa u životu ima svoje razloge, ja se tješim time da nikad ne bih imala dvije prekrasne kćeri iz tog braka, totalno različite po karakteru i izgledom, ali stvarno divne cure koje su sve ono što ja nikad nisam uspjela biti.I, što je najvažnije od svega, učim od njih.
Ne lezi vraže, izluđena glupim čovjekom, k tome i alkosom, opet u fazi nerazumijevanja svega oko sebe, upoznah čovjeka, netom razvedena, naočitog, koji NE pije, priča, 'ajmo reć, lijepe stvari, kao voli moje cure, tada još malene.Kasnije se ispostavilo da osim što je naočit, niti priča - ono što mi je ispričao u prvih godinu dana bilo je u glavnom sve što mi je imao za reći, a i to je bilo naučeno od nekog drugog - niti ima o čemu pričati jer su mu interesi usmjereni isključivo na sebe samoga, što je stariji, to mu je i slaganje rečenice koja ima više od subjekta i predikata, a da je bez idiotske podštapalice, čista fikcija.
Ispalo je da ne voli ni moje cure, to je bilo, jel'te, tako dok nisam sjela na foru k'o zadnja kokoš.
Ali, da stvar ne bi bila tako jednostavna, rodih ja još dvoje djece - nemojte me pljuvat, sama se pljujem već godinama, ne radi djece, nego radi toga što uopće danas ne poznam tu osobu koja sam trebala biti ja u to doba - dvoje monstrumića koji su zaslužni za to što ja još dišem.Dakle, ipak postoji razlog zašto sam trebala napraviti te promašaje u životu.Tako da se više ne okrivljujem, počela sam konačno gledati stvari i s druge strane, zaključila sam da sam pomalo čudna biljka, ali i za takve ima mjesta u ovom vrtu.
I, di je sranje?Pa, sranje je u tome što dotični gospodin, koji nikad, ali vjerujte mi NIKAD, nije sa mnom poveo jedan konstruktivni razgovor ni o čemu, koji je sve probleme trpao pod tepih misleći, valjda da ako ih ne gleda i ne priča o njima da će nestati sami od sebe, koji je u stanju vegetirati po tri tjedna u fotelji dižući se samo na WC, za stol i na spavanje, ne komunicirajući ni s vlastitom djecom, došao do zaključka da ON više ovako ne može, da će se razboljeti, pa da je najbolje da se razvedemo. HA!
Mrtva hladna odgovorila sam mu da sam se ja odavno razbolila i da to nije ništa kad se navikneš na to.Kakav je to čovjek koji si daje za pravo pobjeći od svega, da, on bježi,odlučivati o tome koliko je meni dovoljno za život? No, kako se moje shvaćanje i te kako promijenilo, odlučila sam da je jednostavno dosta zajebancije.
Odlučila sam, ne dam mu gušta.Mogu jako dobro funkcionirati i ovako, i onako ga nema po šest tjedana, a on bi još da ja s djecom iselim, nije ga briga ni gdje ni kako, jer to je njegov stan:Jest, šipak!
Rekla sam doslovce ovo: ja odavde idem samo s nogama naprijed, a razvod ću ti potpisat kad mi platiš sve optužbe za nevjeru (o, kakav je stručnjak u izmišljanju priča!), kad dobijem ono što budem tražila i na što imam pravo, s tim da ne idem na tužbu, nego na njegovu izdržljivost.E, tu sam malo pokvarena jer mu je nivo inteligencije ostao negdje daleko, ali ga zato jako dobro kompenzira nivoom zloće i pohlepe.Pogledao me pogledom poraženoga, ali ja znam da jedna dobivena bitka ne znači i dobiveni rat.
Bit ćete izvješćeni na vrijeme kako teku stvari, ali poznavajući njega, mislim da je ovo bilo rečeno i da neće baš nešto više poduzimati.Iskreno, za mene bi bilo najljepše kad bi samo uzeo kofer i nestao.
Jednom riječju nije spomenuo djecu, što nije ni čudno, jer je orjentiran isključivo na svoju guzicu.Djeca su tu da ga slušaju (?), da ga vole (?), da pospremaju od jutra do sutra svoje stvari (da, baš!) i da jedu u neograničenim količinama (ne znam zašto!).Jer inače će on njih tući (mo'š mislit!), to je jedini način da se od njih naprave ljudi, a ne ovakvi kreteni kakve sam ja od njih napravila (konac djelo krasi!).
Elem, da vas ne gnjavim, poanta 1.ne udajte se radi neplanirane trudnoće, za to ima vremena cijeli život!
Poanta 2.:naćulite uši, oči, kožu, nokte, sve senzore koje imate, a i šesto čulo, prije nego povjerujete nekom za koga vam nešto unutra kaže da to baš i nije to!
Poanta 3. odjebite kretene bez milosti!
Zaključak : sada mi je lakše.I ne da se Ines!
Velika pusa svima!!!:))
